Jump to content

pričajte


Guest

Recommended Posts

znam dobro jednog lika, '91 godiste je, prolazi mu tipa po 5 hiljada evra nedeljno kroz ruke, igra rulet, pozajmljuje pare, dobija, gubi i tako u krug...a pritom nije sin nekog budzovana pa da kazes da ga finansiraju roditelji i da ga boli kurac...zlo

Edited by vlada`

MASIIMOOOU

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 1.9k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

U pravu si, vudu, ali ako mi cale sazna ne bi mi dao dinar do kraja godine... poshto chovek zna svaki dinar gde daje i za shta daje...a shto je najgore zakunuo sam se da necu se kladiti ( posto ne znaju da se kockam, po malo ) ali to je jache od mene, kao da uzivam... ne znam...

Imam josh 10e, ishao bih opet ali se neckam...

Ubija me griza savesti...

Pa idi kod kineza/buvljak i kupi farmerke za 10e i reci da su kostale 40e. :)

skipper.jpg

The only light at the end of the tunnel is light of upcoming train.

Link to comment
Share on other sites

' date='22 October 2009 - 20:33' timestamp='1256236431' post='1471857']

Pa idi kod kineza/buvljak i kupi farmerke za 10e i reci da su kostale 40e. :)

preduhitrio me covek :D..inace to ti je najbolja varijanta..imas pantalone cale nece saznati, a od sad pa na dalje pamet u glavu i zajebi rulet ;)

Link to comment
Share on other sites

Jesi. Ja da sam ti ćale išao bi na ulicu da deliš papiriće dok ne zaradiš te pare opet.

qft

Jbt uzmesh 5k evra, i igras samo singlove za po 500-1000e na kvote 1,1-1.5.

ili ne

ako se sad izvučeš, nastavićeš da se kockaš. bolje bi ti bilo da ćale izvuče kaiš, realno.

Link to comment
Share on other sites

da se ja pitam, ja bih zabranio kladze....upoznao sam suvishe klinaca iz kraja koji misle da je kladza zamena za posten rad.

Btw TWO THUMBS UP za paviljone. Isao sam danas do biroa u goce delceva i prosao pored grafita onog ortaka Vudu Lajta koji je valjda decko upucan, prebijen ili poginuo u saobracajki i pored josh par ok crteza. Svidja mi se taj osecaj lokal patriotizma i "bratstva" koji je potpuno odsutan u nekim centralnim delovima grada

It's nice to be good, but it's nothing compared to being bad

Link to comment
Share on other sites

Ne bih zabranio kladionice, to sto kao treba da se zatvore one koje su blizu skoli, to je po meni cisto sviranje. To sto mi zivimo u zemlji gde pustaju nekog sa 12-13 godina da se kladi, sta da radis, lepo nek radi kladionica a gazda nek ne pusta maloletne pa nek bude kao u "kenguru" "KIDS, GO TO SCHOOL!".

@Igi: da, grafit smo uradili u novembru prosle godine, na strani sale za fizicko, nesto manje od mesec dana od kada je upucan.

Od kako igram sa Krekijem, moja zena vise ne hrche.

Link to comment
Share on other sites

U pravu si, vudu, ali ako mi cale sazna ne bi mi dao dinar do kraja godine... poshto chovek zna svaki dinar gde daje i za shta daje...a shto je najgore zakunuo sam se da necu se kladiti ( posto ne znaju da se kockam, po malo ) ali to je jache od mene, kao da uzivam... ne znam...

Imam josh 10e, ishao bih opet ali se neckam...

Ubija me griza savesti...

taj faj matori, probaj da se povratish.

No one can survive becoming a legend.

i ja kazem jebiga! Kao da je jebiga neka magichna rech.

Link to comment
Share on other sites

Dok rutinski usmeravam pretraživač na adresu Jat Airwaysa, temeljno mariniran u sređenom i

predvidljivom životu u Holandiji, ne slutim nikakvu nevolju.

Od posete Beogradu me deli jedna online rezervacija i let od dva i po sata i, poput smirenog i vedrog vernika, već pravim raspored uživanja u zaletnom životu u gradu u kojem sam rođen. Sajt je, međutim, uporno nedostupan, a jedan od internet servisa pokazuje da nije u pitanju ništa lično – Jat Airways je zaćutao pred Bogom i svim online mušterijama. Standardna procedura u Holandiji bila bi da se nasmešeno slegne ramenima i strpljivo sačeka, u filozofskom prihvatanju nepredviđenih okolnosti, te tako i ja uspešno dresirano odstupim. Posle dva dana ispostavlja se da je Jat i dalje neprirodno autističan i tu samog sebe iznenadim, bundžijski poludim i, ljut na državu (srpsku, naravno), okrenem telefon centrale u Beogradu. Posle jednog minuta i četrdeset sedam sekundi zvonjave (15 centi za minut preko interneta plus PDV plus skriveni troškovi postojanja telefona i telefonskih veza i ljudske kulture uopšte), javlja se Nataša ("Jat, Nataša, izvolite").

"Dobar dan, vaš sajt ne radi već neko vreme pa vas zovem iz Holandije da vidim kako da kupim kartu za Beograd."

"Mogu da vas povežem sa tehničkom službom, da vam oni kažu šta nije u redu sa vašim računarom."

"Mojim računarom? Zaista se izvinjavam, ali problem nije moj računar. Vaš sajt je nedostupan sa dvadeset različitih lokacija u svetu. To znači da je vaš sajt pao. I da ne radi već dva i po dana. Jeste li primetili, možda?"

Nataša se nimalo ne libi da zaoštri diskusiju. "Ja ću vas prebaciti na našu tehničku službu. Dok oni ne kažu, sajt nije pao. Ja svakako ništa ne vidim. Možda da im vi kažete da ne radi pa da vam pomognu oko interneta? Za kartu stvarno ne znam."

Sada više ne želim da rešim problem. Sada želim svoju kartu. "Mislim da nije moj posao da obaveštavam vašu tehničku službu da vam je sajt pao. Osim toga, neverovatno je da to već niste primetili, da vam nije stalo do profita niti do klijenata. I ne razumem kako to mislite – 'ne znam za kartu'."

Razmišljam da li je problem u mom okoštalom jeziku i razmišljanju, u inerciji sistema, u nestručnosti i neobaveštenosti, u neopterećenosti logikom tržišta ili u nečemu jedanaestom, ali, pošto sam već zalegao, nanišanio i pravednički zapucao, vadim šibu i lako se švićnem: "Recite mi, da li mogu još uvek preko vašeg predstavništva u Amsterdamu? Rečeno mi je pre oko godinu dana da predstavništvo više neće prodavati karte."

"Kako da ne!" (Blago ironični ton.) "Mogli ste sve vreme. Prijatno." Klik.

Nisam znao. Ili nisam poželeo da saznam. I tako, okrećem broj u Amsterdamu, posle podužeg objašnjavanja dobijam izvinjenje za toliko čekanje i komplikacije, i na i-mejl adresu mi stiže friška potvrda rezervacije. U avionu, daleko od sulude kupovine sa preponama, pitam se šta se, u stvari, desilo. U tom trivijalnom sukobu ličnih jezika i interesa nekako se pojavljuju obrisi igre koja nam je toliko potrebna – igre zajedničkog uviđanja suštine iznad lične verbalne magije. Viljuška je viljuška, zločin je zločin, sajt je zaista pao, a do načelnog rešenja, tj. načelne veze između reči i stvari, može se i mora doći. Povratak u Srbiju znači povratak pravom mišićnom naporu da se istina ipak odgovorno potraži, da se do suštinskog konsenzusa o ovome dođe, i da se informacije prenose manje-više neokrnjeno uprkos silnim "stranim", tj. agresivno ličnim jezicima koje negujemo. U zemljama poput Engleske ili Holandije, dobro regulisani i funkcionalni sistem socijalnih interakcija može ponekad da se uzme zdravo za gotovo, mišići koji održavaju red zakržljaju i čudna posledica svega je nekakva inertna naivnost u borbi sa besnim detetom u sebi i drugima. Uprkos ovakvim lokalnim turbulencijama, svakodnevna komunikacija sadrži jednu vrstu konstruktivnog, zagarantovanog opreza, svesrdnijeg izbegavanja komunikacijske vriske porodilišta. Dok avion sleće na beogradski aerodrom, spremam se za napornu borbu sa pravim unutrašnjim i institucionalnim neprijateljem u Srba, za igru izgradnje odgovornog zajedništva otvorenih očiju, igru u kojoj uživam baš zato što je toliko važno ko, odnosno šta pobeđuje.

[8D]

Унутра је сигурно читава експлозија радости и магије!

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.



×
×
  • Create New...