Kasnim jedan dan, ali šta je jedan dan za četvrt veka. U stara dobra vremena, dok se nije sve izmešalo i dok se znao neki red, Nintendo je imao Marija i to je bilo to. Srž 2D platformi je stanovala u sivkastoj kutiji. U istoj kutiji bili su crvena kapa, par brkova i plave tregerke italijanskog vodoinstalatera. Tome ništa nije moglo ni da prismrdi - kontrole su se idealno odazivale, novčići su iskakali, protivnici su lenjo hodali po ekranu, ali baš kako treba, dok su fizika i inercija likova sa ekrana slali svoje nežne električne pipke i milovale našu mišićnu memoriju - d pad je bio prirodni produžetak palca, pa a, pa b, pa a... Žutokljunci će reći "pa ubrzo stigao je Sonik". Eh ti žutokljunci, znaju samo ono što im servira televizija. Mesecima pre nego što je plavi jež na amfetaminima otpočeo rat koji se ne može dobiti, PC, ali i svi mi, dobili smo svog heroja - idealni amalgam dečjih snova, strahova, hrabrosti, avanture i kul faktora. Tako nešto je moglo uspeti samo i jedino na toj platformi, platformi koja će kasnije izroditi gospodarsku igračku rasu. Šerver, diskete, epizode i dva slova - oh ta dva slova - i d. Ljudi, pa ko nije želeo pogo štap? Ko nije želeo pravu, pravcijatu kacigu? Ko nije želeo digitalni sat? Ej, pravi digitalni sat na kome može da se igra pong!? Tog 14. decembra 1990. godine iz kuhinje koja će svojim receptima rušiti 2d i zidati 3d zidove izrodio se mladić ozbiljno zajebanog porodičnog stabla - rodio se Vilijam Džozef Blazkovic Drugi. Neki ga znaju kao Billy Blaze. A za neke je on zauvek Commander Keen. Hvala ti za sve snove. JEBENO NE UMEM SA IMGURA SLIKU DA UBACIM