ne mogu da kažem da mi je "Death Proof" najlošiji, ali je svakako najčudniji Tarantinov film. ima treš-šmeka, nije sporno, ali nije samo u tom šmeku čudnost filma. film kipi od izvitoperenog seksualnog naboja, bez i jedne erotske scene, pršte frustracije i feromoni i mrak iz te napetosti. krvava i brutalna kulminacija, na kraju filma, se može porediti sa divljačkom Tarantinovom ejakulacijom posle sat ipo sado-mazohističkog seksa kojem izlaže publiku. čudan film, nisam imao potrebu da ga gledam drugi put, ali mi je ostavio izrazito snažan utisak.
obrada "Laisse tomber les filles" od strane April March ("Chick Habbit") je krik pomenute ejakulacije. dugo vremena sam tu pesmu slušao i pre nego što sam pogledao film. pesma rula.