igrao ja! mislim da sam imao 107h kad sam ga presao. overio skoro sve bossove (sem zmaja u Farum Azuli) i procesljao sve sto sam mogao. cist str/vigor build - Golden Halberd od Tree Sentinela sa pocetka igrice sam koristio 60% vremena, posle toga sam presao na Blasphemous Blade (od Rykarda) i Gargoyle's Blackblade - power stancing kidanje! sve je islo uglavnom glatko (naravno da sam zaginuo milion puta), ali me Malenia ubedljivo najvise silovala. na kraju sam koristio summon (Knight Oleg) da mi malo pokupi aggro tokom fajta, ali je i tad bila prilicno teska jer je agresivna kao djavo. 50 pokusaja kasnije, pade i ona. glavni bosonja mi bio laksi od nje npr.
probao sam DS1 pre par godina, ali mi je prvi neki utisak bio da je igra teska zato sto nisam navikao da igram na dzojstiku i da je kamera nekako odradjena tako da vise otezava igranje nego sto pomaze. kao da me neko drzi za ruku i sprecava me da uradim ono sto sam zamislio, taj neki cudan osecaj. probao par sati, obrisao i rekao da ipak nije to za mene. onda sam igrao Sekira negde do pola kad je izasao (slican utisak kao sa DS1, ali mi je brza borba dosta vise legla i gotivio sam "posture breaking" sistem) i par nedelja pre nego da izadje Elden Ring sam uzeo DS1 da obrnem cisto da udjem u gruv, posvetim mu se lepo i vidim u cemu je cela fora i sto ljudi toliko gotive ceo taj Soulsborne.
posle svega, opsti utisak mi je da je Elden Ring verovatno jedna od najboljih igrica decenije, ako ne i ikada. jednostavno su pokidali sve aspekte i sve je doslo na svoje mesto. nema drzanja za ruku, brutalna borba koja nagradjuje strpljenje, preogroman open world, preogroman underworld (tu sam se tek usrao kad sam prvi put otisao liftom ispod), raznovrsna okruzenja, gomila razlicitih neprijatelja (ptice sa macevima na nogama, pu!), taj osecaj grandioznosti dok gledas u nesto na skroz drugom kraju mape i znas da mozes da otrcis tamo i koliko si zapravo mali, svet koji ima smisla i ne postoji kao neka prazna ljustura zarad KONTENTA (npr Assassin's Creed: Odyssey/Valhalla ili Far Cry X), vizuelno zanimljiva okruzenja i prelepi pejzazi... nabrajanju nema kraja. prvi put kad sam u glavnom gradu otisao da aktiviram runu, kad se polako dizu 2 golema blizu tebe, a treci iz pozadine gadja strelama od 7 metara, ufufuf. ili udjes u Liurnia of the Lakes. ili kad prelazis zid na severu i kad se posle popnes na Forge of the Giants. konstatno kez na faci.
i naravno najjaci meme ikada, koji je potpuno sumirao kolaps cele industrije i koliko je sve u kurcu: