Moj prvi susret sa izopačenim umom Klajva Barkera bio je krajnje neuobičajen. Za razliku od mnogih koji su ga upoznali kroz svet književnosti ili filma, ja sam kao dete prvo igrao njegovu igru, Undying iz 2001. Momentalno sam se navukao i samo sam želeo još.
Želja mi se ostvarila šest godina kasnije sa izlaskom Jericha koji je takođe nosio prepoznatljiv pečat Klajva Barkera. Nažalost, delovalo je da će ovo biti njegova labudova pesma u svetu video igara – prodaja Undyinga je bila slaba, Jericho je imao sopstvene probleme, dok je još jedan naslov, Demonik, bio naprasno otkazan. Sudbina je imala druge planove međutim, pošto je 2025. najavljena prva igra u Hellraiser univerzumu, takođe sa zaheftanim Barkerovim imenom. Kao šlag na tortu, ovaj projekat je poveren našem studiju Mad Head Games pod okriljem Saber Interactiva, sada poznatom kao Saber Serbia.
Sve je počelo od Barkerovog dela The Hellbound Heart iz 1986. Godinu dana kasnije novela se transformisala u film koji je izrodio čitavu franšizu, zajedno sa sada već kultnim horor zlikovcem Pinhedom. Nastavci su zadržali opštu estetiku ali su brzo promenili pravac, dok su momci i devojke iz Saber Serbia odlučili da se vrate korenima, temama i idejama originala.
Clive Barker’s Hellraiser: Revival kreće iz pete brzine i odmah nas baca u intenzivnu, intimnu scenu između glavnog junaka Ejdana i njegove drage Sani. Kao robovi svih mogućih narko-seksualnih poroka, oboje su posvetili život potrazi za ekstremnim iskustvima koja bi prosečna osoba žestoko osudila i rekla: „Pod mač bato“. To podrazumeva i okultne artefakte, uključujući zagonetnu kutijicu Genesis Configuration.
Sani tokom klimaksa otključava puzlu i priziva Senobite, superiorna bića koja žive na ivici patnje i zadovoljstva. Njihov vođa Hell Priest, poznatiji kao Pinhed, šalje Sani u Lavirint, dimenziju kojom vlada misteriozno božanstvo Levijatan. Pre nego što dobije šansu da prokljuvi šta se dogodilo, očajni Ejdan biva zatočen u podzemne odaje BDSM sekte Scarlet Church, koja teži da stvori nove Senobite na Zemlji. Tu počinje njegova potraga za Sani.
Iako ovi segmenti nisu ujednačeni po trajanju, gejmplej se može podeliti na dva dela – na našu dimenziju i Lavirint. Istražujući većinski linearne prostorije Skerletne Crkve, često ćete nailaziti na članove kulta i njihove karakondžule, zagonetke, suptilne narativne niti u vidu spisa i audio snimaka, kao i direktnije katalizatore priče poput sinematika i flešbekova.
Clive Barker’s Hellraiser: Revival ima nekoliko dodirnih tačaka sa novijim Resident Evil igrama (delovi sedmice i osmice, Requiem) – survival horror gejmplej iz prvog lica, kraftovanje, menadžment inventara i resursa, kupovina kod vendora, stealth, stalker neprijatelji i melee/gun kombat. Hajde da se pozabavimo sa svakim od ovih elemenata.
Horor je subjektivna stvar, ali retko ko će ostati ravnodušan prema kakofoniji užasa koju igra konstantno spamuje. Pored estetike i atmosfere koja je 100% verna Barkerovoj viziji, na mene je ogroman utisak ostavio i prikaz izopačenog ljudskog uma, što se vidi u svakom kutku Skerletne Crkve – ego tripovi i fanatizam kultista, raskomadana tela, skulpture od ljudskih leševa (a la Tzimisce), potoci krvi i druge gadosti.
Kraftovanje je ključan deo menadžmenta resursa pošto healing itema i municije nema u izobilju. Kombinovaćete alkohol i tkaninu za zavoje, barut i metalni otpad za municiju, dok će vam za naprednije iteme trebati odgovarajući recepti koje, uz druge resurse i opremu, možete kupiti kod vendora. Iako u igri postoji stash, nećete moći da zgrabite baš sve što stignete pošto inventar ima ograničen broj slotova, pogotovo u početku.
Solidan arsenal hladnih i vatrenih oružja će vam pomoći da izađete na kraj sa sektašima i mesnatim spodobama. Melee kombat je apsolutni hajlat za mene i mislim da je daleko zabavniji od puškaranja koje na momente solidno spušta napetost jedne horor igre. Sva melee oružja (noževi, mačete, satare, bejzbol palice…) imaju durability – morate ih popraviti posle nekoliko udaraca jer će se u suprotnom nepovratno polomiti. Na kraju imamo i Genesis Configuration koji nudi par moćnih magija poput telekineze, a zauzvrat zahteva patnju neprijatelja umesto klasične mane/energije.
Stealth i bežanje su rešenja za nepobedive neprijatelje ili situacije u kojima ste tanki sa resursima. Osim nekoliko praktičnih primena (u igri postoji silent takedown), stealth segmenti su mi bili neverovatno dosadni. Pojačavaju tenziju i to stoji, ali u mom slučaju to se uglavnom odnosilo na nervozu i želju da se ovi delovi što pre završe.
Kao kontrast, Clive Barker’s Hellraiser: Revival najjače sija u svojim najintenzivnijim momentima, gde se posebno ističu boss okršaji, borba prsa u prsa i jurnjava sa stalker neprijateljima. Među njima je Senobit po imenu Četerer, koji će vam praviti društvo tokom prvih nekoliko ekskurzija u Lavirint. Čućete cvokotanje zuba dok vas prati brzinom slešer zlikovca, samo da bi vas naprasno presreo i lišio života nadomak izlaza.
Gnusni i zastrašujući a opet harizmatični, članovi Pinhedovog reda zrače energijom kojoj se retko ko može odupreti. Dag Bredli ponovo briljira u ulozi glavnog Senobita, a dodatna poslastica za ljubitelje Hellraisera su reference na originalni film. Osećao sam se kao majušna fleka na tapiseriji univerzuma dok me Pinhed elokventno proziva i ovo su definitivno neki od najboljih momenata igre.
Pored druženja sa Senobitima, Levijatanov Lavirint nudi i druge čari. Iz ugla gejmpleja, cela oblast je ogroman Indijana Džouns poligon sa gomilom sečiva, šiljaka, testera, gnječilica, čekića za meso i sličnih zamki, ali nijedan izazov ne zahteva platforming pošto skok kao akcija ne postoji. Lavirint je pusta, siva, hladna, betonska abominacija koja se neprestano menja, beskrajna mreža brutalističkih spomenka nemoguće arhitekture nad kojom se pruža večna oluja (post-apokaliptični blokovi). Ova oblast je još jedna lagana desetka na polju art direkcije i dobrodošao kontrast u odnosu na našu dimenziju.
Na PC-u nisam naleteo na bagove niti probleme sa performansama, ali ako ih je bilo, najveći su verovatno popravljeni pošto je razvojni tim u međuvremenu izbacio nekoliko pečeva. Ono što jeste pomalo srozalo celokupan utisak su sitni propusti u raznim aspektima igre, uključujući česte, najčešće nepotrebne hintove. Ništa od toga nije dramatično, ali ponekad ume da odvuče pažnju od inače sjajne horor avanture.
Koristeći Barkerovu viziju kao jezik, alat, instrument i paletu, Saber Serbia je iskrojio izuzetno zrelu, ljudsku i vanvremensku priču koja možda ne bi bila toliko ubedljiva sa cenzurom. Ovu igru su napravili istinski ljubitelji franšize koji su dokazali da šok faktor nije srž Hellraisera i da se ispod debelog sloja mesa, razvrata i perverzije krije nešto mnogo više. Za mene, ovaj projekat predstavlja i mini-pobedu protiv epidemije sterilnih AAA igara koje vladaju modernom industrijom.
Ništavilo zove. Na vama je kako ćete odgovoriti.
Igra je dostupna za PC, PS5, Xbox Series X/S i Nintendo Switch 2
Autor: Božidar Radovanović
Igru ustupio: Sandbox Strategies
Pratite nas na našoj Facebook, Instagram i TikTok stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu.
Pretplatite se na Play! Newsletter
* indicates required
Email Address *
The post Kutija. Otvorio si je. Mi došli. | Clive Barker’s Hellraiser: Revival recenzija appeared first on PLAY!.
Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu