Jump to content

Ostale Single player igre


1,124 topics in this forum

  1. Online kupovina igara 1 2 3 4 84

    • 2.1k replies
    • 436.2k views
  2. Indie Games 1 2 3 4 36

    • 888 replies
    • 112.1k views
  3. RUR Game Vault 1 2

    • 39 replies
    • 11.2k views
    • 36 replies
    • 17.4k views
    • 193 replies
    • 51k views
    • 12 replies
    • 9.2k views
  4. pričajte 1 2 3 4 24

    • 585 replies
    • 124.9k views
  5. Elite: Dangerous 1 2 3 4

    • 81 replies
    • 16.8k views
  6. Star Citizen ! 1 2 3 4 27

    • 670 replies
    • 65.9k views
  7. Steam Deck 1 2

    • 32 replies
    • 6.3k views
    • 8 replies
    • 1.3k views
  8. Chants of Sennaar

    • 0 replies
    • 820 views
    • 5 replies
    • 5.5k views
  9. Deep Rock Galactic

    • 17 replies
    • 2.9k views
    • 21 replies
    • 22.2k views
  10. 12 minutes

    • 1 reply
    • 2.3k views
    • 4 replies
    • 4.8k views
  11. Psychonauts 2

    • 13 replies
    • 7.2k views
  12. FIFA 20 Srbija

    • 0 replies
    • 6.2k views
  13. FIFA 20 / PES 2020

    • 5 replies
    • 4k views
    • 3 replies
    • 3.9k views
  14. Arma 3

    • 13 replies
    • 10.1k views
    • 0 replies
    • 4.4k views
  15. Hollow Knight: Silksong

    • 4 replies
    • 3.8k views
  16. PES 2019 / FIFA 19 1 2

    • 31 replies
    • 7.1k views


  • Topics

  • Posts

    • Test Drive je jedna od najstarijih trkačkih franšiza i nakon prvog oživljavanja tokom 2000-ih, zbog propasti Atarija, TDU je zamro na duže vreme. Nakon 13 ,,tričavih” godina, dočekali smo i nastavak, koji nažalost, ne samo da ne obuhvata ono što je TDU činilo originalnim i drugačijim od ostalih trkačkih igara, već i manjka na drugim, nekim znatno osnovnijim poljima koja čine neku igru dobrom i zabavnom.  Prvo što sam iskusio je jeziv broj neuspelih login pokušaja kako bih uopšte započeo TDU Solar Crown, novo čeljade KT Racing-a, poznatog po relativno mediokritetnim WRC igrama. To vam već govori da ova singlplejer igra zahteva konstantnu onlajn konekciju, što se u prošlosti već pokazalo kao loša praksa u brojnim slučajevima. Kada konačno dođete do igre i kreirate svog karaktera, bivate regrutovani za visokoprestižno takmičenje Solar Crown koje se održava na Hong Kong ostrvu. U stilu prethodnih TDU naslova, ovde socijalni aspekt igra znatno veću ulogu, u vidu posećivanja virtuelnih kazina, kupovine stanova i kuća, pa i odeće za vašeg lika. Solar Crown je uspeo da uprosti sve ove elemente, čineći ih jezivo bazičnim i oduzimajući ono malo ličnosti TDU-a koju je ova igra mogla da zadrži. Štaviše, može se reći da je skoro svaki aspekat TDU 2 doživeo ozbiljno unazađivanje od strane naslednika. Stanovi se ne kupuju, već ćete vaš apartman nadograđivati kako budete levelovali vašeg karaktera, dok je garaža limitirana drastično sa brojem automobila koje možete izlagati. Odeća je tu, ali vaš karakter nažalost neće imati mnogo lokacija niti prilika da se pokaže drugim igračima, što u vizuelnom, što u socijalnom smislu, pa ostaje da se zapitamo – koja je poenta ovog dela igre uopšte? Hong Kong je odlična lokacija za trkačku igru sa otvorenim svetom, a sama lepota ovog ostrva, makar sa verne rekreacije nekih lokacija stvarno ume da bude prava poslastica za igrače, ali nažalost ovaj potencijal je ostao veoma neiskorišćen. Otvoreni svet je izostavio ljude, tako da osećaj nekog urbanog epicentra potpuno izostaje, gde i najveći delovi metropole izgledaju prazno i mrtvo, uprkos svojoj veličini i velelepnosti. Elevacije i brda po ostrvu su takođe verno prikazana, ali i one pate od istog problema gde jednostavno nemate osećaj kao da je ovo svet u kojem se živi, a ne samo vozi. Kada to uparite sa svega par tipova trka u vidu tipičnih sprintova, offroad trka i kružnih vožnji, ostaje iskustvo koje brzo postane repetitivno i dosadno. Moram pohvaliti doduše samu vožnju automobila koja ponovo ovde balansira između neke potpune arkade i takozvane simkade, gde se i automobili ipak solidno razlikuju među sobom. Da, tu su i klanovi, to jest klanovske trke koje su iste kao i obične, osim što donosite poene i prevlast jednom od dva sukobljena klana koje ćete birati u ranoj fazi igre. Uz repetitivne trke, koje se nažalost razvlače kroz par istih formata, javlja se i drugi problem – AI protivnici. Protivnici ne samo da su prejaki i često varaju u trkama sa očiglednom mehanikom sustizanja i apsolutno suludih skretanja i brzina, već ne možete ni birati njihov nivo težine koji će igra automatski određivati u skladu sa vašim nivoom. Kao neko ko igra trkačke igre godinama i to generalno na najvećim težinama, bilo da su potpune arkade i simulacije, nikada nisam imao većih problema sa protivnicima koji su apsurdno nerealni, pored svoje velike težine.  Na lansiranju, TDU Solar Crown dolazi sa jedva 100 automobila, što je poprilično razočaravajuće za današnje standarde. Ima još manje automobila iz ove decenije, plus uz to ako ste fan azijskih automobila, na njih potpuno možete zaboraviti. TDU je nešto škrtiji sa davanjem automobila besplatno, te će ovde progresija zahtevati veći grajnd, međutim ovo i nije toliko užasavajuće za neke pristupačnije, a ipak moćne automobile jer daje bolji osećaj progresije nego a primer Forza ili The Crew. Ipak, kada su skuplji egzotici u pitanju, kad-tad ćete udariti u zid koji će delovati kao veštačka barijera kako biste se igrali što duže. Iako sam napomenuo da je Hong Kong odlična lokacija za trkanje, makar sa strane dizajna i verno prenesenih puteva, pored svog mrtvila TDU pati i od ozbiljno zastarele grafike u većini slučajeva. Ovo se odražava ne samo na vizuale okoline već i na izgled automobila i karaktera koji deluju kao da kasne par generacija. Uprkos tome, igra ima ozbiljne optimizacione probleme i van lošeg serverskog koda. Česti padovi u frejmrejtu, bagovi i čudno osvetljenje su prisutni na svakom koraku. Kao veliki fan ove franšize, jako mi je teško i krivo što je ova igra doživela ovako loš razvoj i teško mi je da budem optimističan za njen dalji put. Iako se ispod svega ovoga krije jedna zabavna trkačina, problemi na skoro svakom koraku čine je jednom od najgorih trkačkih naslova u poslednjih par godina. Test Drive Unlimited Solar Crown je dostupan za PC, PS5, Xbox Series X/S i Nintendo Switch Autor: Nikola Aksentijević Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Test vožnja je bila neuspešna: Test Drive Unlimited Solar Crown recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
    • Harry Potter Quidditch Champions  je interesantno iskustvo, primarno namenjeno fanovima megapopularnog serijala o nešto manje popularnom izmišljenom magičnom sportu – kvidiču. Kako je u pitanju sport izmišljen radi narativnog aspekta u knjigama, sam koncept kvidiča je ostao poprilično nebalansiran i nedorađen, što je moglo vrlo lako da se uoči i u prethodnoj (sada već 20 godina staroj), kvidič igri Quidditch World Cup. Ovde, Unbroken Studios baš iz tog razloga malo menja formulu, oslabljujući poziciju tragača i formirajući nešto balansiranije iskustvo koje ima više smisla igrati u multiplejeru. Naime, kvidič se sastoji iz četiri pozicije – goniča, razbijača, golmana i tragača. Goničima je cilj da crvenu loptu ubace kroz jedan od tri protivnička gola (prstena), dok razbijači, koristeći dve čelične omađijane lopte, čuvaju svoj tim od istih ili napadaju protivnike. Golmani čuvaju ove golove, sve dok tragač pokušava da uhvati malu zlatnu skrivalicu, lopticu sa krilima koja se pojavi nakon nekog vremena, u ovom slučaju kada se određeni metar pri vrhu napuni do kraja.  Ovo je generalno na papiru jako zabavan sport, i uvek sam voleo te sekvence što u knjigama, što u filmovima i igrama. Nažalost, kada se oprobate malo duže u kvidiču, shvatate koliko je ovo zapravo glup sport, uprkos solidnim pokušajima Unbroken Studiosa da ga izbalansira. Ovde su tragači i dalje previše bitni, noseći 30 poena za svaku uhvaćenu skrivalicu. Svaki meč traje sedam fiksnih minuta, te ko ima više poena na kraju pobeđuje. Problem ovde jeste što sve igrače kontrolišete VI, te ćete tokom meča uvek imati opciju da se prebacite na jednu od tri preostale uloge, gde će se odraditi kratka jednosekundna tranzicija na datu poziciju. Doduše, ovo unosi pometnju u tempo igre, uprkos veoma sposobnom AI-ju koji kontroliše preostalih šest saboraca u vašem timu. S obzirom da se mnogo stvari na terenu paralelno dešava, nikada nećete biti u kontroli u potpunosti, uprkos višečasovnim sesijama vežbanja. Golmani na primer mogu postavljati svetleće prstenove za svoje saigrače, iscrtavajući plan igre koji im daje dodatno ubrzanje pri letenju kroz iste. Ipak, u singlplejer modu, goniči su ubedljivo najbitniji i jedini vredni igranja aktivnije, s obzirom da ćete najviše poena postizati pomoću njih, s vremena na vreme se prebacujući na tragača radi hvatanja skrivalice. Ovu pometnju je teško kontrolisati, te sam otkrio da je najbolje jednostavno ignorisati uloge golmana i razbijača, primarno jer perspektiva kamere i opšti haos na terenu ne dozvoljavaju previše kontrole u ovom aspektu. Sam gejmplej je veoma responzivan, i uprkos svojoj arkadnosti, ume biti veoma zabavan u određenim momentima ili modovima (primarno u multiplejeru). Singlplejer karijera nudi put od imanja Vizlijevih i treninga, preko čarobnjačkih turnira u Hogvortsu i tročarobnjačkog turnira između škola, pa sve do svetskog prvenstva koje nudi izbor između 20 različitih zemalja. Nažalost, ovde nema preterano velike razlike između timova u stilu igre, ali je svakako lepo imati selekciju za koga želite da igrate. Kreirate karaktera za svaku poziciju koju igrate, pa im kroz levelovanje istih dodeljujete iskustvene poene koji će poboljšavati njihove sposobnosti, što u vidu mobilnosti, što u vidu preciznosti ili snage, mada ovaj sistem ne ostavlja previše mesta za manevrisanje. Igra ima vrlo dopadljiv vizuelni stil koji je malo odmakao od realizma i lepo doprinosi i vizuelnoj preglednosti na terenu. Ova igra je sa druge strane značajno bolja u multiplejeru, za koji je primarno i napravljena. Nažalost, trenutno postoji samo 3 na 3 opcija, gde svaki igrač kontroliše goniča i po jednu od preostale tri uloge. Ipak, zahvaljujući ovome, haos na terenu je znatno manji (ili veći, u zavisnosti od vaših saigrača i protivnika), ali je gejmplej znatno koherentniji i više sklon kontroli i strategiji, s obzirom da više ne kontrolišete šest likova odjednom. Uz to je i planiran 6 na 6 mod koji mislim da će mnogo doprineti igri i njenom potencijalu u multiplejer smislu. Igra nema mikrotransakcije i otključavaćete brojni kozmetički sadržaj jednostavnim igranjem i rešavanjem raznih izazova i progresiranjem karijere. Nažalost, sadržaja ovde i dalje ima u premaloj meri rekao bih, jer igra poseduje svega šest arena sa blagim razlikama u vidu vremenskih prilika. Kroz par sati ćete iskusiti sve što ima da se vidi i uradi, te ostaje nada da će dodatak novog sadržaja biti konzistentan i da nećemo dugo morati da čekamo na neke nove multiplejer modove. Quidditch Champions je odlično optimizovana igra u svakom smislu, bez bagova, problema sa frejmrejtom i serverskim kodom, te su bilo kakva pucanja u multiplejeru i van njega apsolutna retkost i za svaku pohvalu u vremenu veoma neispeglanih naslova. Igra svakako ima potencijala da bude zabavna sa svojim kratkim mečevima i interesantnim konceptom, uprkos svojim problemima u singlplejeru koji su više problemi kvidič sporta nego same igre. Harry Potter: Quidditch Champions je dostupan za PC, PS5, PS4, Xbox Series X/S, Xbox One i Nintendo Switch Autor: Nikola Aksentijević Igru ustupio: CD Media Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Metle i lopte: Harry Potter: Quidditch Champions recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
    • Radim na tome :D Ali prva stvar koje se moraš osloboditi da bi ih probao i vežbao efiksanije, je Default template random mape. Moraš učitati neki optimalniji, načičkaniji kontentom za vežbanje u početnoj zoni. Deafult je prespor.  Isto novije otkrovenje mi je koliko je totalno gubljenje vremena, tj. movementa čistiti baš sve redom blzu startnog grada, beskonačno je korsinije probiti se što ranije do nečeh bitnijeg, idealno drugog grada, i iskorsititi njegove beneficije što pre, ako si Necro prelančati svu vojsku odatle nazad do transformera, ako si našao Dungeon duplirati manu i možda iskorsititi Summoning portal, Tower - planirati gildove tamo, Conflux - odmah univerzitet i kupovina Earth, Air, po potrebi Water magic na main heroju, isti grad kao i početni - Win gg, Castle - stables i budući angđeli, Inferno... jebiga :D  Ako čuva gomilicu kristala malo dalje od puta 40 gremlina, igraš Fortress - ne treba ti ni za k..., treba ti drvo, sumpor i živa, ideš dalje. Stroghold - biješ i kupiš, treba ti krsitala, ali poželjno ne traćiti glavnog heroja na to, već prebaciti vosjku do nekog pomoćnog. To su još neke cake koje sam do sada pokupio. Znaš li šta je "town portal za sirotinju"? (Poor man's TP) :D
×
×
  • Create New...