Jump to content

SolidChief

Level 5
  • Posts

    5,650
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by SolidChief

  1. Persona 5 definitivno ima najveći životni vek i najviše spin-off naslova od svih Persona igara. Dok većina dobija dodatni deo priče ili možda neki mali spin-off, petica je došla do nivoa da ima i muzički. No ovde se vraćamo u dobro poznate taktičke vode za ovaj serijal, samo sa malo više slobode oko pozicioniranja i kombinacija napada i mehanika. Da li će ovo biti ipak prelako za fanove serijala, to ćemo videti. Nekako standardno za spin-off-ove u Persona 5 svetu, igra počinje po završetku originalne glavne priča, u ovom slučaju tako što se tim fantomskih lopova okuplja u kafeu Leblank. Njihovo opušteno uživanje se naglo prekida kada cela prostorija biva prebačena u drugi svet. Po izlasku iz kafea tim se iznenada nalazi na trgu nepoznatog kraljevstva kojim vlada tiranin Marie. Svojom magijom ona začara većinu tima i sada je na Jokeru da pronađe način da ih spasi od kontrole uma i da se zajedno sa družinom vrati u svoj svet. No da biste to uradili prvo morate da se pridružite Erini i njenom pobunjeničkom odredu. Gejmplej u ovom naslovu dodaje pregršt zanimljivih dodataka i opcija za igranje, ali takođe oduzima pregršt stvari na koje su Persona fanovi navikli. Naravno tu je i dalje sistem opreme i oružja, napredovanje kroz nivoe i skupljanje EXP poena po pobedi protivnika, kao i svi već dobro poznati likovi. Međutim, više nema social linkova, slobode za istraživanje i upoznavanje sa nekom lokacijom, nema elementalnih snaga ili slabosti nego svaki element dodaje neki efekat, pa čak je i uticaj persona umanjen iako su naravno i dalje prisutne. Ako zanemarimo šta je izbačeno, i to bez ikakvog razloga, pred nama i dalje imamo veoma kompetentnu i dobro sastavljenu taktičku igru, koja pored toga što je Persona spin-off, donosi mnogo prijatnih novina u ovaj žanr. Osnova svake bitke biće pozicioniranje i korišćenje već postavljenih zidova iliti cover sistema. Naime, u zavisnosti od toga gde se nalazite, moći ćete da, ili primite manje štete, ili je kompletno izbegnete. Moramo napomenuti da ovde ne postoji procentualna šansa da pogodite ili promašite kao u nekim igrama (XCOM gledam u tebe). Ako vidite protivnika i možete da ga naciljate, prosto ćete ga pogoditi, i ovo sve naravno važi i za protivnike kada gađaju vas. Ako uspete da zaobiđete zaštitu koju protivnik ima i nanesete dosta štete, možete ga baciti u Downed status i tako dobiti priliku da još jednom reagujete, i to se može ponoviti koliko god puta uspeli da oborite protivnika. Vaše sposobnosti, persone i sve u tom rangu će imati nove efekte i neki će čak i pomerati protivnike i postaviti ih u poziciju za neki veći napada koji pokriva određenu površinu terena. Na primer, kako biste aktivirali All-Out-Attack moraćete da se postavite u trougaonu poziciju oko protivnika. Pošto će persone trenutno raditi više na principu poboljšanja vaših statusnih poena, igra je uvela ceo skill tree da se pozabavi sa otključavanjem novih sposobnost i pojačavanje određenih karakteristika likova. E sad, ne morate da se brinete pošto ćete vrlo lako i brzo moći da resetujete sve potrošene poene i namestite ih u nove sposobnosti. Pored toga, ako baš zeznete potez u toku borbe moći ćete da uradite undo jedan krug unazad. Sve ovo dovodi do toga da vas igra podstiče da testirate razne kombinacije i da se dobro pripremite pre svake misije. Svaka misija se svodi samo na borbu, nešto kao što je XCOM Chimera Squad uradio za taj serijal. Pre nego što odete na zadatak imaćete priliku da kombinujete persone, kupujete opremu, postavite poene, odaberete skillove i naravno razgovarate sa drugim likovima koji su trenutno tu. Nakon toga počinjete misiju i tu ste prepušteni samo vašim vijugama da pronađete najbolji način da je pređete. Same mape su poprilično male ali će na njima biti dovoljno novih opcija i mehanika da vam drže pažnju, bar dok jednom ne pređete ili dok ne pronađete najoptimalniji način za prelazak. Naravno, ne morate da se vraćate na prethodnu snimljenu lokaciju pošto ćete u Replay modu moći ponovo da odigrate svaku misiju i tako je pređete na optimalniji način i pokupite više nagrada. Na nov vizuelni stil ćete definitivno morati da se naviknete. Za razliku od prethodnih spin-off naslova, ovde je dizajn urađen u nekakvom chibi fazonu, što je malo čudno kada se uporedi sa ozbiljnom pričom igre. Ipak, klasičan Persona 5 stil je i dalje tu. Muzika je kao i obično apsolutno fenomenalna. Pored novih numera čućete i pregršt poznatih pesama iz petog dela serijala, samo malo sređenih ili doteranih. A sam intro za igru prikazuje i totalno novu numeru specijalno pravljenu za ovaj naslov. Glasovna gluma je takođe na nivou, ali ipak imamo čudne momente kada se govori o nekim ozbiljnim temama, jer reči izgovara prilično chibi lik. Koliko je ATLUS dobar razvojni tim pokazuje njihova sposobnost da odrade ovoliko različitih spin-off naslova i da i dalje izdaju veoma funkcionalnu igru čak i kada su neki sistemi i mehanike drastično različite od originalne igre na kojoj su bazirane. Sa tim na umu, ovaj naslov je i dalje teško preporučiti Persona fanovima i ljubiteljima taktičkih timskih igara. Ako volite Persona igre bićete srećni da se vratite u njihov svet, ali ćete takođe izgubiti dosta mehanika koje su srž ovog serijala. Ako ipak samo volite taktičke igre, bićete počašćeni divnim novim mehanikama koje će izmeniti kako vodite bitke, ali ćete takođe biti zbunjeni sa svetom i likovima ako niste prethodno bar malo upoznati sa Persona 5 igrom, svetom, likovima, ili anime serijalom. Persona 5 Tactica je dostupna za PC, PS4, PS5, Nintendo Switch, Xbox One i Xbox Series X/S Autor: Stefan Mitov Radojičić Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Slatko i zabavno sa teškim naoružanjem: Persona 5 Tactica recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  2. Kao razvojni studio i izdavač, Microids imaju odlične ideje, naslove i pre svega volju da rade na igrama. Međutim, problem koji ih prati jeste da su skoro sve igre koje izađu iz njihove kuhinje nedopečene. Ne znam da li nemaju tajmer da im kaže kada je nešto ”gotovo”, da li se tajmer pokvario i ne pokazuje dobro, ili jednostavno QA tim ne postoji. Conrad B. Hart se nekako vraća u nove nevolje, iako je već spasao svet od invazije vanzemaljaca. Probudivši se na nepoznatoj lokaciji, prvo pronalazi svoje oružje sa AI A.I.S.H.A. programom i onda kreće u potragu za Ianom, njegovim nestalim prijateljem, kao i razlogom zbog kog je izgubio pamćenje. Originalni Flashback, legendarni naslov koji je umnogome unapredio gejming sferu i doneo nove ideje u istu, pretežno je bio 2D ostvarenje. Njegov rimejk iz 2013. godine je na to dodao 2.5D grafiku ali se i dalje striktno držao kretanja ”s levo na desno”. Flashback 2 napušta sve to i ulazi u neku vrstu 2.5D lokacija gde imate više slobode kretanja po istim, ali na koje i dalje gledate sa strane i napredujete kao da igrate neki side-scrolling naslov. Poređenje sa prethodnim verzijama je neizbežno, pogotovu što se ovde radi o pokušaju oživljavanja legendarnog naslova. Iako je prvi deo imao akcione sekvence, one su se manje svodile na bezumno pucanje i neprekidne talase protivnika koji se pojavljuju niotkuda, kao što je ovde slučaj. Original je bio više fokusiran na manje okršaje i mnogo više pravih akcionih sekvenci gde ste morali brzo da platformišete i prođete kroz određene deonice u veoma filmskom stilu. Flashback 2 manje više to izbacuje i više se fokusira na otvoreniji svet koji je i dalje bolno limitiran. Imaćete opciju da detaljnije istražite lokaciju, ali progresija je i dalje veoma linearna. Moći ćete da birate sporedne zadatke koji donekle imaju poentu, ali su veoma generični i u jednom momentu ćete se osećati kao da traćite vreme. Imaćete nekoliko opcija pri dijalogu sa drugim ljudima, davajući vam iluziju izbora i dubine narativa, ali posledice ne postoje. Naravno biće i borbe, praktično non stop, ali će svaka arena u kojoj zaglavite biti toliko neprijatno nefer u nekim situacijama da ćete se smoriti kada vidite da se opet, po ko zna koji put, neprijatelj samo pojavio iza vas, ili da ne možete da ga upucate zato što ga ograda u obliku šipke i nevidljivog zida štiti, ili to da pokušavate da pogodite jednog protivnika dok se vaš automatski sistem ciljanja fokusira na drugog. Imaćete opcije da se branite štitom i brzo uklonite protivnike ako uspete da ih pogodite, ali nemojte pokušavati da se šunjate jer taj sistem praktično ne funkcioniše. Čak i pokušaj pravljenja interesantnijeg načina putovanja između lokacija, putem hover bike-a, je toliko dosadan i bespotreban da bi bilo bolje da su jednostavno ubacili fast travel sistem. Ipak, najčudniji i najgluplji sistem koji igra implementira jeste da terminal za snimanje pozicije možete iskoristiti samo jednom po lokaciji. Svi koji i dalje igraju ovu igru se nadaju da će se to promeniti u nekom patch-u. Ako se nadate da ćete bar imati platformisanja i rešavanje zagonetki u izobilju, moraću vas i tu razočarati, pošto će i to biti veoma bangavo, prosto i u nedovoljnoj količini. Vizuelni prikaz je više nego fin. Čak i ovaj sistem u kome se slobodno krećete po lokacijama, ali se na iste gleda sa strane, veoma je zanimljiv dodatak na ovaj žanr. Možda ga neka druga igra nekad bolje implementira. S druge strane, animacije su poprilično bazične i neinspirativne. Glasovna gluma je jedva podnošljiva, do te mere da bi možda bilo bolje da je ugasite i prosto čitate tekst. Muzika je sušta suprotnost i apsolutno je fenomenalna – rado ćete slušati skoro svaku numeru. Igra je toliko loše optimizovana da čak i na PS5 konzoli predugo učitava nivoe, ponekad secka na nekim deonicama i toliko je puna bagova vidljivih čak i najobičnijem igraču da ćete se zapitati da li je neko ovo uopšte testirao pre nego što su izdali igru. Da je ovo neki novi IP, i dalje bi bio klasifikovan kao loš, ali bismo bar imali nade da će ga srediti sa nastavkom, pogotovu ako ga je razvijao neki indie studio. Kako ništa od toga ne važi, pa čak i da kažete da je Microids indie studio, i dalje imaju previše igara da bi neko rekao da nisu iskusni u pravljenju istih. Ako ste baš zagriženi fan originala i čekali ste celih 28 godina da biste igrali nastavak, jedini način da uživate u Flashback 2 jeste sa brdom strpljenja i ljubavi prema serijalu i originalnom kreatoru koji se možda malo pogubio u načinu pravljenja igara posle tolikih godina. Flashback 2 je dostupan za PC, PS5, PS4, Nintendo Switch, Xbox One i Xbox Series X/S Autor: Stefan Mitov Radojičić Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Flešbek 28 godina unazad: Flashback 2 recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  3. Kada je pre nekolicinu godina objavljena Granblue Fantasy igra u obliku VS tabačine, sve je odavalo utisak iskustva kom je neverovatno malo falilo da bude u samom vrhu žanra. No, kako je igra ipak posedovala dobar set kvaliteta, zaslužila je i pravo na nastavak, koji ovaj put rekao bih donosi sve ono što je prvoj igri nedostajalo. Tako je sada pred nama jedan kompletniji i daleko kvalitetniji proizvod, koji ću pokušati lepo da ishvalim u nastavku ovog teksta. Granblue Fantasy Versus Rising sjajno kombinuje odličnu grafiku sa uzbudljivim akcionim mehanikama, pa sa lakoćom uvlači igrača u svoj pažljivo građeni univerzum. Arc System Works je poznat po neverovatnoj prezentaciji u svojim borilačkim igrama, a igra pred nama je rekao bih njihov najimpresivniji proizvod do sada. Igra ne samo da izgleda sjajno, već je po pitanju detalja i mehanika jedan odlično izbrušen naslov. Izuzetno pristupačan za nove igrače a istovremeno izuzetno dubok za veterane borilačkih igara, Versus Rising je sjajan primerak žanra. Komande su odličnog odziva, pa je izvođenje komboa i naprednih poteza pravo uživanje. Svaki od likova ima svoj unikatni stil, tako da je i svaki novi meč ujedno i sasvim novo iskustvo. Neki likovi su brži i pretenduju u napadu a drugi su za strpljivije igrače sa širokim dijapazonom defanzivnih poteza, tako da je vrlo lako odlučiti se lika kog ćete primarno uvežbavati. Svaki od njih ujedno ima i ocenu koja definiše koliko je jednostavno u potpunosti ovladati njegovim korišćenjem. Tako i slabiji igrači pa i oni znatno iskusniji, već u startu mogu da odaberu likove koji više odgovaraju njihovom stilu igranja. Ovo je nešto što je generalno jako teško postići u borilačkim igrama – da svi profili igrača mogu podjednako da uživaju u igranju. A ovde je to izuzetno dobro izvedeno. Igra poseduje i priču koju je moguće prelaziti, a za potpuno razumevanje je ipak potrebno da budete upoznati sa dešavanjima iz prethodnog nastavka. U suprotnom, verovatno ćete biti malo izgubljeni. Ali ukoliko vas više zanima emocija i samo pripovedanje od potpunog razumevanja dešavanja, sigurno je da ćete svejedno dosta uživati. Iako je sve većim delom predstavljeno u stilu vizuelne novele i možda nema naročito veliku dubinu, opet je zabavno proći kroz ovaj pripovedački momenat. Likovi su živopisni a situacije kroz koje prolaze mogu sa lakoćom privući vašu pažnju. Verovatno najlepša stvar u vezi igre jeste osećaj da ste svakom pobedom postigli nešto. Količina eksperimentisanja sa likovima i sticanje većeg iskustva u igranju, podstiču sa lakoćom da nastavite sa igranjem, tako da je i zarazni faktor poprilično visok. A tu je i multiplejer koji preko interneta funkcioniše značajno bolje nego što je to ranije bio slučaj. Mada kada su ovakve igre u pitanju, savetujem uvek da prvo pronađete bar jednog istomišljenika i zaljubljenika u žanr sa kojim ćete primarno odmeravati snage u lokalnom režimu igranja. Jedna od interesantnijih opcija, jeste multiplejer igra koja funkcioniše po principu igre “Fall Guys”. Sijaset onlajn igrača istovremeno mora da prođe kroz nekoliko mini-igara uz konstantnu eliminaciju, a pobednik može biti samo jedan. Svi likovi su predstavljeni u “chibi” fazonu, a moguće im je i menjati izgled. Ove kozmetičke izmene kupujete ili osvajate kroz “gacha” mehaniku koja deluje nekako zalutalo u jednoj ovakvoj igri. Ali ukoliko volite taj faktor igara na sreću, sigurno ćete uživati i u tom segmentu igre. Sam gejmplej i borbena mehanika, podsećaju na kombinaciju klasika kao što je Street Fighter i modernijih naslova poput Dragon Ball FighterZ ili par poslednjih Gulity Gear igara. Jednostavne komande za izvođenje poteza koje će leći svakom početniku a istovremeno pozamašna dubina i količina poteza za napredne igrače. Tu su neke jedinstvene mehanike poput “rush” komboa kako biste jako brzo napunili skalu za specijalne poteze ili aktiviranje “EX” napada usred ovih kombinacija udaraca. Dodatno tome, svaki od likova ima svoj unikatni set veština kojim može da osveži klasične kombo napade. I tu je stvarno svašta prisutno, od defanzivnih opcija kao što su izbegavanja i kontranapadi pa sve do moćnih super poteza kojima se borba može u trenutku preokrenuti. Što se detaljnih mehanika tiče, igra zaista ima jako lepo odmerenu dubinu. Korišćenje specijalnih poteza, jako je jednostavno i može se čak i više pojednostaviti za slabije igrače. Ali opis svih finesa ne samo da bi zauzeo ogroman deo ove recenzije, već je i nešto o čemu ne volim mnogo da govorim, već mi je uvek preporuka da sami otkrijete svaki detalj. Jer baš tu i leži jedan od najlepših elemenata ovakvih igara – sistem kom je lako pristupiti, ali što ga više kapirate, on vam nudi još više opcija. Skoro nisam zaigrao jedan ovako kvalitetan borilački naslov u anime fazonu. U tom smislu, Granblue Fantasy Versus Rising je pravo remek-delo. Pametno izvođenje, uzbudljive borbe i apsolutno prelepa grafika, samo su neki od elemenata kojima s lakoćom može da vas osvoji već pri prvom igranju. A količina izbrušenih detalja koji su nedostajali originalu, čini ovo naslovom koji nikako ne smete da propustite, ukoliko volite ovakve igre. Granblue Fantasy Versus: Rising je dostupan za PC, PS4 i PS5 Autor: Milan Živković Igru ustupio: Cygames Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Odlična tabačina i još bolji nastavak: Granblue Fantasy Versus: Rising recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  4. Pre skoro godinu dana imao sam tu nesreću da radim recenziju novih Setlersa. Ubisoft je vrlo omanuo sa Settlers New Allies i mislio sam da je ovom serijalu zapravo kraj. Ali, Nemci se nisu dali i neki od originalnih dizajnera Setlers serijala su otvorili nov studio i rešili da nas „boomer“ igrače počaste sa ogromnom dozom nostalgije. Pioneers of Pagonia se razlikuju od novog nastavka Setlersa maltene samo po imenu. Ceo koncept naseljavanja, izgradnje, napredovanja i osvajanja je i dalje tu sa novom grafikom, novim jedinicama, novim zgradama ali ne i baš preterano novim idejama. Za mlađe igrače, Pioneers of Pagonia je RTS Colony Sim City Builder. Da pojednostavim, u PoP-u je poenta da naselite lokaciju, razvijete ekonomiju, industriju i proširite svoje granice. Zvuči jednostavno, što i zapravo jeste, ali je i vrlo kompleksno. Pre ulaska u igru birate da li ćete da igrate nekolicinu premade mapa (nazovimo ovo kampanja) ili sami da generišete mapu sa određenim zadacima koje morate da ispunite. Kampanja je poprilično lagana i neće pružiti veliki izazov, dok kroz prilagođene mape možete da se igrate sa većim problemima i izazovima. Pa kako izgleda jedna tipična sesija PoP-a? Svaku mapu krećete sa brodom koji ima određeni broj ljudi i resursa. Resursi su pozamašni na početku tako da ne morate da pratite svaki detalj dok se razvijate u prvim koracima. Odmah će vam trebati drvo, onda pilana da obradi drvo, pa gorani da obnove drveće koje ste posekli, pa kuće za radnike, pa hrana za radnike, pa alati za radnike, rudnici… mislim da ste skontali kuda idem sa ovim. Poenta je da skoro svaka građevina koristi neki sirov materijal i prerađuje u koristan koji se kasnije koristi za razvijanje industrije. Za sada u igri postoji oko 40-ak građevina i sigurno ćete tokom jedne misije morate da izgradite barem jednu od svih. Na početku imate određenu zonu mape koja je vaša i označena je granicama. Moraćete da pravite istraživače i gardu koja će širiti granice i tako vam davati pristup novim sirovinama a i specijalnim lokacijama na mapi (koje nisu trenutno baš najbolje razvijene). Ako igrate mapu sa borbom, često će vas napadati lopovi, banditi a i neke mistične zveri. Svi neprijatelji će pokušavati da vam upropaste ekonomiju, kradu, uništavaju i na vama je da organizujete vojsku i odbranu. Problem sa borbom je to što ne možete da osvajate druge gradove (barem ne za sad) nego samo trgujete, što čini igru vrlo pacifističkom i to mi se nije baš dopalo. Želeo sam da budem ratni huškač, ali mi igra nije to dozvolila, barem ne još. E sad, igra ima dosta problema. Vrlo brzo tokom misije ćete se izgraditi toliko da ako ne zapamtite gde se nalazi koja zgrada, izgubićete se. Ne postoji način da označite zgrade koje su već izgrađene kako biste recimo naručili još alata ili zaustavili proizvodnju ako imate previše materijala. Cela igra je automatizovana, tako da je na vama samo da postavite gde želite šta da se izgradi i onda čekate. To je manje više srž Setlersa, ali sam očekivao malo više inputa od strane igrača kako bi se razvila barem neka dinamika. Isto tako sa vojskom i borbama, samo kažete otprilike jedinicama gde da idu i bitka se odvija automatski, a AI nije baš najbolji. Srećom, bitke nisu nešto izazovne ako se pametno razvijete. Izuzetno mi fale statistike i grafikoni. Da, da boomer rekoh, ali igra nudi samo ogroman UI resursa koje imate ali ne možete da pratite trendove. Da li brzo trošim drvo? Da li je veća potrošnja gvožđa od rudarenja istog, i slično. Srećom, plan je da se do februara 2024. godine dodaju nove zgrade pa i statistika produkcije, što znači da developeri shvataju gde trenutno „gori“. Takođe se u budućnosti obećava podzemno rudarenje, co-op, bolje statistike, kopiranje građevina, bolji grid, i tako dalje. Pioneers of Pagonia je baš nostalgična bomba starim igračima Setlersa i čini mi se da se neće odustati od ovog projekta premda su prodali već preko 100k primeraka. Možda Early Access nije najpuniji sa opcijama i ponudom, ali je igra izuzetno igriva, lepa i bez bagova. Ja bih iskreno sačekao do leta ili možda čak i verziju 1.0 pre kupovine. Ali, ako ste ljubitelj ovog žanra, onda slobodno podržite developere i pazarite igru u EA periodu, nećete se razočarati. Pioneers of Pagonia je dostupan za PC Autor: Igor Totić Igru ustupio: BXDXO Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Prvi utisci: Pioneers of Pagonia appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  5. Dosta mlađi ja bih verovatno mrzeo ovu igru iz dna duše. Kao neko ko je praktično ostavio svoje tinejdžerske godine igrajući Warcraft 3 pre dvadesetak godina, i ko i dan-danas mašta o danu kada će se pojaviti Warcraft 4, Warcraft Rumble bi trebalo da bude uvreda za sve ono što jedan fan strategija u realnom vremenu (RTS) voli. A ipak, evo nas ovde, gde se upravo spremam da pišem uglavnom hvalospeve o ovoj akcionoj mobilnoj strategiji. Kada je Warcraft Rumble prvi put najavljen prošle godine, nisam osetio praktično ništa drugo do duboko razočarenje. Oh ne, pomislio sam, evo ga i poslednji ekser na kovčegu ideje da ćemo ikada ponovo videti pravu novu Warcraft strategiju. Ono što sam tada video na trejlerima izgledalo mi je kao još jedna jeftina mobilna igra. A ipak, kada su najavili da globalno lansiranje kreće na prvi dan ovogodišnjeg BlizzCon-a, rešio sam da instaliram igru. Delom zbog poslovnih razloga, jer je u pitanju potencijalno buduća popularna igra, a delom jer sam još uvek klasični Warcraft fan, koji će probati sve što nosi to ime na sebi. A onda se desilo neočekivano – proveo sam ceo taj vikend praktično se ne skidajući sa telefona, igrajući Warcraft Rumble non-stop. Hajde da vidimo šta je Warcraft Rumble. Po oprobanom receptu ove kompanije, koji dokazano radi već 30 godina, Blizzard je uzeo uspešnu formulu (Clash Royale) i svojim inovacijama je redefinisao do savršenstva. Dizajneri igre je opisuju kao akcionu strategiju u realnom vremenu i mislim da joj taj opis savršeno leži. Osnova svega su „Minis“, odnosno jedinice koje stavljate u vašu armiju (deck/build). Igra trenutno poseduje ukupno 69 Minis. Od toga, 14 su takozvani lideri (Leaders), koji predstavljaju poznate likove iz Warcraft univerzuma, a 55 su „Troops“, odnosno raznolike jedinice koje znamo iz Warcraft strategija i WoW-a. Armije za svakog lidera sastavljate pre nego što krenete partiju. Armija se sastoji od lidera i 6 jedinica (Troops) po vašem izboru. Jedinice su šarenolike i ispunjavaju veliki broj uloga, što sastavljanje vaše armije čini podjednako zabavnim kao i samo igranje partija. Neke od osobina (Traits) koje jedinice imaju su tenkovi čija je uloga da štite slabije jedinice, leteće jedinice, brze trupe, one sa otrovnim napadom, i slično. Da ne bismo gubili vreme u nabrajanju, dovoljno je reći da trenutno postoje čak 37 ovih „Traits“ u igri, da ih većina jedinica ima nekoliko, i da nalaženje prave kombinacije jedinica sa pravim osobinama za svaki izazov je pravo uživanje. Na kraju, tu su i talenti koje otključavate za svakog Minis, a koji mogu drastično promeniti način na koji ta jedinica utiče na partije. Kada sastavite vašu željenu armiju, vreme je za partiju. U svojoj osnovi, partije se odigravaju vrlo slično kao i u Clash Royale. Jednom kada ih odigrate, vaše jedince se same kreću, napadaju i koriste svoje osobine, što na prvi pogled deluje kao da umanjuje stratešku dubinu i oduzima odluke od igrača. Međutim, ovo jednostavno nije tačno. Partije u Warcraft Rumble su veoma brze i dinamične, traju svega tri i po minuta pre nego što krene overtime, i umeju da budu neverovatno napete i uzbudljive. Svaka partija je kao zagonetka koju morate da rešite u kratkom roku. Morate da donosite odluke u deliću sekunde, pravilno tempirate odbranu i napad, postavljate jedinice tako da iz njih izvučete maksimum u datim okolnostima, izgradite partiju tako da dođete do pobede. Svaka i najmanja greška ili pogrešan potez vas mogu koštati pobede. Ono što je Blizzard uradio fantastično u odnosu na Clash Royale jeste što je u startu ponudio zaista ogromnu količinu sadržaja za jednog igrača. Warcraft Rumble je prevashodno fokusiran na singlplejer sadržaj i to je njegova glavna snaga. Uvek ćete imati nešto da radite kada god osetite da ste negde možda udarili u zid što se tiče progresa. Glavna kampanja je odrađena fenomenalno i samo ona vam može pružiti mesece zabave. Dizajnirana je tako što širom Azerota (glavne planete u Warcraft svetu) idete kroz čuvene lokacije i tu se borite sa legendarnim ličnostima iz sveta Warcrafta i njihovim armijama. Trenutno postoji 15 lokacija i svaka ima 5 misija gde se borimo protiv čuvenih protivnika. Svaka je izazov za sebe koji zahteva adekvatno osmišljavanje strategije i sastavljanje odgovarajuće armije da se odgovori izazovu. I onda, naravno, i besprekornu egzekuciju strategije tokom same borbe u toj misiji. Svaka od ovih misija ne samo da ima bitku sa čuvenim protivnikom koji ima jedinstvene osobine, nego su i same mape izazov koji treba odgonetnuti. I to je ono što ja lično i najviše volim u ovoj igri – svaka od trenutnih 75 misija kampanje je jedinstveno dizajnirana. Mape imaju različit raspored i broj putanja i resursa, jedinstvene mehanike, različite veličine, nekad idu u visinu, nekad u dubinu… Zaista, ovde se najbolje vidi da iza ove igre stoji studio sa decenijama iskustva pravljenja vrhunskih strateških igara. Mape su ne samo vrhunski dizajnirane u gejmplej smislu, nego su i estetski veoma ugodne oku i zaista uspešno prenose taj osećaj putovanja kroz raznolike lokacije Azerota. I u okviru samih regiona svaka mapa imaju svoju jedinstvenu temu i unikatan izgled. Blizzard apsolutno nije štedeo resurse da ovde postavi nove standarde dizajniranja mapa za mobilne strategije. Kada pređete običnu kampanju, tada tek kreće pravi izazov. Za svaki od regiona se otvara i „Heroic“ kampanja, gde su protivnici drastično jači i dobijaju neke nove osobine koje dodatno otežavaju borbu. Posebno volim što, da bi dobio nagrade, svaka Heroic misija mora da se pređe sa svakom od „familija“ jedinica (Alliance, Horde, Beast, Undead i Blackrock), jer tako donosi više izazova i problema koje treba rešiti. No, ni tu nije kraj sadržaja. U pauzama između Heroic misija, kako biste unapredili svoje jedinice i armije, možete igrati Dungeons, Quests i Arclight Surge modove. Svaki od ovih modova donosi nove izazove i dizajniran je da igračima da način da vremenom unaprede jedinice kada osete da su se zaglavili u Heroic kampanji. Naravno, za one koji vole izazov igranja protiv drugih ljudi, tu je i PvP režim igre. Vizuelno, Blizzard još jednom potvrđuje da mu nema ravnog. Već sam pričao o velikom broju unikatnih mapa bogatih detaljima, tako da se neću vraćati na to. Umesto toga, dodaću da su jedinice vizuelno sjajno dizajnirane u duhu koncepta da su one zapravo minijaturne figurice unutar neke arkadne mašine u Azerotu koje su „oživele“. I animacije i 3D modeli jedinica su odlični i zabavni. Na to treba dodati i uvek odličan korisnički interfejs Blizzarda, koji i ovde postavlja nove standarde za mobilne igre. Vizuelni kvalitet prati i kvalitet zvuka, počev od legendarnih Warcraft muzičkih tema za svaku mapu, do sjajnih zvučnih efekata i glasova jedinica. Dakle, gejmplej je zarazan i zabavan, singlplejer kampanja bogata sadržajem i strateški izazovna, a celokupna igra zvuči i izgleda fantastično. No, sada je red da vidimo i koji su to problemi sa igrom. Prvo i glavno, jednostavno moramo da pričamo o ekstremno predatorskim mikrotransakcijama. Kada je u pitanju način monetizacije igre, ovde je posredi klasična mobilna mamipara. Sve Minis koje smo pomenuli (njih 69) se otključavaju kupovinom novčićima (Coins) u prodavnici. Celu kolekciju ćete relativno brzo popuniti i posedovati sve jedinice, ali tek tada počinje pravi grajnd. Naime, svaka jedinica se može unaprediti da bude Uncommon, Rare, Epic i Legendary. Ovo im dodaje nove levele, otvara slotove za talente i generalno ih čini boljim. Za Uncommon je potrebno kupiti 4 kopija tog Mini, za Rare 14, za Epic 39, a za Legendary iskreno ni sam ne znam koliko. U trenutku dok ovo pišem, igru veoma aktivno igram već skoro dva meseca, a još nisam sakupio ni za jednu jedinu Epic jedinicu. Istini za volju, ovo nije toliko loše koliko zvuči, jer to nije toliko presudno još uvek za napredak (završio sam 25 od 75 Heroic misija), ali čisto da vam oslikam koliko je proces spor. Naravno, uvek možete kupiti Coins za prvi novac i ubrzati kupovinu jedinica da biste nadogradili svoje Minis. Tu su onda i pomenuti talenti, koji se isto kupuju i koji su veoma bitni, a koštaju više nego sam Mini, a za koje slotove otključavate jedino pomenutim unapređivanjem vaših Minis na veću retkost. Na kraju, tu je i najbitnija stvar – leveli vaših Minis, od kojih zavisi vaš progres kroz Heroic kampanju jer su mnoge misije toliko teške da se čak ne mogu dobiti ni sa dva levela jačom armijom od preporučene, kamoli ako je vaša armija manjeg levela. I onda na sve te zidove na koje naletite (posebno nedostatak talenata), igra će vam često u prodavnici bacati „specijalne ponude“ koje deluju jako primamljivo za to što nude u odnosu na standardne cene, a vremenski su ograničene, nakon čega nestaju. Prosto rečeno, igra koristi sve psihološke metode da eksploatiše vašu slabost i natera vas da pokleknete i potrošite novac. Moram da priznam da sam i sam pao i potrošio određenu količinu para na igru pre nego što sam rešio da više ne padam na te trikove. Da se razumemo, u suštini nije potrebno da trošite pare na ovu igru ukoliko vam ne smeta izuzetno spor progres i igrate veoma rekreativno, ali nailazićete često na situacije kada će vas frustrirati što nemate potrebne talente ili level jedinica i poželeti da potrošite pare na „dobar dil“ koji vam igra nabija u facu. Ukoliko ne umete da kontrolišete poriv da trošite novac, a nemate novca za trošenje, možda je najbolje da izbegavate ovu igru, jer će vas stavljati na opasne testove samokontrole. Osim ovih malicioznih metoda monetizacije, drugi problemi o kojima treba pričati su tehničke prirode. Pre svega, igra je neverovatno loše optimizovana kada je u pitanju potrošnja baterije. Warcraft Rumble će pojesti vašu bateriju izuzetno brzo, i definitivno nije igra za igrati ukoliko znate da nećete uskoro imati priliku da napunite telefon. I sam telefon će umeti da se pregreje nakon intenzivnog igranja. Tu su još i neverovatno dugačka učitavanja, koja nekako ubijaju koncept brze igre gde partije traju par minuta. Džaba par minuta partija, kad mi ekran učitavanja oduzme još par minuta. Konačno, tu su česte greške koje iskaču nasumično, kao i restartovanja aplikacije prilikom dugih učitavanja. Ovo su neki tehnički problemi koje Blizzard već skoro dva meseca od lansiranja igre još uvek nije rešio. Treba pomenuti i da neki ljudi imaju problema sa performansama igre, ali ja lično to nisam osetio. Warcraft Rumble je jedna fantastična i zarazna mobilna strategija koja nudi obilje zabavnih izazova i gomilu sadržaja koji će vas držati mesecima. Uz Blizzardov prepoznatljivi vizuelni kvalitet i brigu o detaljima, ovo je trenutno najbolje mobilno strateško iskustvo na tržištu. Nažalost, predatorske taktike eksploatacije ljudske psihe zarad izvlačenja para su ozbiljan problem, ali to je deo jedne šire slike problema mobilnih free-to-play igara. Warcraft Rumble je dostupan za Android i iOS Autor: Nikola Savić Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Veštine ratovanja na WC šolji: Warcraft Rumble recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  6. Arena Breakout je najnoviji pokušaj giganta Tencent da se probije u žanru mobilnih FPS igara. U pitanju je besplatni battle royale sa velikim fokusom na strategiju, ali za razliku od drugih igara iz ovog žanra, gde je cilj ostati poslednji preživeli, cilj u Arena Breakout je da se dođe do mesta ekstrakcije sa što više loota. Trend pucačina u Escape from Tarkov stilu na mobilnim telefonima počeo je sa Netease, a sada je Tencent došao po ”svoj deo kolača”. Ono što je vrlo upečatljivo kod ove igre je to što je prilično autentična. Arena Breakout sadrži niz mehanika koje verno prikazuju život na bojnom polju. Složeni sistem povreda celog tela i detaljni efekti trzaja i animacije oružja su samo neki od načina na koje Arena Breakout gradi to imerzivno vojničko iskustvo. Šteta se nanosi odvojeno svakom delu tela i postoje različiti efekti u zavisnosti od toga koji deo je pogođen. Na primer, prelom noge može smanjiti brzinu kretanja i ograničiti visinu skoka, dok bi trčanje dodatno pogoršalo povredu. Iz perspektive kratke recenzije, Arena Breakout je zanimljiv FPS sa velikim potencijalom. Tržište mobilnih pucačkih igara postaje sve zasićenije, pa je lepo videti malo drugačiji i interesantniji pristup žanru. Autor: Milan Janković Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post U pokretu: Arena Breakout appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  7. Avatar je globalno najprofitabilnija filmska franšiza, iz razloga poznatih verovatno samo Džejmsu Kameronu, koji ima nedokučiv talenat da napravi svetove koji će privući apsolutno sve mase u bioskope. Avatar se međutim diči jako bogatim univerzumom i detaljno objašnjenim običajima, florom, faunom, i kulturom uopšte kao reprezentacija jedne ekoutopije i simbol bića koja žive u skladu sa prirodom. Pandora, kao jedan prebogat svet je upravo pao u ruke Ubisofta koji je rešio da iskoristi priliku i od njega napravi video igru, što se može reći da je pozamašan zadatak s obzirom na to koliko je detaljan i masivan. Avatar je ranije imao nekoliko adaptacija, čak i solidnu igru koja je bila uvezana sa prvim filmom pre 14 godina, ali ako vas je ikada zanimalo kako bi izgledalo da tumarate po Pandorinim divljinama u punom sjaju, Frontiers of Pandora će vam pružiti upravo tu priliku. Moja osećanja su prilično ”pomešana” oko FoP, s obzirom da je u pitanju još jedan od brojnih Far Cry klonova, nastavaka, reskinova ili kako god želite da ih nazovete koje Ubisoft tako pažljivo štancuje sa svoje pokretne trake poslednjih deset godina. Da li ovde, zato što se igra nalazi ipak u tako drugačijem okruženju treba očekivati nešto drugačije? I da, i ne. Naime, ovo je još jedna open world Ubisoft igra. Priča vas baca u period nakon pojavljivanja Toruk Makto-a, glavnog lika i proroka domorodaca Na’vi, gde ste odgajani od strane RDA, to jest čovečanstva kako biste rokali njihove ratove za njih. Naravno, kroz par godina, bežite saznajući da ste pripadnik čuvenog pripovedačkog i avanturističkog plemena, te nekako morate privesti ovaj sukob kraju i ugasiti program koji će da trenira kidnapovanu decu domorodaca i pretvara ih u vojnike za ljudske ratove. Priča je u najmanju ruku generična, ali zapravo brzo puca po šavovima što više budete zalazili u nju zbog vrlo plitkog pisanja i apsolutno predvidljivog razvoja događaja koji će vas vodati od jednog plemena do drugog, eventualno skupljajući saveznike koji će se rokati sa vama protiv RDA. Likovi, uključujući i vašeg koga na početku kreirate, poprilično su neprepoznatljivi, osim možda par izuzetaka, ali i oni ne odudaraju previše iznad proseka koji sebi Ubisoft postavlja. Čak i borba, koja se u principu svodi na puškaranje i lov, je mahom identična ili barem slična kao u Far Cry igrama, gde ćete se oslanjati na luk i strele i vatreno oružje uz par zanimljivih gedžeta kao što su praćka i slično. Ovde se ipak razlikuje to što ste vi pripadnik Na’vi-a, te se znatno prepoznaju nadmoćne fizičke sposobnosti kada govorimo o olakšanom penjanju, visokim skokovima i brzim šprintovima koji će se jako lepo uklopiti u generalno veći fokus ove igre na parkur. Iako smatram da je ovaj segment mogao biti proširen sa još više poteza koji bi možda učinili putovanje Pandorom interesantnijim. Frontiers of Pandora se od svojih uzora ipak najviše razlikuje u smislu dizajna nivoa. Pandora je prenesena ne samo veoma verno, već i ekstremno detaljno. Mogu da kažem da je ovo najgušća i jedna od najlepših vegetacija i pejzaža koje sam video u bilo kojoj video igri. Istraživati Pandoru kao samu je bilo pravo uživanje, s obzirom da se ova igra znatno više oslanja na atmosferu koju uspeva da kreira i sa odličnim audio dizajnom. Konstantno ćete osluškivati šuškanje prirode oko vas, životinja, biljaka i insekata koje ste imali i niste imali prilike da vidite u filmovima. Vertikalnost ovde takođe igra veću ulogu nego u bilo kojoj drugoj Ubisoft igri. Pronalaženje putanja kroz džungle Pandore, pogotovu ako igrate na malo manje navođenom exploration modu, će biti i izazovno i interesantno zbog toga što sve izgleda vrlo prirodno i prosto divlje. Nažalost ovo jeste, ne samo najveća, nego jedna od retkih razlika od Ubisoftovog šablona igara sa otvorenim svetom. I dalje imate tipične skill poene koji se uglavnom svode na proste procentualne bonuse, uz par veština koje ćete nalaziti pomoću specijalnih cvetova skrivenih po svetu. RPG elementi koje Ubisoft poprilično bespotrebno i forsirano ubacuje u svaku igru su i ovde u sličnoj verziji kao u AC i FC igrama, sa nešto jednostavnijim sistemom i atipičnim UI-jem koji ipak ne pruža najbolje korisničko iskustvo zbog svoje nezgrapnosti i nepreglednosti. Borbe se svode na rokanje kampova sa RDA i njima savezničkim Na’vi plemenima. Ono što jeste pohvalno je da će vas Avatar znatno manje zasipati neprijateljima na svakom koraku, dajući malo više predaha za istraživanje i bavljenje lovom koji ovde ima nešto veću ulogu, igrajući na kartu blagih survival mehanika koje će zahtevati da spremate hranu sa poprilično dobrim bonusima, što se uklapa u celu hunter-gatherer civilizaciju Na’vi plemena. A da, da li sam pomenuo da možete da letite pomoću Ikrana? Ovo je, uz istraživački aspekt igre, najbolji deo onoga što Frontiers of Pandora ima da vam ponudi, s obzirom da ćete se, kao i ja, konstantno zaustavljati i diviti pejzažu pred vama. Sve u svemu, ovo je definitivno jedna od najatmosferičnijih igara koje je Ubisoft ikada napravio. Iako se na dosta polja mogu videti unapređenja, srž Ubi igara ostaje isti, tako da mi je teško da preporučim Frontiers of Pandora bilo kome ko nije ljubitelj tumaranja džunglom ili okoreli Avatar fan. Ako ste igrali bilo koji FC u poslednjih deset godina, nećete naići na ništa preterano inovativno u smislu borbe i gejmplej mehanika. Avatar: Frontiers of Pandora je dostupan za PC, PS5 i Xbox Series X/S Autor: Nikola Aksentijević Igru ustupio: Ubisoft Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Džungla i plavi ljudi iz svemira: Avatar: Frontiers of Pandora recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  8. Retro Commander se najlakše može opisati kao “mešavina između Command & Conquer i Supreme Commander”, gde ćete graditi svoju bazu, širiti teritorije, istraživati korisne tehnologije i upravljati svojim resursima kako biste preživeli. Igra budi nostalgiju sa svojom staromodnom vizuelnom prezentacijom, ali donosi i solidan broj novina, najviše po pitanju modernih kontrola. U ponudi su i singlplejer i multiplejer modovi, sa narativom koji se odvija u više od 25 misija. Igra takođe nudi cross-platform multiplejer mečeve, sa modovima igranja koji uključuju Skirmish, Survival, Capture the Flag i Battle Royale. Zanimljivo je da ova igra ima prilično jednostavan koncept, ali se gejmplej vrti oko nečega neočekivanog – iskrcavanja trupa na plaži na protivničkom ostrvu, što uopšte nije lak poduhvat. Potrebni su vam transporteri kako biste prevezli trupe, ali i razarači protiv neprijateljskih podmornica koje mogu da potope vaše transportere. Takođe ćete morati da izvidite teren kako biste pronašli najslabiju tačku na plaži. Isto važi i za protivnika koji će morati da odbrani svoju teritoriju, služeći se barikadama, minama, kulama i pomenutim podmornicama. Ovim smo zagrebali samo površinu, jer Retro Commander nudi još mnogo toga. Podržite developere koji su posvetili pažnju ovom gotovo mrtvom žanru, ili barem odigrajte besplatni deo igre! Retro Commander možete preuzeti na ovom linku. Autor: Milan Janković Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Besplatni kutak: Retro Commander appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  9. Iako je Star Ocean serijal prisutan oko četvrt veka, njegovo ime daleko slabije odjekuje od popularnijih JRPG naslova. Za razliku od Final Fantasy pa čak i novopečenih igara žanra, ova franšiza nikada nije uspela da doživi masivni uspeh na globalnom nivou. U pitanju je zaista neobična situacija jer su njene igre uvek bile ne samo originalne, već i prilično kvalitetne. Kao verovatno najbolju od njih, Square Enix je odlučio da iz zaborava izvuče The Second Story i u potpunosti ga osveži rimejk izdanjem. Time je ovaj stari naslov obogaćen modernim dodacima koje ne samo da će stari igrači ceniti već i neki novi obožavaoci. Na neki način, igra pruža izuzetno snažan retro osećaj, kao što to čini još jedna igra koju sam imao priliku da opišem u istom broju našeg časopisa. Ali za razliku od Super Mario RPG-a, ova Star Ocean priča je mnogo više rađena po originalnoj “japanskoj recepturi”. Radnja podseća na klasičnu JRPG priču, gde nas stavlja u ulogu jednog od dvoje likova. Na igraču je da izabere hoće li igru krenuti kao Klod C. Keni, mladić iz visokotehnološkog društva, ili kao Rena Lanford, mlada devojka sa posebnim isceliteljskim moćima. No bez obzira na inicijalni izbor, ovo dvoje likova se uskoro sreću na planeti Ekspel i počinju zajedničku pustolovinu. Bez obzira na izbor, većina igre će se odvijati slično s obzirom na blisku saradnju ova dva lika. Ali postoje izvesne razlike koje se mogu i uvećati u zavisnosti od izbora koje načinite tokom daljeg igranja. Šta da kažem kada igra ima oko stotinak potencijalnih završetaka, što je prosto cifra od koje može da vas zaboli glava. Ali savetujem da se ovom brojkom ne opterećujete već prosto da se prepustite avanturi i odnosu između Kloda i Rene, čije razlike po pitanju sredine iz koje dolaze, stvaraju okruženje idealno za zanimljiv razvoj karakterizacije likova. Star Ocean: The Second Story R zapravo donosi širok dijapazon likova, sa ukupno čak 12 igrivih. I dok nećete biti u mogućnosti da prikupite baš sve likove pri samo jednom prelasku igre, nećete ni osetiti da nešto propuštate, s obzirom na njihove brojne i dinamične interakcije. Igra poseduje sistem “private actions” kojim možete dublje istražiti odnos između dva lika, čime se svakako daje razlog igračima za više prelazaka igre. Nažalost, ukoliko očekujete kvalitetnu priču po pitanju sjajno napisanih zapleta, moraću da vas razočaram. Stoga ukoliko niste neko koga kroz igre primarno zanimaju odnosi između likova i generalni osećaj mikro-narativa, bojim se da možete ostati razočarani. Tako je bio slučaj i sa mnom, gde sami dijalozi jesu simpatični pa na trenutke i urnebesni, ali konkretna priča je poprililno slaba i jedva da me je motivisala za daljim igranjem. Za razliku od većine JRPG igara, ovde nemamo potezni sistem pri borbama. Kao i u originalu, The Second Story R borbeni sistem zadržava mehaniku igranja u realnom vremenu. U vašem timu može biti do četiri igrača koji aktivno učestvuju u borbi, dok vi kontrolišete samo jednog. Ostali su naravno pod komandom računara a vi možete proizvoljno menjati njihovo ponašanje ili u potpunosti preuzeti kontrolu nad njima. Borbe su uzbudljive i izgledaju poprilično atraktivno, kada efekti počnu da pršte po ekranu. A tu su i sistemi kojima možete da slomite gard protivnika ili da preciznim pritiskom dugmeta, uradite kontranapad. Zapravo, na papiru ovo nekako zvuči i bolje nego što jeste, jer primera radi, mehanike izbegavanja zahtevaju nerealne količine preciznosti. Usled slabijeg odziva i haotičnih dešavanja, mogu nastati frustracije tokom ključnih trenutaka. Istovremeno, iako raspored komandi nije preterano komplikovan nakon što se na njega naviknete, opet nije ni naročito intuitivan. Drugim rečima, kada sam jednom prilikom napravio pauzu od igranja u trajanju od nekoliko dana, pa pri povratku odmah uleteo u neku borbu, bio sam toliko pogubljen da su me protivnici uništili za svega par sekundi. I dok priča i same borbe meni lično nisu najbolje legli, vizuelno – ova igra je druga priča (ha-ha?). Iako smo se možda do sada navikli na kombinaciju 2D likova i 3D okruženja u nekim od uspešnijih Square Enix naslova modernog doba, još uvek ne izostaje ta doza oduševljenja ili barem pozitivnog ushićenja kada se zaigra jedan ovakav naslov. Dizajn okoline, svetla i senke, daju izuzetno veliku dubinu igri koja je ispunjena retro, pikselizovanim 2D karakterima. Reklo bi se da je igra spoj najboljeg od dva sveta i na oko zaista lepo izgleda. A tu su i brojne, u potpunosti različite lokacije, gde svaka sa sobom donosi neki potpuno drugačiji osećaj. Meni lično na ovom polju utisak jedino kvari nestajanje određenih objekata kada se dovoljno udaljite od njih ili smanjenje detalja na distanci. Sve ovo jesu uobičajene stvari u video igrama, ali ovde su nekako evidentnije nego inače. Ukoliko niste neko ko se može zadovoljiti samo borbama i pričom, ne brinite. The Second Story sa sobom nosi čitav dijapazon dodatnih aktivnosti. Tako se recimo možete posvetiti pisanju knjiga ili muzike, kao nešto sa strane. Na ovaj način sebi možete olakšati život dobijanjem različitih bonusa, a ukoliko imate i odgovarajućeg partnera za neku od ovih veština, možete sve podići i na viši nivo. Tu su naravno i različita udruženja gde se možete upustiti u dodatne izazove i zaraditi mnoge nagrade uključujući novac i superiornu opremu. U svakom slučaju, ukoliko se zaljubite u igru i uz nju nameravate da provedete mnogo vremena, ne brinite – imaćete i te kako šta da radite dok polako “krckate” priču. Napomenuo bih još i muziku, koja dolazi u originalnoj ali i osveženoj varijanti. Pa i pored toga što suštinski jesu kvalitetne numere u pitanju, meni isto nisu naročito lepo legle. Naročito kada su počele da se ponavljaju, što opet nije ništa strano za igre ovog tipa, ali sada mi jeste malo zasmetalo. Zapravo, preporučujem vam da pretražite YouTube i poslušate i sami par komada iz igre pa procenite sami. Možda sam ja samo ovaj mesec redovno na pogrešnu nogu ustajao… SF elementi u japanskim RPG naslovima ovog kalibra, nisu tako čest motiv. U tom smislu, ova igra je pravo osveženje. Možda po pitanju priče, pažnju traži u mlađoj publici, a u smislu borbi nudi neispoliran ali bombastičan i duboko proizvoljan sistem. Ali u srcu ovo je jedan izuzetno dobar naslov, čiji nedostaci neće moći da vas spreče da uz njega provedete besprekorno zabavno vreme. Meni možda nije idealno “kliknuo” u ovom trenutku, ali već vidim kako mu se iznova vraćam u narednim godinama. Možda da opet neslavno poginem za pet sekundi u prvoj borbi pri povratku, ali nesumnjivo i da otkrijem nešto novo i produbim iskustvo za koji milimetar više. Star Ocean: The Second Story R je dostupan za PlayStation 4/5, PC i Nintendo Switch Autor: Milan Živković Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Ovo je već druga priča: Star Ocean: The Second Story R recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  10. Sećam se kada mi je pre dve decenije i kusur, na prvom gejmpedu koji sam ikada imao za računar, pukao krstić usled “kvalitetne” izrade. Para za novi nije bilo, pa se dovitljiva popravka svela na šraf zaboden po sred mesta gde je nekada bio krstić, a na njegov vrh nataknut poklopac hemijske olovke. Na taj način je dobijen hibrid, digitalno-analogna palica i još barem 4000 hiljade potencijalnih sati igranja. A onda dođe društvo pa se pokačimo oko toga ko će koristiti taj kontroler, ko će noviji a koja dvojica će se stiskati oko tastature, dok istovremenim pritiskanjem više od 6 tastera kompjuter jauče zvučnikom iz kućišta i moli za milost. Više drugara od kontrolera, ponajmanje igranja a svi odu kućama nasmejani. Danas je zato tu kontrolera u izobilju. Samo drugara nema… Jeste, počeo sam ovu recenziju u stilu Bore Čorbe i nekog žala za mladošću, ali morao sam nekako da privučem vašu pažnju. Sad kada ste tu, predahnite i ne brinite. Drugara će uvek biti. Život možda ume da svakoga odvuče na svoju stranu, ali kada se pojavi neki dobar razlog, poput kvalitetne video igre, svi se opet s lakoćom, uz neku dobru klopu okupe. Eto tako je bilo i kod mene prošle subote, dok smo se kao klinci opet stiskali na kauču i urlali dok komšinica drškom metle ne opali po plafonu u ritmu muzike za ples (sa vukovima). A ujutru u liftu svi opet nasmejani pričamo o tome kako se sprema prvi sneg… Malo mi je teško da pobrojim koliko tačno WarioWare naslova postoji, ali budite sigurni da ih je barem 10. I dok sam ih ja igrao svega 4 do sada, ovaj peti mi je ubrzo postao verovatno i omiljeni. A za one koji do sada nisu bili te sreće da se sretnu sa jednim od najluđih Nintendo serijala, evo par reči o tome šta je u pitanju. WarioWare igre ne krasi nikakva sjajna priča. Uvek imamo neku šaljivu postavku i par nasumičnih dešavanja, pa tako i ovde Vario osvaja nagradno putovanje i odmor na tropskom ostrvu, ne bi li se napravila postavka za sva čudna dešavanja koja slede. Ostatak po pitanju narativa, nije vredno ni pominjati. U suštini, svaki WarioWare naslov jeste kolekcija haotičnih mini-igara koje od igrača zahtevaju brze reflekse ali i sposobnost da se odupre preteranom iščuđavanju. Jer svaka od predstavljenih igara, osim što je kreativna u svakom pogledu, još je više čudna. Pa nespremne igrače može da iznenadi do te mere da ostanu “ukopani” za kontrolerom i dozvole da im istekne vreme pre nego što i pokušaju da reše zadatak. Na neki način, WarioWare igre su za mene bile primarno singlplejer iskustvo. Prelazite nivoe koji se sve brže ređaju u nastojanju da ne izgubite sve živote pre nego dođete do kraja. I to je i ovde prisutno i sasvim je OK. Međutim, kada jednom izgustirate i prođete nivoe, nestaje onaj element iznenađenja koji je izuzetno značajan u WarioWare igrama. Na svu sreću, tu tada na scenu stupa multiplejer. Kao što sam na neki način na početku teksta i nagovestio, zvezda naslova upravo i jeste igranje u više igrača. Ovde je to kao i u prethodnoj igri moguće u do četiri igrača istovremeno, ali ni tu nije kraj. Osim što ove igre dobijaju novi život nakon što ih zaigrate sa drugarima, ni način na koji se sve odvija nije potpuno očekivan. Tako ovde imamo i više mogućih režima igranja. Osim očekivanog, kooperativnog igranja gde dva igrača sarađuju, tu je naravno i kompetitivni režim gde najviše varnica seva. Međutim prisutni su i nekonvencionalni načini za igranje, kao recimo režim u kom jedan igrač mora da završava seriju fizički zahtevnih zadataka kako bi drugom uopšte omogućio da vidi šta se dešava na ekranu. Jedna od dražih igara sa kojima sam se susreo, bila je ona gde je potrebno nadmudriti saigrače. Dok jedan igrač zaista igra igru, drugi mora da gestikulacijama što bolje imitira igranje i ubedi ostale igrače da je on sve vreme kontrolisao dešavanja na ekranu. I sve ove varijacije jesu ono što ovu igru čini tako genijalnom. Igra gde jedan ograničen broj igara naizgled nema dug vek trajanja po pitanju zabave, a zahvaljujući velikim količinama kreativnosti doživljava perpetualni preporod. Kreativnost se prenosi i na samo korišćenje hardvera. Dok neke igre nisu najmaštovitije pa od igrača zahtevaju samo da vitla kontrolerom, neke od njih koriste i infracrvenu kameru smeštenu u desni JoyCon. Nešto što se toliko retko viđa da su mnogi među vama verovatno i zaboravili da Nintendovi mali kontroleri uopšte imaju ovu funkciju. Nažalost, dok je pre skoro sedam godina, ovaj mali komadić hardvera bio zaista impresivan po pitanju kontrola pokretom i naprednih vibracija, sada već pruža utisak džojstika iz prošle decenije. Dok singlplejer igranje i praktično neograničena količina života neće dopustiti da greške pri igranju frustriraju, čak i najmanja neposlušnost pri kontrolisanju u multiplejeru može biti izuzetno iritantna. Iskreno, ne opterećujem se često razmišljanjima o novim konzolama. Ali je ova igra zaista učinila da poželim da Nintendo što pre najavi narednu. Ova svakim danom sve više pokazuje koliko je ostarila… WarioWare: Move It! kao i njegovi prethodnici, sadrži dobru količinu zabavnog sadržaja. Ovaj put rekao bih čak i osetno više nego do sada. Ali kakva je to sudbina sa ovakvim naslovima, nakon što se sve igre izgustiraju a celo društvo bar jednom kroz šake provuče većinu mini-igara, ovaj će naslov verovatno početi da skuplja prašinu na (digitalnoj?) polici. Zabava će se sigurno nastaviti narednim naslovom, koji verovatno nije tako daleko. A do tad, preporučujem da igra “odmara” par meseci između igranja kako bi svi što više zaboravili na ono što se u njoj dešava. Faktor iznenađenja svakako nije neograničenog potencijala, ali bez obzira na vek trajanja, ova igra je velika preporuka za sve ljubitelje druženja uz video igre. Napravite Viber ili neku drugu grupu i strpajte društvo uz pozivnicu na druženje sa Variom. Siguran sam da ćete se svi jako lepo provesti. WarioWare: Move it! je dostupan za Nintendo Switch Autor: Milan Živković Igru ustupio: CD Media Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Razmrdajte palčeve: WarioWare: Move it! recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  11. Kad god se javi potreba da govorim o Super Mariju, ja ne mogu a da ne pomenem činjenicu da ne znam ni jednu drugu franšizu video igara, koja se oprobala u više žanrova nego što je to čuveni brka uradio. Osim sportskih simulacija i “parti” igara za koje ste svi čuli, Mariju osim nezaobilaznih platformera, odlično od ruke idu i RPG naslovi. Neki od njih uključuju Luiđija kao zaseban serijal, neki pak Marija napravljenog od papira, ali igra koja je pred nama je rimejk one koja je započela celu ovu RPG kategoriju serijala. Originalno objavljen za Super Nintendo, Super Mario RPG: Legend of the Seven Stars, dokazao je da voljeni vodoinstalater može odlično da se pokaže i u okruženju poteznih RPG igara, pa je tako zaslužio i ovaj rimejk, skoro tri decenije kasnije. Nažalost, iako sam se oprobao u mnogim Mario RPG naslovima, konkretno ovaj u vreme izlaska nisam imao priliku da zaigram. Ali ono što jesam tokom godina video od originalne igre, odmah me je navelo da zaključim da se ovaj rimejk i ne razlikuje tako mnogo od izvornog materijala. Zapravo, po pitanju samog gejmpleja, lokacija i priče, gotovo da ne mogu da uočim neke značajne razlike. U tom smislu, ovde ćete dobiti jedno, u potpunosti retro iskustvo. Bez obzira na to kako igra izgleda sada, čim osetite njene sirove mehanike i težinu koja vas ne potcenjuje, vratićete se u devedesete godine prošlog veka. Nebitno da li ste tada bili rođeni ili taj period uopšte smatrate nostalgičnim, ova igra ima tu moć da vas potpuno uvuče na svoj teren. Igra je za standard klasičnog RPG naslova, poprilično kratka. Za prelazak vam neće biti potrebno više od 15 sati, mada i to je direktno vezano za stepen uspešnosti pri igranju. Dok su pravila igre i potezi koje možete koristiti jako jednostavni i ne uvode se prebrzo kroz igru, količina izazova nije zanemarljiva. Ukoliko uđete nespremni u borbu, ne osetite dobro ritam akcije ili ne daj Bože niste skoro sačuvali status, igra vam može potrajati i osetno duže. Po samom izvođenju, ovo je potezni RPG. Likovi stupaju u akciju na smenu, tu su standardne komande poput odbrane, napada, bežanja, korišćenja predmeta ili magijskih napada. A borbe su predstavljene iz polu-ptičje perspektive tako da se cela akcija odigrava na ekranu bez da se kamera mora pomerati. No osim standardnih stvari koje možete očekivati u poteznom RPG naslovu, tu su i par sitnica karakterističnih za Mariov RPG opus. Jedna od najzanimljivijih mehanika koje su se provlačile i kroz ostale naslove serijala, jeste korišćenje tajminga. Drugim rečima, prilikom napadanja i odbrane, postoji maleni “prozor prilike”. Ukoliko pritisnete dugme u tačnom trenutku pri napadu, napad ne samo da će biti jači već će uticati i na ostale protivnike. A ukoliko pogodite momenat pri odbrani, u potpunosti ćete anulirati protivnički napad. Ovaj momenat je izuzetno kratak. Po slobodnoj proceni rekao bih da traje oko četvrtinu sekunde i jedini nagoveštaj koji vam pruža jeste znak upozorenja iznad glave vašeg karaktera. Međutim dok vi primetite ovaj znak, već će biti kasno za reagovanje. Tako da u tom smislu, ovo služi više kao pomoć da znate za ubuduće kada se ova prilika javlja. I da što više vežbate pogađanje pravog trenutka. Vrlo je verovatno da ovu mehaniku nećete najbolje koristiti u početku, naročito kada se pojave novi protivnici koji napadaju u drugačijem ritmu. Ali kada jednom ovladate tempiranjem, bićete praktično nepobedivi. Priča igre je osvežavajuća u odnosu na klasičnu Mariovu formulu i ovaj put u igru uvodi nove negativce protiv kojih će Mario morati da udruži snage čak i sa Bauzerom, ne bi li ceo svet vratili u pređašnje stanje. A osim jako maštovitog dizajna karaktera, kompletan svet odaje nešto drugačiji utisak od klasične Mariove avanture. Rekao bih da je ton cele igre nešto mračniji, a u kombinaciji sa retro utiskom ovo zajedno čini jednu zaista posebnu avanturu. Likovi kakvi se ne viđaju često i okruženja u kakva Mario retko zalazi, meni su s lakoćom ovu igru učinili jednom od najzanimljivijih u serijalu, po pitanju lokacija i generalnog dizajna. Ono što je interesantno po pitanju grafike, jeste količina truda da se zadrži vizuelni stil originalne igre. Sva okruženja su naravno ponovo nacrtana u visokoj definiciji, karakteri od nule modelirani, ali tek kada se igra uporedi sa starom, vidi se da je u pitanju slučaj sjajne restauracije. Međutim, ovo sa sobom povlači i jedan interesantan momenat koji nisam primetio da je bilo ko još pominjao. Kako je igra praktično preslikan original sa konzole u čije vreme je standard televizora bio sa odnosom stranica 4:3 a danas je to 16:9, igra na modernim ekranima izgleda nekako… spljošteno. Kao da je slika razvučena pa su se proporcije likova i okruženja deformisale. Ovo me je navelo da pokušam i promenim odnos stranica ekrana i bio sam zapanjen rezultatom. Osim par objekata za koje se da primetiti da u 4:3 režimu nisu idealni, poput lopte koja je sada bila izdužena, ostatak igre za mene je izgledao idealno. Kao da je igra trebalo ovako da izgleda od samog početka. Mario nije bio zdepast, svet nije bio zdrobljen i cela igra je izgledala daleko bolje. Ovo možda jeste moj subjektivni utisak, ali obavezno probajte da promenite podešavanja televizora (sama Switch konzola ne podržava takvu izmenu) i procenite sami. Kada se svi utisci saberu, Super Mario RPG je jedna fenomenalna retro avantura. Njen duh iz prošlosti osvežava tržište igara i na scenu vraća jednu davno zaboravljenu igru, koja već dugo zaslužuje da dobije rimejk ovakvog kalibra. Od mene apsolutna preporuka, naročito ukoliko volite Marija i RPG igre. Ali i ukoliko su vam ovi naslovi strani, dajte joj šansu. Ovo je svakako jedna od poslednjih sjajnih igara objavljenih u 2023. godini. Super Mario RPG je dostupan za Nintendo Switch Autor: Milan Živković Igru ustupio: CD Media Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Osvežavajuća retro avantura: Super Mario RPG recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  12. Vraćamo se serijalu video igara koji je baziran na ekranizaciji anime lajt novela iz sada ko zna koje knjige po redu o najboljem mačevaocu sa najvećim ženskim haremom u JRPG svetu. Neki drugi anime likovi su ga pretekli kada je veličina harema u pitanju, ali sam siguran da nemaju ovoliko igara. Last Recollection će konačno završiti veliko poglavlje u Sword Art Online svetu koje smo započeli još u Alicization Lycoris naslovu. Za anime fanove, igra pokriva War of Underworld ark u kome će Kirito i cela družina morati da zaustave rat sa mračnim snagama. I naravno zarad produbljivanja sveta i priče dobićemo i novog karaktera po imenu Dorothy, kao i celu kampanju zajedno sa njom. Ceo serijal je u globalu zadržao isti sistem gejmpleja, osim u par navrata kada smo imali malo više pucanja od mlataranja mačevima. Za razliku od skoro svih drugih JRPG naslova, ovde se aktivno, u realnom vremenu borite protiv čudovišta na koja nalećete. Nema onih sekvenci učitavanja borbi i brojanja XP poena dok likovi nešto govore ili prave šašave poze. Iako je ovaj sistem zabavan i zanimljiv, ipak dovodi do neprijatnog momenta gde sve postaje previše šareno, eksplozivno i do te mere haotično da nećete znati šta se dešava. A da ne pričamo da ćete ovde imati priliku i da odbijete i vratite protivniku njihov projektil. Kako ćete to uspeti u celom tom rusvaju, nemam pojma. Za razliku od prethodnog naslova koji je pokušao da ubaci otvoreni svet a ne samo otvorene velike zone, ovde se vraćamo na stari, dobri, više puta testirani i potvrđeni linearni sistem dizajna mapa. Otvoreni svet nema šta da traži u ovoj igri, što smo jasno mogli da vidimo i u prethodnoj. Samim tim smo se vratili u manje-više duge koridore koji su generalno otvoreniji i dozvoljavaju malo istraživanja, ali vas pretežno vode kroz neku klisuru ili ruševinu do vašeg krajnjeg cilja. Osim glavne misije, sporedni zadaci se uglavnom svode na „idi tamo i ubi ovo”, što ćete ionako uraditi usput. Iako smo već spomenuli kako borba može biti previše šarena, ispostavlja se da je baš to najbolji deo ove igre. Sama količina poteza, kombo poteza, specijalnih sposobnosti, timskih i elementalnih napada, pa i pomenutih odbijanja protivnika i njihovih projektila je jedino što će vam držati pažnju u ovoj igri. I da, verovatno ćete koristiti ”sve od navedenog” pošto običan zamah mača neće uraditi praktično ništa čak i najobičnijem protivniku. U početku će ovo biti samo nasumično pritiskanje dugmića i gledanje kako se brojke za štetu povećavaju, ali tokom igre možete relativno lako skapirati najbolje kombinacije i lako ih spajati sa AI saputnicima, pretežno starim dobro poznatim likovima iz prethodnih SAO priča. Generalno će biti korisni i ne previše ”brain dead”, ali to će delom zavisiti i od vas, pošto igra podržava dobar sistem za podešavanje AI saputnika i njihovih reakcija na određene situacije. Ostale gejmplej mehanike nisu toliko vredne pomena, pogotovu što se svode na generalne trope sakupljanja opreme čim padne nešto bolje i korišćenja zarađenih skill poena za unapređivanje likova. Ako sveobuhvatno gledamo SAO serijal, grafika je možda najmanje uznapredovala. Dizajn likova je u istom anime stilu koji su imali već godinama, a njihov izgled se minimalno izmenio kako se igrači ne bi zbunili. Zastarela grafika posebno dolazi do izražaja u sekvencama tokom razgovora između likova i bilo kom sinematiku koji nije animiran ili uzet iz same serije. Ne možemo reći ni da su okruženja preterano zanimljiva, pošto ćete pretežno prolaziti kroz planine, klisure i ruševine. Glasovna gluma je zaključana na japanski i solidna je, ali vam ponekad može pokvariti imerziju pošto nisu sve sekvence odglumljene. Muzika i zvučni efekti su takođe na mestu ali ponekad previše gaze jedni druge. Sa druge strane, u zavisnosti od toga koliko često koristite specijalne napade, naslušaćete se pregršt vrištanja i dranja kako od Kirita tako i od cele ženske postave dok budu aktivirali svoje super poteze. Moja najveća zamerka za Last Recollection je to što je dobar deo sporednih sistema iz prethodne igre ovde potpuno izbačen. Iako se to može povezati sa izbacivanjem otvorenog sveta i fokusiranjem na linearniji set mapa, to i dalje nije izgovor za uklanjanje nekih od njih. Ako ste, još uvek, fan ovog sada već matorog serijala ili ste toliko zaglibili da vam nema više spasa, onda je ovo odličan naslov za vas. Taman ćete moći da uživate ne samo u sekvencama koje su prisutne u knjigama i seriji, nego i u novim, do sada neviđenim momentima koji će vam možda malo više produbiti ljubav prema likovima. Ako ste ljubitelji JRPG igara, u širokom krugu možete zaobići Last Recollection, jer zbog minimalne ekspozicije verovatno nećete imati blage veze ko je ko, ni šta se dešava. Sword Art Online Last Recollection je dostupan za PC, PS4, PS5, Xbox One i Xbox Series X/S Autor: Stefan Mitov Radojičić Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Čuveni Kirito ponovo spasava svet: Sword Art Online Last Recollection recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  13. Pravo je osveženje kada developeri zapravo poslušaju fanove (verovali ili ne, i mi znamo ponešto) i naprave igru kako valja. U moru, okeanu, užasnih naslova baziranih na poznatim filmskim franšizama imamo ostrvo spasa po imenu Teyon, studio koji nas je već drugi put zaredom častio fenomenalnom igrom. Ovo je studio kome ćemo sigurno verovati kada je u pitanju bilo koji drugi naslov kog se dograbe. Radnja ove RoboCop priče se odvija po novom scenariju i odvija se između drugog i trećeg filma. Ukratko, naprženi novajlija dolazi u Detroit i odlučuje da ga putem kriminala i osvoji, a na našem metalnom policajcu je da ga zaustavi. No, i njemu ”fale koji bitovi” u toj njegovoj čeličnoj glavudži. Apsolutno je predivno kako je razvojni tim uspeo da dočara kako je to biti RoboCop. Od kretanja i zvuka pa sve do malih UI i vizuelnih dodataka, pa čak i momenata kada mu se ošteti kaciga. Generalni gejmplej više podseća na stare i spore boomer shooter igre, ali na arkadnom spektru. Nema ovde štekanja iza malih zidića, nema prikrivanja i nema bežanja. Samo napred i napucavanje zlikovaca u međunožje. Jedna od novina kod ovog stila, koja kad bolje razmislim i nije toliko nova, jeste mogućnost lečenja životnih poena putem potrošnih predmeta kojih u početku možete nositi maksimum tri. Druga mnogo veća novina jeste konkretan sistem unapređivanja samog RoboCopa. Od pojačanja životnih poena, oklopa, jačine pucanja pa sve do detektivskih i psiholoških sposobnosti koje će vam otključati više opcija tokom razgovora sa ljudima. Da, dobro ste čuli – ova igra sadrži dijalog opcije. Za razliku od klasičnih boomer shootera i današnjih ratnih pucačina, RoboCop ide više ka liniji pucačkog RPG žanra. Imaćete lokaciju gde će se odvijati glavna misija, ali uporedo ćete imati priliku da rešavate pregršt mini zadataka na koje ćete naleteti usput. Možete sakupiti dokaze o nelegalnim radnjama i tako levelovati i dobiti skill poene koje ćete trošiti na sopstveno unapređivanje. Takođe ćete moći da unapredite i njegov legendarni Auto-9 pištolj. Ceo ovaj miks gejmplej opcija i mehanika se tako lepo uklapa da vam nijedan neće smetati niti praviti problem. Štaviše, dodatno će vam produbiti imerziju u ovaj svet. Vizuelno, igra nije najsjajnija, kao ni naš robotski protagonista. Animacije ponekad mogu biti malo bangave i nesinhronizovane, ili jednostavno previše proste. Dešavaće se pop-in tekstura i to čak češće tokom sinematika nego tokom igre. Iako su vizuelni efekti solidni i igra većinski radi glatko, kvalitet ponekad toliko opadne da ćete se osećati kao da igrate PS2 naslov. Doduše tu je više nego dovoljno eksplozija i uništenja da prikrije nedostatke. Zvučna podloga briljira. Ne samo da su uspeli da doteraju originalnu muziku i naravno dodaju novu, nego su uspeli da unajme Pitera Velera, originalnog RoboCop glumca da ponovo da glas ovom legendarnom liku. Osim vizuelnih nedostataka, najveća mana igre je sam RoboCop, tačnije koliko se sporo kreće. Čak i sa opcijom za brže hodanje ili kvazi trčanje, i dalje će vam biti potrebno dosta vremena da se vratite na početak nivoa kada rešite misiju. I da, ovo će se dešavati mnogo češće nego što mislite. Ako ste ljubitelj RoboCop franšize i niste imali priliku da igrate dobru igru iz ovog serijala još od devedesetih, onda Rogue City obavezno morate pazariti. Čak iako nikada niste čuli za ove filmove a volite dobre pucačine koje imaju ”malo više mesa na svojim kostima” od običnog “trči tamo, upucaj ono”, toplo vam preporučujem da je isprobate. RoboCop: Rogue City je dostupan za PC, PS5 i Xbox Series S/X Autor: Stefan Mitov Radojičić Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Kad RoboPandur zavede red: RoboCop: Rogue City recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  14. Kada sam davne 2008. godine ugledao prvu Ultimate Ninja Storm igru u vidu demoa, pomislio sam da je stigao vrhunac interpretacije nekog anime serijala u obliku video igre. Istina, Ultimate Ninja franšiza istog studija me je i pre Storm serijala oduševljavala svakom od iteracija na PlayStation 2 konzoli, ali kada je stigla “oluja”, bio sam potpuno raspamećen. Igra je toliko dobro izgledala i još bolje prenosila duh i osećaj borbi Naruto univerzuma, da je odmah postala moje omiljeno anime-igračko ostvarenje svih vremena. Koliko sam samo željno iščekivao nastavak koji sam nabavio čim je objavljen i igrao ga sa toliko uživanja da je u potpunosti obrisao sve ono negativno što mi se dešavalo u tom periodu života… Skoro da isto mogu reći i za preostala dva (prava nastavka), trojku i četvorku, koji su kompletirali celu priču Naruto serijala i zaokružili jedan spektakularni niz video igara u najlepšem mogućem maniru. Ukoliko niste igrali ove naslove, bukvalno bilo koji od njih je moja večita velika preporuka. Svaki ponaosob ima svoje specifične karakteristike, kao što su recimo način istraživanja sveta u prvom delu ili dugačke sekvence super napada sa “quick time event” momentima gde se takmičite sa protivnikom ko će bolje ispratiti komande. Drugi je pak uveo nezaboravne “boss” borbe a treći i četvrti deo osim što su pojačali ova polja, uveli su i neke male izmene u samim mehanikama. Dok su mi se neke izmene novih nastavaka dopadale a neke ne toliko, oduvek sam maštao o igri koja će na neki čaroban način objediniti sva četiri naslova u jedan, donoseći sve ono najbolje od njih u jedinstvenom paketu. I najbliže što smo dobili ovome, jeste “Legacy” kolekcija iz 2017. godine. Ovo izdanje nažalost nije kreativno objedinilo sve naslove, već više predstavlja paket u kom možete igrati sve igre pojedinačno. Zato zamislite moju radost, kada nakon šest godina od poslednjeg izdanja i izgubljene svake nade da će postojati igra koja objedinjuje sve u jednu, stiže najava za Connections – naslov koji obećava da uradi upravo to. A zamislite i moje razočarenje kada sam uvideo da je sve to bila samo iluzija. Da li je marketing učinio svoje ili pak moja prevelika želja da se tako nešto ostvari, ne znam. Ali Connections je u ovom smislu – apsolutno razočarenje. Ukoliko ste stari ljubitelj i samo želite da posedujete kompletnu Ultimate Ninja Storm igru za okršaje u lokalu ili onlajn, priznaću da je Connections ubedljivo najbolji izbor. Osim što je onlajn kod izgleda popravljen u odnosu na prethodnike, s obzirom da mečevi sada imaju daleko manje problema, količina likova koje možete odabrati je potpuno suluda. Preko 130 karaktera sa kojima možete igrati čini ovo tabačinom sa najviše likova koju sam ikada zaigrao. Istina, nedostaje recimo specijalni Tekken lik koji je gostovao u drugom delu, ali na tako nečemu se ne može zameriti. A putem DLC ažuriranja, broj igrivih karaktera će još rasti. U tom smislu, kao izuzetno lepa, zabavna tabačina sa brojnim likovima, Connections je svakako pravi izbor. Sa druge strane, ukoliko želite da iskusite priču Storm serijala, uživate u njenom svetu i doživite sve sjajne pa i najsitnije momente koje on može da ponudi, Legacy izdanje je jedina prava opcija za vas. Connections je na tom polju jedan degradirani i ogoljeni skelet. A evo i zašto. Igra nudi svega nekoliko opcija za igranje. Osim već pomenutog i klasičnog VS obračunavanja, tu je “History” opcija, koja je trebalo da bude ono čemu smo se nadali ali nažalost – nije. Ovde je predstavljena priča dosadašnjih igara u vidu poglavlja iz kojih su izdvojene neke od “boss” borbi. Dakle ne samo da nisu prisutne sve, već su uglavnom i teško modifikovane i osiromašene. Ostatak priče je prezentovan u vidu sličica (niže rezolucije) i naracije. Neko je zaista mislio da je ovo pametna ideja? Da nam epski, emotivni rolerkoster od anime ostvarenja, od kog su nam svojevremeno išle suze na oči i znojili se dlanovi, predstavi u vidu slajdova i pripovedača? Kakav kiks. Zar Bandai Namco nije imao hiljadu dolara da uloži u nekog tinejdžera entuzijastu sa TikToka, koji po celu noć pravi prenaglašene edite, i da lepo izmiksuje najbolje scene iz serije i bar na taj način pruži nešto novo i drugačije a opet u duhu onoga na šta smo navikli? Eto ideje rođene u sekundi a koja je milion puta bolje rešenje nego ono što smo dobili. Da, tu su neke sjajne boss borbe… Ali kada naiđete na neku modifikovanu ili ne daj Bože shvatite da je neka preskočena, ukoliko ste ljubitelj serijala – osetićete šta je to prava bol. Osim velike plejade likova, jedini dodatni razlog za nabavljanje ove igre leži u potpuno originalnoj priči sakrivenoj iza “Special Story” opcije u glavnom meniju. Ovo je nešto do sada neviđeno i u mangi i u anime serijalu, a prati Narutovog sina Boruta u sporednoj avanturi. Boruto kao i mi voli da igra video igre, a njegova omiljena uključuje nindža borbe sa drugim likovima, gde rekreiraju ili stvaraju potpuno nove momente epskih okršaja. I dok ova spora uvertira ne vodi nikuda, priča dobija obrt u vidu daleko zlokobnijih dešavanja od onih koja možete da doživite u jednoj video igri unutar video igre. Dešavanja koja takođe ne vode nikuda… Bar ne u smislu izgrađivanja likova i smislene priče, što jeste bio zaštitni znak serijala do sada. Ali ukoliko ste apsolutno željni bilo kakvog novog sadržaja vezanog za Naruto univerzum, ovo je svakako opcija za vas. Da ne pominjem da neke od scena teraju vodu na usta koliko dobro izgledaju. A isto važi i za nove specijalne napade pa i prezentaciju novih likova. CyberConnect2 su stvarno majstori svog zanata i još jednom su me podsetili zašto sam toliko voleo ovaj studio, i zašto mi je iščekivanje naredne Storm igre bilo u top 3 najvećih “hajpova” u mom životu. Igra izgleda apsolutno sjajno, što je neverovatna činjenica s obzirom da je većina prisutnog materijala samo reciklirani sadržaj star desetak godina. Da rezimiramo. Ukoliko želite Ultimate Ninja Storm igru u kojoj ćete imati najviše likova za borbe sa drugarima i bar nekakvu novu i originalnu priču, ovo je sigurno igra za vas. U suprotnom, ukoliko ste voleli ove igre ili želite po prvi put da ih iskusite na pravi način, moja najtoplija preporuka je da nabavite Legacy izdanje i odigrate jednu po jednu, onako kako to bogovi gejminga nalažu. Connections, koliko god sjajan za ono što jeste, toliko i razočarava. Godinama kasnije, za isti novac nudi recikliran, slabo objedinjen sadržaj i tek šaku novotarija ne bi li opravdao svoj povratak. Moralo je ovo biti mnogo bolje. Zaslužili smo to i mi a i legendarni Ultimate Ninja Storm serijal. Neka mu je večna slava. Naruto x Boruto Ultimate Ninja Storm Connections je dostupan za PC, PS4/5, Xbox One, Xbox Series X/S, Nintendo Switch Autor: Milan Živković Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Storm serijal zaslužuje bolji tretman: Naruto x Boruto Ultimate Ninja Storm Connections recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  15. Yakuza iliti Like a Dragon, jedan je od najboljih, ako ne i najbolji brawler/beat-em-up serijal ikada. Gaiden naslovi se uglavnom fokusiraju na sporedne priče glavnog serijala, ali bez obzira na to, developeri nimalo nisu štedeli na dodavanju interesantnih novina i sveopštem unapređenju cele franšize. Posle žestokog obračuna sa nekim opasnim facama, Kiryu se očekivano nalazi u velikom problemu. Kako bi spasio ljude do kojih mu je stalo on odlučuje da lažira svoju smrt i sakrije se. Kako bi i dalje mogao da pomaže njegovim najmilijima on preuzima novo ime i radi kao agent za Daidoji frakciju (daj, dođi). No, ovaj poduhvat neće biti nimalo lak. Sa povratkom Kirya vraćamo se duboko u brawler vode, i to sa stilom. Ako ste mislili da ne postoji nešto novo što developeri mogu da dodaju u njegov zadivljavajući repertoar borilačkih poteza onda ste se grdno prevarili. Naime, sa svojim novim poslom naš protagonista dobija pregršt gedžeta, kako za ofanzivne svrhe tako i zarad istraživanja ili rešavanja sporednih zadataka. Kako ih budete otključavali otvaraće vam se nove mogućnosti za adekvatno i brzinsko mlaćenje protivnika. Samim tim ćete imati priliku da koristite dva stile borbe od samog starta – Yakuza stil, koji se fokusira na borbu prsa u prsa, i Agent stil koji se svodi na preciznost i korišćenje spravica, doduše neće sve spravice biti dostupne od samog starta. Ono što ćete imati na raspolaganju od spravica su Spider, sa kojim možete da obmotate protivnike i da ih razoružate, zatim Hornet, male dronove koji mogu da ošamute neprijatelje, Firefly, cigaretu koja je zapravo mali eksploziv, i Serpent, iliti raketne čizme. Sam sistem unapređivanja istih je uprošćen i svodi se na prosto trošenje para kako biste kupili novi nivo poboljšanja. Dok se budete šetali kroz Sotembori, nekima već poznatu regiju grada, imaćete prilike da opikate popriličan broj novih kao i starih popularnih mini igara. Same misije će vam uglavnom zadavati Akame, ali ćete često naleteti i na nasumične događaje i zadatke dok se šetkate po gradu. Apsolutno je zadivljujuće koliko dobro ova igra izgleda na PS4 konzoli, od animacija, vizuelnog stila, pa sve do sinematika. Iznenađujuće je koliko dobro radi na ovako staroj konzoli. Iako su neke animacije reciklirane iz prethodnih delova, i dalje imamo nove kada je u pitanju Agent stil borbe. Glasovna gluma je apsolutno nezamenljiva. Prenos emocija i ponašanja likova, pogotovu glavnog, previše je dobro odrađen. U muzici ćete takođe uživati, pošto je razvojni tim napravio odličan izbor sa numerama. Najveća mana koja će iznenaditi veterane ovog serijala jeste to što je igra izuzetno mala u veličini kao i u dužini. Taman kada se budete maksimalno uživeli doći ćete do kraja igre. Drugi problem kod samog gejmpleja se tiče Agent stila borbe, jer će vam biti potrebno dosta vremena da otključate sve gedžete. Like a Dragon Gaiden: The Man Who Erased His Name je reklamiran kao veza između Yakuza: Like A Dragon i Like A Dragon: Infinite Wealth igara. Ali pretežno je više od toga. Za stare fanove ovo će biti predivna dodatna priča sa Kazuma Kiryu-om u glavnoj ulozi. Za nove fanove, ovo može biti fin uvid u ono što je ovaj serijal nekada bio, pre nego što je krenuo u nove vode. Čak iako vam se ne dopadne, nećete se osećati kao da ste protraćili vreme zbog skromne dužine igre. U svakom slučaju apsolutna preporuka. Like a Dragon Gaiden: The Man Who Erased His Name je dostupan za PC, PS4, PS5, Xbox One i Xbox Series X/S Autor: Stefan Mitov Radojičić Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Tajni agent Kiryu kreće u akciju: Like a Dragon Gaiden: The Man Who Erased His Name recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  16. Auh, teško mi je da pišem ovu recenziju ponajviše jer zapravo nemam o čemu da pišem. Uostalom, Call of Duty izlazi svake godine, pa su moja očekivanja poprilično niskih razmera, mada sam se investirao i poprilično zabavio uz ributovanu MW priču iz prve dve igre. Iako je prvi MW uspostavio CoD gejmplej koji je postulat za franšizu već 5 godina, činjenično stanje je da je ovo što Activision zove MW3 zapravo glorifikovani DLC koji bi trebalo da košta ne više od četvrtine cene igre. Kao neko ko je pratio narativ, u ovom CoD-u nemate tipičnu kampanju, već Infinity Ward bez ikakvog pardona uzima Verdansk mapu iz prvog Warzone-a, rebrandira je kao kampanju sa otvorenim svetom i baca vas da se tučete protiv botova i rešavate takozvane kvestove koji su jezivo repetativni. Kampanjske misije su, da napomenem, smeštene na samoj Verdansk mapi, i kroz tričava četiri sata koliko će vam trebati da pređete igru nećete uhvatiti Makarova, a pisanje je nebulozno čak i za CoD standarde i ne vodi apsolutno nikuda. Takođe, ovde se povezuju i niti priče koja se provlačila kroz raznorazne Warzone apdejtove, međutim ako ih niste pratili, odjednom ćete imati likove za koje ste smatrali da su mrtvi i neke sporedne likove koje ni ne poznajete. Iako igra ima par odličnih sinematika, neverovatno je da se uopšte može prodati kao desetina proizvoda, a kamoli po punoj ceni. Osim bezobrazno kratke i dosadne kampanje koja nema nikakav narativni razvoj i stagnira, ostatak igre vam takođe nudi jedno veliko ništa. U multiplejeru je situacija još gora, jer CoD MW3 nema apsolutno ni jednu jedinu novu mapu! Da, dobro ste pročitali. Mape koje možete pronaći u ”novom” CoD-u su isključivo remasterovane mape iz MW1 i MW2, to jest mape koje ste imali priliku da igrate već nekoliko godina. Ovo je prvi put, čak i za pucačku igru da ponudi apsolutnu prazninu od sadržaja. Donosi neke ”zavrzlame” kao što su novi skinovi i pokoje oružje, koja su se svakako pojavljivala u prethodnicima. I to je to, sadržaja više nema, i ja ne znam šta bih dalje rekao osim da ovo treba da bude bruka i sramota, i nažalost se uzalud nadam da će ovo biti jedan udarac za franšizu jer se CoD i dalje prodaje u ogromnim količinama bez ikakvih problema. Ovde nema gotovo nikakvih razlika ni na polju gejmpleja, koji je bukvalno identičan kao u MW1 i MW2. Iako je sam gejmplej meni lično zabavan još od prvog ributovanog MW-a, ovde nema ničega novog što bi vas možda nateralo da kupite MW3. Grafička podloga kao i ostatak ovog glorifikovanog DLC-a, koji nije čak ni na nivou ekspanzije već mini singlplejer iskustva, je potpuno ista. Endžin naravno nije menjan, dok i audio prezentacija ne briljira, jer deluje kao da su glasovni glumci potpuno odustali od ovog užasnog projekta. Iako je podloga ista, ne mogu reći da igra nužno loše izgleda, iako koristi multiplejer verziju endžina, to jest onu koja ne podržava ray-tracing. Tako da je CoD: MW1, ironično, igra koja i dalje izgleda najbolje u celokupnoj trilogiji. Ovo je u svakom mogućem smislu ogromno razočaranje, nemam više šta reći. Najgore je što je delovalo kao da franšiza pravi neke pomake na singlplejer nivou, jer su misije iz prva dva dela trilogije doživele neki dašak kreativnosti, drugačijeg pristupa, kako platformerski i dizajnom, tako i samim stilom igre koji se očekuje od vas. Ovde imate jednu generičnost od početka do kraja, repetativne misije i multiplejer identičan prethodnom bez ijedne nove mape. Prosto je greh nazvati MW3 igrom. Ovo je najniže iskustvo koje sam godinama imao u gejmingu, primarno zato što nema doze noviteta, služi da ugrabi novac fanovima, dok deluje kao da je uloženo jedva nedelju dana rada u nešto što treba da vam uzme novac iz džepa. I to sedamdeset evra. Sramota. Call of Duty: Modern Warfare III je dostupan za PC, PS5/4, Xbox One i Xbox Series X/S Autor: Nikola Aksentijević Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Ljuštura od ’’igre’’: Call of Duty: Modern Warfare III recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  17. Svake godine u isto vreme preda mnom je jedan naizgled jednostavan zadatak, koji zapravo ne može biti komplikovaniji – sastaviti recenziju o igri o kojoj smo već pisali prethodnih godina. Ja sam neko ko aktivno igra gotovo svaki Football Manager još od 2007. godine i malo za koju igru sam izdvojio toliko vremena. Spreman sam da pružim podršku studiju koji na svakih 12 meseci pravi nešto po mom ukusu i nemam nikakav problem sa time, ali je FM24 verovatno nastavak koji je doneo najmanje noviteta u istoriji serijala. Ipak, Sports Interactive je u periodu pre izlaska same igre spremio jednu vest koja je zagolicala maštu svih fanova. Kako kažu, Football Manager 2024 je ‘’The Last of its Kind’’ i na neki način oproštajno pismo od igre kakve se sećamo, jer naredna prelazi na Unity endžin, što će biti ogromna promena za gotovo ceo sistem koji poznajemo u igri, a posebno za 3D grafiku, koja je implementirana po prvi put 2009. godine, a poslednji put unapređena 2017. godine. Samim tim, manjak promena koje smo dobili u ovoj igri znatno manje boli, jer su svi nekako fokusirani na ono što sledi. I pored toga što postoje minimalne razlike između poslednja dva dela, SI je uspeo da iskoristi već proveren sistem i unapredi ga na malo viši nivo. Možda nema previše noviteta, ali sve što su ubacili u igru je bio korak u pravom smeru. Za početak, jedan od najvećih aduta FM24 jeste mogućnost da prenesemo partiju iz prethodne igre. Toliko puta se svima nama dešavalo da započnemo prelep ‘’sejv’’ koji prekinemo kad izađe nova igra. Mogućnost da više ne moramo da brinemo oko toga je donelo osmeh na lica mnogih Menadžera. FM24 je takođe dobio nove modove, koji po meni nisu nešto što će biti primamljivo velikom broju igrača. Tu je mod sa Real Life Transferima, koji će igrače menjati iz kluba u klub po datumu kada se to dešava u stvarnom životu. Poslednji mod koji je dodat zaključava sve transfere i daje vam mogućnost da napravite svet i igru onako kako želite. U svakom slučaju, ni prvi, a ni drugi nisam dovoljno isprobao, niti imam želju. Možda mogu biti zabavni za pojedine igrače, ali u suštini nisu ono što većina publike traži. Stvar koja je mene najviše oduševila, jeste brzina same igre. Kao neko ko voli da učita ogromnu bazu igrača i veliki broj zemalja, dešavalo se da vreme između dva meča postane predugo. To više nije problem, jer se dani nikada nisu učitavali brže nego sada. Ovo je po meni odlična promena i nadam se da Unity endžin naredne godine neće usporiti igru. Kada započnete sa konfiguracijom taktika, primetićete da vam igra od ove godine daje mnogo detaljnije opcije kada je u pitanju priprema Set Piece Taktika, iliti slobodnih udaraca. Ovo je jedan od ključnih elemenata svakog fudbalskog meča, posebno ako ste u tim doveli igrače poput Žigića i Krauča. Sećate se onih igrača kojih nikako niste mogli da se otarasite iako su poslednji meč odigrali pre dve godine? Nema ništa gore nego kada vam beskoristan član tima crpi platu koju možete potrošiti na neka nova lica. Taj problem je u neku ruku ispravljen, pošto od sada postoje posebni agenti za prodaju koji će imati baš taj zadatak. Kao što rekoh, nekih drastičnih promena nije bilo, tako da je ovo definitivno ona ista igra koju svi već godinama volimo. Ništa od pomenutog nije imalo veliki uticaj, ali probao sam da budem manje kritički nastrojen jer verujem da nam developeri spremaju dosta novina u narednoj igri na kojoj već uveliko rade. Za jednu ovako poznatu franšizu vrlo je važno da tranzicija bude odrađena bez previše grešaka, jer se u slučaju lošeg proizvoda rizikuje gubitak velikog broja igrača. Iako u svojim rukama imamo proizvod koji nam daje baš ono što želimo, ne mogu reći da nisam uzbuđen da vidim kako će Football Manager dostići viši nivo, jer definitivno postoji dosta prostora za napredak. Dugo sam razmišljao koju ocenu da dodelim ovoj igri. Nećkao sam se da li da budem surov i da dodelim nižu ocenu, ne zato što smatram da je igra lošija, već zato što verujem da su verni igrači zaslužili više na godišnjem nivou. Ipak, ne mogu reći da je ovaj proizvod lošiji od prethodnog, jer nije, a developerima pritom mogu da oprostim ako su se zapravo fokusirali na FM25. Zato ćemo se čuti za dvanaest meseci kada ćemo presuditi da li sam bio blag, ili pak ne. Football Manager 2024 je dostupan za PC, PS5/4, Nintendo Switch, Android, iOS, Xbox Series X/S i Xbox One Autor: Predrag Ciganović Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Poslednji pozdrav pred selidbu na Unity: Football Manager 2024 recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  18. Ghostrunner 2 je savršen primer kako nastavak treba da se razvija i da unapredi sve što je prethodni deo predstavio. U inicijalnoj recenziji, napisao sam da je akcija fenomenalna, što i dalje stoji, da muzika kida i cepa, što i dalje stoji, da ima originalan sistem unapređivanja, koji je sada još bolji. Pa hajde da uđemo u detalje ovog nastavka. Ako niste igrali prvi deo, Ghostrunner 2 je akcioni FPS iz prvog lica gde ste u ulozi androida koji je ujedno profesionalni ubica, i na vama je da isečete sve što vam stoji na putu. Ono što izdvaja ovu igru je brza akcija i 1-hit-kill što znači da većinu protivnika ubijate iz jednog udarca ali to isto važi i za vas. Tako da je svaka misija tečni orkestar parkura, ubijanja i planiranja. Ghostrunner 2, kao i prethodnik, ne štedi igrača i svaka greška se kažnjava, ali vam daje ogromnu količinu načina da obojite zidove crvenom bojom. Ono što je ostalo iz prethodnog dela su jasne opcije prilasku svake misije gde možete da lepo isplanirate svoje putanje, bilo da idete direktno na protivnike ili koristite zidove, kanape i razne druge viseće predmete kako bi se što lakše i brže približili protivnicima. Skakanje, klizanje, izbegavanje je i dalje tu, samo je mnogo fluidnije i zabavnije. Verna katana se vraća u prvi plan, samo ovoga puta ima više smisla. Katanom sada možete da blokirate napade protivnika. Sada imate stamina metar koji vam pokazuje koliko možete da blokirate pre nego što napad prođe kroz vašu odbranu. Neki neprijatelji dozvoljavaju da ih blokirate samo jednom i instant ubijete posebnim animacijama, dok su neki napadi neodbranjivi pa ćete morati da se oslonite da dobri stari dash. Pored katane, u arsenalu imate razne sposobnosti koje će vam pomoći kako za borbu tako i za parkur. Na primer, šuriken je sada obična sposobnost sa kojom možete da ubijate ali i da koristite za kačenje na određene površine ili aktiviranje puzzle mehanika. Takođe, šurikenom možete da se zakačite i za neke neprijatelje što vam dozvoljava brz i lak pristup istim. Kasnije ćete otključati sposobnost sakrivanja kao i bukvalni ručni laser koji može da poseče pola mape ako ste dovoljno precizni. Alata za zabavu ima dosta a na vama je da iskombinujete sve u crvenu simfoniju smrti. Misije su podeljene na recimo tri tipa. Prvi je klasična arena gde imate zadatak da istrebite sve na putu i istražite što više (jer su svi materijali za upgrade, kao i kozmetike, sakriveni po mapama). Drugi tip je klasičan parkur sa preprekama gde morate da budete super precizni i brzi. I treći tip je brza vožnja motora koja kombinuje prethodna dva tipa. Motor je novina u Ghostrunner 2 i sjajno ide uz estetiku igre. Koristićete ga za istraživanje i super brze poteze, pogotovo negde u drugoj polovini igre gde dobijate polu-otvoreni svet. Svaka misija nudi nešto posebno, bilo da li su to drugačiji pristupi parkuru ili novi i teži protivnici. Ni u jednom trenutku nisam imao osećaj repetativnosti, barem što se ovih svedenih misija tiče, što se ne odnosi na otvoreni svet. Otvoreni svet je bila dobra ideja na papiru, ali mi se čini da nije najbolje realizovana. Iako kroz otvoreni svet imate šta da radite, sam svet je prazan i dosadan. Iako lep, uglavnom ćete imati tačno definisane lokacije gde se nešto dešava, dok je veći ostatak samo ruina i praznina. Nisam imao inicijativu da istražujem sem za neka skrivena unapređenja, i mislim da je otvoreni svet morao mnogo više da ponudi. Priča u prvom delu je bila minimalna i išla je uz ritam igre. U nastavku je priča svedenija gde ćete moći da razgovarate sa NPC-evima u glavnom HUB-u igre. Sada imate svoju bazu gde možete da se unapređujete i planirate taktike za sledeću misiju. Priča nije ništa posebno, standardna žanrovska cyberpunk priča puna izdaje, tajnih planova i korporacija. Nije ni bitno jer ono na šta ćete se konstantno fokusirati je ubijanje na najlepše moguće načine. O grafici ne moram ništa ni da kažem. Prvi deo je izvukao sve što je mogao iz Unreal Engine 4 i čini mi se da nastavak vuče još više (mislim da nije rađen u UE5). Osvetljenje, refleksije i detalji tekstura su neverovatno dobri i izuzetno opisuju svet u kom se nalazite. Na PS5 u performance modu, igra mi se činila zaključanim na 60 fps-a i nisam osetio opadanje frejmova čak i u većim bitkama ili misijama sa puno detalja (sem u par misija sa motorom, ali je zanemarljivo). DLC iz prvog dela je dosta unapređen i sad se zove Roguerunner. Ovo je roguelike mod gde su sve mape proceduralno generisane. Krećete sa osnovnom opremom i određenom količinom života i cilj vam je da stignete što dalje. Na kraju svake arene dobijate neko unapređenje ili živote i birate svoju dalju putanju. Ono što je specifično za ovaj mod je to što neka unapređenja postoje samo u Roguerunner tako da nije klasičan dodatak na kampanju, već može da se vodi kao samostalna igra. Kao i većina roguelike igara i Roguerunner je izazovan, ali ćete sa svakim potezom biti sve jači i jači. Igru sam testirao na PS5 i mogu da vam kažem da ova varijanta nikako nije za mene i mnogo sam se mučio. Kontrole su precizne i fluidne ali kontroler ne može da iznese tu neverovatnu preciznost i reakcije koje mogu sa mišem i tastaturom (čast izuzecima), tako da ne preporučujem da se Ghrostrunner 2 igra na konzolama. „Pozajmio“ sam kopiju sa interneta čisto testa radi i razlika u izvođenju, reakcijama i preciznosti je zaista ogromna. Ghostrunner 2 je sjajan nastavak jer donosi dosta novina u odnosu na prethodnika, ali i unapređuje prethodne ideje. Neke novine, kao otvoreni svet, nisu najbolje realizovane ali su sve stare mehanike savršene. Ovo znači da bi Ghostrunner 3 (ako ga bude bilo) trebalo da bude savršena igra. Ghostrunner 2 je dostupan za PC, PS5 i Xbox Series X/S Autor: Igor Totić Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Brže, bolje, teže: Ghostrunner 2 recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  19. Mortal Kombat: Onslaught je uzbudljiva turn-based RPG igra smeštena u, pogodili ste, MK univerzumu. Ovo izdanje predstavlja značajan potez kompanije Warner Bros. ka prosperitetnoj gacha gejming sceni, uglavnom pod uticajem uspeha koji je ostvario Genshin Impact. Mortal Kombat: Onslaught sa gacha mehanikom omogućava igračima da sakupljaju klasične MK likove i predmete na nasumičan način. Pored toga, sistem turn-based strategije naglašava taktičko donošenje odluka i sastav tima, što je značajno odstupanje od brze borbe u realnom vremenu originalnih igara. Dakle, dok Mortal Kombat X (ranija MK mobilna igra) pruža tradicionalno i akcijom nabijeno iskustvo borilačke igre, Mortal Kombat: Onslaught donosi nešto potpuno novo sa svojim gacha elementima i strateškom igrom, prilagođavajući se igračima koji traže drugačiju vrstu izazova unutar Mortal Kombat univerzuma. Mortal Kombat: Onslaught je zabavna, zanimljiva i zarazna igra koja je definitivno vredna igranja. Ko zna, možda se pokaže i kao potencijalni konkurent u žanru koji trenutno zauzimaju dve od najvećih mobilnih igara ikada – Raid: Shadow Legends i Genshin Impact. Autor: Milan Janković Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post U pokretu: Mortal Kombat: Onslaught appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  20. Kada pomislimo na zlatnu eru naučne fantastike, barem kada je književnost u pitanju, gotovo po pravilu mislimo na četrdesete i pedesete godine 20. veka. Vreme kad su u najvećem stvaralačkom usponu bile takve legende žanra kao što su Isak Asimov, Artur Klark i Robert Hajnlajn. Njihova dela postavila su temelje žanru čiji se uticaj i dan-danas jasno oslikava u gotovo svakom naučnofantastičnom delu, bilo da je to knjiga, film, video igra ili neki treći vid umetnosti. Iako generacijski blizu „velikoj trojki“ (godinu dana mlađi od Asimova i četiri od Klarka), čuveni poljski pisac naučne fantastike Stanislav Lem je svoj vrhunac postigao nešto kasnije, tokom takozvanog „novog talasa“ šezdesetih i sedamdesetih godina. Široj javnosti je svakako najpoznatiji po delu „Solaris“, ali i po mnogim kolekcijama filozofskih eseja sa tematikom razvoja tehnologije, veštačke inteligencije, virtualne realnosti i vanzemaljske inteligencije. Takođe, Lem je 1964. godine napisao i roman „Nepobedivi“, na kome je bazirana igra o kojoj sada čitate. Iako je u pitanju roman a ne filozofska rasprava, The Invincible se svakako bavi svim ovim gore izlistanim temama. Mnoge od tih tema su danas veoma popularne među futuristima, ljubiteljima istraživanja svemira, diskusija o Fermijevom paradoksu, budućnosti čovečanstva, opasnostima tehnologije i našeg mesta u beskrajnim prostorima univerzuma. Tako da, iako će vam ove teme možda delovati poznato i naivno iz ugla 2023. godine, imajte na umu da je ovaj roman objavljen pre skoro 60 godina, pisan u prvoj polovini šezdesetih dvadesetog veka, i da je tada zapravo bio među pionirima koji su obrađivali ideje koje se provlače kroz roman, a sada i igru. I u okviru tog konteksta „retro futurizma“ treba i razumeti teme kojima se bavi. Iako je zasnovana na istoimenom romanu, ova igra ne prati priču romana. Umesto toga, mogli bismo reći da je igra otprilike neka vrsta prednastavaka, koja prati dešavanja na planeti Regis III u nedeljama pre početka dešavanja iz romana. Premda, priča igre kombinuje elemente iz romana i originalne likove i događaje osmišljene za potrebe igre. Ukratko, mi smo u ulozi Jasne, astrobiološkinje koja se budi na nepoznatoj planeti sa blagom amnezijom. Naime, ne seća se ni kako je došla tu ni zašto je tu. Jedino čega se seća je da je njen tim uspešno obavio planirane misije i da je trebalo da budu u hibernaciji na putu ka kući. Otkud sada na ovoj nepoznatoj planeti, šta se desilo pre toga i gde su njene kolege članovi posade? Jedina osoba sa kojom uspešno uspostavljamo kontakt odmah u startu je astrogator (neka vrsta svemirskog kapetana) Novik, vođa naše posade koji je jedini ostao na brodu, sa kojim orbitira oko planete. On će nas preko radio veze voditi kroz bespuća Regisa III u pokušaju da spasimo kolege i otkrijemo šta se kog đavola dešava. Ujedno, on će Jasni biti i prijatelj sa kojim će pričati tokom ovog napornog puta, radi motivacije i održavanja razuma. Razgovore između Jasne i Novika će igra koristiti i kao platformu kroz koju će plasirati filozofska pitanja priče. Zbog ove postavke, mnogi su već prozvali The Invincible kao „Firewatch u svemiru“, što je lep kompliment za igru. Kako njih dvoje budu otkrivali nove elemente priče, tako će se postavljati i nova pitanja. Imaćemo priliku i da čujemo Novikova viđenja i iznesemo naša. Dijalozi u ovoj igri nisu u potpunosti linearni, i gotovo uvek ćemo imati priliku da izaberemo naš odgovor od nekoliko ponuđenih. Ili da prećutimo, ukoliko je to ono što želimo. Naš izbor će nekad jednostavno doneti drugačiji tok razgovora između Novika i Jasne, a nekad će direktno uticati na dalji razvoj priče. Postoje (po mom saznanju), barem četiri završetka priče. Imajući u vidu da oni zavise od odluka koje donesete pre poslednjeg automatskog čuvanja, možete ih pogledati sve kroz sat-dva (ne morate da igrate iznova). Ovo ne znači da ostale odluke koje donosite tokom igre nemaju uticaja, ali su one pre svega bitne za stvari koje će se dešavati tokom samog putovanja, a ne na samom kraju. To je otprilike postavka priče na početku igre. Dalje ne bih zalazio da vam ne bih pokvario iznenađenja i misteriju, ali mogu da kažem da je narativni aspekt igre odrađen sasvim korektno. Tempo razvoja priče je odrađen kako treba, tako da me je misterija držala poprilično zainteresovanim da nastavim da igram do kraja. Ni u jednom trenutku nisam osećao da se igra previše razvlači ili da se stvari razvijaju previše brzo. Priča je držala fokus tokom celog putešestvija i svuda smo se zadržali taman koliko treba. Ono što je važno naglasiti pre nego što pređemo dalje je da je The Invincible takozvani „walking simulator“. Ukoliko niste ljubitelj takvih igara, onda ovaj naslov prosto nije za vas. Dakle, gejmplej elemenata u klasičnom smislu praktično ni nema. Interakcije su veoma bazične, „zagonetke“ ne zahtevaju apsolutno nikakvo mozganje (tih par pokušaja realno ne treba ni nazivati zagonetkama), niti će igra u bilo kom trenutku zahtevati od vas mehaničke veštine i brze reflekse. Dakle – minimalistički gejmplej i pun fokus na priču, atmosferu i istraživanje. Ono što kod gejmpleja jeste problem jesu užasno zastarele mehanike kretanja, što je veliki minus za igru gde ćete se upravo najviše i kretati. Kretanje u ovoj igri je tromo, naporno i ograničeno lošim dizajnom. Postoji veliki broj stvari koje su ovde loše. Za početak, igra ne poseduje bočno trčanje. Ukoliko trčite i pritisnete A ili D, Jasna će odmah početi da šeta sporo. Frustraciju dodatno pojačava to što su developeri rešili da ubace nevidljivi stamina bar u igru, pa će se Jasna zamoriti i krenuti da diše teško nakon svega par sekundi trčanja. Razumem ovde želju za nekim realizmom, ali, nažalost, u ovoj igri je to samo nepotrebna iritacija. I to vam kažem kao neko ko je spor igrač i voli da zastane, uživa u pejzažima i upija igru. Međutim, gorenavedene stvari zapravo nisu najveći problem kretanja. Ono što je gotovo neoprostivi momenat jeste način na koji se Jasna generalno kreće. Naš lik će se često glaviti, zastajati i pred najmanjom preprekom kao što je malo veći kamen ili malo deblji kabl. Iako igra pokušava da napravi privid otvorenosti, da biste napredovali dalje teraće vas da koristite veoma specifična mesta gde Jasna može da se popne ili siđe. Ovde ne govorim o tome da idete tamo gde dizajneri nisu planirali, to nije nešto što očekujem od ove linearno dizajnirane priče. Nego o tome da dolazak do zamišljene destinacije možete ostvariti isključivo na tačno zacrtanom mestu ili trasi kako su programeri programirali, iako je očigledno da se to može uraditi i na drugačije načine, ali vam igra ne dozvoljava. Ovo često vodi do frustrirajućeg lova na tu tačku kako biste nastavili dalje. Teško je opisati ovo rečima dok ne probate i sami. Malo je falilo da igri dam i nižu ocenu od ove koju vidite, da nije bilo svih pozitivnih stvari koje ona svakako poseduje. Ovo je verujem, nažalost, problem što je relativno mali studio pokušao da napravi linearnu igru koja se dešava na otvorenoj površini planete, ali nisu imali dovoljno resursa i iskustva da to bolje odrade, što je rezultiralo nevidljivim zidovima i kretanjem na nivou igre iz 2009. godine. No, da se vratimo na lepe stvari. Pomenuo sam gore da sam spor igrač koji voli da zastane i uživa u pejzažima, a ova igra će vas apsolutno oduševiti u tom pogledu. Sa te strane, moram da čestitam studiju što su uspeli da naprave toliko „vau“ lokacija i autentičnih pejzaža koji vam oduzimaju dah, i pored narativnog ograničenja u smislu da ste na jednoj istoj „pustoj“ planeti. Pomislio bi čovek da igra smeštena na prašnjavoj planeti nema mnogo prostora da vas vizuelno oduševi, ali to ovde nije slučaj. Naprotiv, konstantno sam zastajao i divio se pejzažima tuđinske planete koji izazivaju istinski osećaj hodanja na meni nepoznatom, a naučno sasvim realnom svetu, udaljenom ko zna koliko svetlosnih godina od Zemlje. Grafika u tehničkom smislu svakako nije poslednji krik tehnologije, ali je više nego dobra i odlično služi svrsi za potrebe ove igre. Dizajneri su izvukli maksimum iz nje da nam dočaraju lepote planete Regis III i atompank estetike opreme, astronauta i svemirskih brodova. Audio aspekt igre je takođe veoma dobar. Glasovni glumci Jasne i Novika su prosto fantastični. Uradili su sjajan posao i nose atmosferu igre. Ne mogu da vam dočaram koliko je ovo važno jer su njih dvoje i njihovi razgovori ono što ćete uglavnom slušati tokom cele igre. Jako mi je drago da je Starward Industries razumeo koliko je ovo bitno, da ovde ne omanu, i da su angažovali kvalitetne glumce. Posebno moram da pohvalim glumca koji je dao glas Noviku, jer perfektno skida taj način govora i intonacije nekog kapetana svemirskog broda iz naučnofantastičnog filma ili serije od pre 50-60 godina. Jednostavno savršeno. Muzika u ovoj igri je isto fenomenalna. Glavna tema pogotovo pogađa tu nit između zlokobno-preteće i mistične teme, bukvalno kao da je stvorena za planetu Regis III. Ne znam ko je bio inspiracija kompozitorima, ali i ovde se oseća retro pristup sa upotrebom sumornih, teških sint zvukova i dramatično-natprirodnim tonom. Ukoliko volite retro futurizam i klasike naučnofantastičnog žanra, ovo je jednostavno igra koju morate da odigrate. Zanimljive teme, misterija koja će vas držati do kraja, fantastična glasovna gluma i prekrasni pejzaži tuđinskog sveta odnose veliku prevagu u odnosu na zamerke koje sam ovde izneo u pogledu kretanja. The Invincible je dostupan za PC, PlayStation 5 i Xbox Series X/S Autor: Nikola Savić Igru ustupio: Evolve PR Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post The Invincible recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  21. Jako volim top-down twin-stick shooter igre. Često su dizajnirane tako da ne oduzimaju mnogo vremena ali pružaju mnogo zabave. Endless Dungeon je trebalo da bude još jedna u nizu ovakvih igara, ali sa odličnim pedigreom Endless serijala kao spiritualni nastavak na Dungeon of the Endless. Nažalost, Endless Dungeon me je vrlo razočarao svojim previše jednostavnim izvođenjem, dosadnim mehanikama i vrlo strmoj težini. Endless Dungeon nije samo klasičan twin-stick shooter, već ima elemente strategije i tower defense mehanika. Ako igrate solo, birate tri karaktera koja možete da igrate u isto vreme (tako što u datom momentu kontrolišete jednog a izdajete naređenja ostalima), i cilj vam je da na svakoj misiji sprovedete robota koji nosi kristal sa jednog dela mape na drugi. Svaka mapa je podeljena na prostorije koje su zatvorene i otvaranjem istih generišete resurse i prolazite dalje kroz proceduralne mape. Zvuči komplikovano, ali je više nego jednostavno. Pre početka svake misije, birate koju mapu želite da igrate i one se razlikuju po težini, dizajnu a i questovima koje dobijate od lokalnih NPC-eva. Kada izaberete mapu, birate svog glavnog karaktera i krećete na misiju. Kao što rekoh, mapa je podeljena na prostorije i na vama je da istražite skoro svaku jer možete naći izlaz, unapređenja ali i neprijatelje. Otvaranjem vrata se povećava i nivo opasnosti tako da morate da pazite da li je pametno otvoriti neka vrata ili ne. Kada se nivo opasnosti poveća na određeni nivo, kreće talas neprijatelja i vaš cilj je da odbranite kristal. Odbrani možete pristupiti na više načina. Prvo, vaš heroj ima niz oružja koje može da koristi i koje nalazite tokom misija. Svako oružje ima neki drugačiji način pucanja kao i elementarne osobine koje dodaju štetu u zavisnosti od tipa neprijatelja. Pored oružja imate jednu sposobnost i jednu ultimativnu sposobnost koja ima veliki cooldown. Ono što se meni najviše dopalo je izgradnja odbrambenih topova koje možete postaviti u svakoj sobi. Postoji velik broj različitih topova koji nisu samo ofanzivni ili defanzivni, nego postoje i strukture koje pojačavaju vaše heroje u vidu veće štete, veće odbrane i slično. Dodatni izazov, a i ono što vas zaustavlja da popunite svaku sobu topovima, jeste menadžment resursa. Imate tri resursa, nauku, industriju i hranu (grubo prevedeno). Otvaranjem svake prostorije dobijate malu količinu svakog resursa ali ako pronađete specijalne lokacije, možete da napravate strukture koje vam generišu znatno veći broj resursa. Neprijatelji će napadati ove građevine, tako da je koordinacija bitna da se svaki talas pobedi i odbrani kako biste lakše prešli nivo. Ovo je sve super bajno i krasno ako igrate multiplejer, ali je singlplejer potpuno druga priča. U singlplejer modu, u datom momentu možete da igrate jednog heroja i da zadajete vrlo bazične naredbe ostalima. Možete u bilo kom trenutku da preuzmete kontrolu nad drugim herojem, ali tada nastaje ludnica jurnjave po mapi, pogotovo ako horda napada. A.I. nije dovoljno pametan za singlplejer i mislim da uopšte ne treba igrati igru na ovaj način. Generalno, Endless Dungeon ima super ideje na papiru ali je jako repetativan i dosadan. Sve se svodi na „otvori sobu, ubi nekoga ako je tu, unapredi oružje, otvori drugu sobu, čuvaj kristal“. Neprijatelji su u početku vrlo jednostavni i lagani tako da igra već u startu postavlja loš presedan, jer čim pređete jedan nivo, težina skače eksponencijalno. Ovo pravdaju rogue lite elementima gde skupljate posebne predmete po mapama koji će vam možda otključati novog heroja, ili scrap koji koristite da unapredite heroja, oružja i otključate dodatne mape. Endless Dungeon u trenutnoj formi meni nije bio zabavan. Igrao sam ga na Steam Deck-u (na kom radi odlično) solo i može da ubije neko vreme. Igra je u multiplejeru mnogo zabavnija, ali već posle sat vremena igranja repetativnost izlazi na površinu i nagli skokovi težine ne pozivaju na ponovno igranje, bez obzira na rogue lite mehanike. Štaviše, tek po pisanju ove recenzije je izašao patch koji dozvoljava progres igračima koji nisu host. Iako igra nije skupa, preporučujem da sačekate besan popust, kao i da dobije još par zakrpa koji bi je učinili možda malo zabavnijom ili dinamičnijom. Endless Dungeon je dostupan za PC, PS5, Xbox Series X/S, Nintendo Switch i Android Autor: Igor Totić Igru ustupio: Iris Mega Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Beskonačno dosadno: Endless Dungeon recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  22. Wolvesville je, najprostije rečeno, igra najsličnija Mafiji ili Vukodlacima. Na početku svake igre, igrači su nasumično smešteni u jedan od suparničkih timova, ali nije sve tako jednostavno – zlikovac može biti bilo ko! Vaš zadatak je da upravo kroz razgovor pronađete sve članove ”zle ekipe”, a ako ste kojim slučajem vi zlikovac, da se sakrijete i da se na suptilan način rešite protivnika. Dakle radi se o mešavini strategije, dedukcije i obmane, i trebaće vam lukavost lisice da nadmudrite svoje kolege igrače. Kao što je to slučaj sa gorepomenutim igrama, i Wolvesville je zarazan kao kesa čipsa ili semenke suncokreta. Međutim, najbitniji deo ovih igara je zajednica – ako odlučite da igrate sa drugarima, zabava je zagarantovana. Samo se pobrinite da im objasnite da je ovo ”samo igra”, jer će vam se prijatelji u suprotnom potencijalno posvađati! Očekujte dosta optuživanja i laganja, tako da nema ljutnje! Ako ste ljubitelj intrige, strategije i dobre zabave u društvu, Wolvesville je definitivno igra za vas. Wolvesville možete preuzeti na ovom linku. Autor: Milan Janković Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Besplatni kutak: Wolvesville appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  23. Godina za godinom prolazi, a naslednici fudbalskih simulacija nastavljaju da se nižu i nadmeću u trci za titulu najbolje. Sa jedne strane Konami a druge EA, koji već decenijama drže rivalski primat u fudbalskom svetu simulacija. A mi vredno radimo i pokušavamo da vam prenesemo naša iskustva pri igranju istih. Ove godine imamo utisak kao da je godina bila kraća i da su obe simulacije poranile, iako to zapravo nije slučaj. Da li je to zato što poslednjih godina nastavci počinju da liče na svoje prethodnike pa smo ih se zasitili, ili je nešto drugo u pitanju, ni sami više ne znamo. Ali ono što znamo je to da ćemo u nastavku teksta još jednom sesti za naš radni sto i pokušati da kroz “pesničko pero” dokučimo i dočaramo kakve su to sve promene uvedene u novom izdanju eFootball-a i koliko su značajne. Pa da krenemo… “eFootball 2024” je praktično peto izdanje rebrendirane fudbalske simulacije iz “krojačke radionice” Konami studija. Ono predstavlja duhovnog i telesnog naslednika legendarnog serijala “Pro Evolution Soccer” koji je u svoje vreme žario i palio srca svih ljubitelja fudbalskih simulacija. Naročito na našim prostorima. Gotovo da je nemoguće zamisliti nekog fudbalskog poklonika dvehiljaditih godina koji nije znao šta je to PES. A veliki broj njih je naravno i pasionirano igrao ovu igru i tvrdio da je najbolji u njoj. Samim tim, u to vreme bilo je i dosta turnira ne bi li se pružila prilika da svi ti “najbolji” pokažu svoje umeće. Češće možda svoje neznanje i razmetanje hvalospevima o sebi samom bez osnove. Tada je PES bio neprikosnoveni kralj fudbalske simulacije i ponosno i šeretski, onako malo nakrivo, nosio je svoju krunu sve do sredine druge decenije dvehiljaditih godina kada se poredak malo promenio. Bajku o ova dva diva možemo da pričamo nekom drugom prilikom. Sada je krajnje vreme da počnemo da se bavimo onim što smo vam gore u tekstu i obećali, a to su naši utisci o najnovijem – eFootball 2024. Ono što ćemo odmah prvo istaći je činjenica da je ova igra i dalje besplatna, što je u današnje vreme jako retka pojava i za to svakako treba odati priznanje ljudima iz Konamija. Naročito uzimajući u obzir da mod “my team”, koji predstavlja svojevrsni pandan modu FUT iliti UT konkurentnog brenda, ne zahteva ni blizu toliko novčanog ulaganja. Kako biste došli do kartica vrhunskih igrača, nećete morati da vadite vaše bankovne kartice iz novčanika. Štaviše, u timu ćete moći da imate Mesija, Halanda, Mbapea i ostale svetske asove, bez ikakvih ulaganja. Dobro, možda ne njihove najbolje kartice ali svakako nešto što bi u UT mogli samo da sanjate bez da ne odrešite kesu i ubacite neki dinar u igru. Što je svakako super! Primetili smo da bi ovo moglo da zasmeta nekim ljudima. Jer igrajući onlajn mečeve, gotovo je nemoguće naleteti na ekipu koja je sastavljena od prosečnih igrača. No nama iskreno ta činjenica nije smetala… Ali ono što nam jeste smetalo je – koliku razliku svi ti top igrači prave u igri. Reklo bi se ne veliku, jer iz nekog razloga čak i najbolji igrači nemaju dovoljnu agilnost da se brzo okrenu i pretrče defanzivce. Nekako kao da odbrambeni igrači imaju svojevrsni “boost” koji im daje vetar u leđa i omogućava da sustignu napadača. Osim toga, sama okretnost u igri izgleda nekako tromo. Protok lopte je možda malo bolji ali celokupan osećaj u kreiranju akcija je nekako nedorečen i previše jednostavan. Generalni osećaj je da nemate mnogo načina kako biste mogli da napravite prednost na terenu, osim duplim pasom. Prodori “1 na 1” čak i sa Mesijem ne daju rezultate koje biste očekivali. Šutevi imaju dobru snagu i izgledaju lepo ali osećaj je kao da nam i tu fali brži odziv u registrovanju zadate komande, a minus u ovom segmentu bi mogao biti što većina šuteva ide jako blizu gola, tako da nema onih velikih promašaja koji se u pravom fudbalu neretko viđaju. Što se tiče same grafike, ona je malo unapređena i osvetljenje deluje nekako realističnije kao i određene refleksije na terenu, a izgled i animacije publike su nekako bolje sinhronizovani sa onim što se dešava na terenu pa to dodatno upotpunjuje vizuelni doživljaj. Izbor modova u igri je nepromenjen, pa tako sve ono što ste mogli pronaći u prošloj iteraciji možete i u ovoj. Nekakav celokupan utisak je da je novi eFootball kao bajata jabuka u novoj korpi. Neke stvari su doterane ali suština je ipak ostala nepromenjena. Ali uzimajući u obzir da je ova igra besplatna, nekako osećamo da ni nemamo mnogo prava za pridikovanje. Na kraju, ostaje samo jedan utisak… Da je “eFootball 2024” dobra fudbalska simulacija, ali da bi napravila neki veći iskorak i eventualno se vratila na staze stare slave kad je bila Bog i batina, trebalo bi uložiti dodatne napore i detaljnije analizirati nedostatke. Čak i da počne da se naplaćuje, u slučaju značajnijih promena verujemo da ne bi nikoga naljutilo. Pogotovo ako bi cena bila prihvatljiva za današnje uslove, a ljudima iz Konamija eventualno pružila dodatna sredstva za ulaganje u značajniji razvoj ove franšize. Tako da dragi ljubitelji fudbala, kao što i sam naslov kaže, uživajte u ovoj igri dokle god je besplatna i iskoristite sve njene prednosti koje vam pruža, jer kad je džabe – i sirće je slatko! eFootball 2024 je dostupan za PC, PS4/5, Xbox One, Xbox Series X/S, Android i iOS Autor: Miloš Živković Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Kad je džabe i sirće je slatko: eFootball 2024 recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  24. Steam Scream Fest koji je održan krajem oktobra pružio nam je priliku da isprobamo demo za jednu jako zanimljivu video igru koju trenutno razvija domaći studio Remote Human. Reč je o igri Code Alkonost: Awakening of Evil, a ako nas redovno pratite, o igri ste definitivno već čuli na našem sajtu. Članovi Remote Human studija su takođe bili naši gosti na prošlogodišnjem Play!Conu gde smo saznali pregršt detalja o igri. Code Alkonost je narativna horor igra bazirana na slovenskoj mitologiji i običajima sa naših prostora, nešto što se retko viđa u video igrama. Priča prati sestre Veru i Milenu, sa Verom kao protagonistkinjom koja polazi u potragu za nestalom sestrom. Ovo putovanje je vodi u zabranjenu šumu gde lutaju demoni i proterani lopovi i ubice. Nakon dolaska u šumu brzo ćete shvatiti da borbe nema, to jest da se ne možete odbraniti od neprijatelja. Code Alkonost je osmišljen kao pravo horor iskustvo, podsećajući na Amnesia igre, gde ne možete uzvratiti udarac već samo bežati i skrivati se od stvorenja koja vrebaju. Sa svakim susretom i bežanjem od potencijalnih neprijatelja, mi igrači moramo pratiti sanity parametar koji se menja i dovodi do promene percepcije sveta i okruženja od strane protagonistkinje, čime se dodaje na tenziji kroz audiovizuelnu stimulaciju. Ovo je jako bitno jer dosta utiče na celokupnu atmosferu, i imaće još većeg značaja sa VR verzijom koja je planirana za kasnije. Pored izbegavanja kobnih susreta sa jezivim šumskim stvorenjima, gejmplej uključuje istraživanje okruženja i rešavanje kvestova koji će vam pomoći da odgonetnete dešavanja u igri. Zagonetke su prilično lepo osmišljenje i nude solidan izazov u skladu sa kompletnom tematikom igre. Najzanimljiviji i najprivlačniji aspekt ove horor avanture jeste celokupan ambijent i audiovizuelna izvedba. Sa grafičke strane, igra poseduje fotorealistična okruženja sa tradicionalnim objektima skeniranim iz muzeja radi što upečatljivijeg prikaza. Sa audio strane, muzika i zvuci su inspirisani tradicijom naših prostora i doprinose izuzetno sablasnoj atmosferi dok istražujete zabranjenu šumu. Code Alkonost takođe na momente podseća na stare domaće horor filmove, kao što je Leptirica, što je dodatni plus za nas. Prva stvar koja je bila očigledna u novom demou jeste da se igra značajno razlikuje od ranije alfa verzije, prvenstveno po kvalitetu grafike ali i po početnoj izvedbi, i jako je lepo videti da projekat odlično napreduje. Ali naravno, put do finalne verzije je i dalje dugačak jer je developerima ostalo da porade na celokupnom kvalitetu igre, poliranju i ispravljanju bagova. Ovaj demo je poslužio upravo za tu svrhu, kako bi pomogao developerima da sakupe što više utisaka i povratnih informacija od igrača na Steam platformi. Code Alkonost: Awakening of Evil je trenutno u planu za izlazak u Early Access tokom 2024. godine. Autor: Milan Janković Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post Buđenje drevnog zla: Code Alkonost: Awakening of Evil Demo appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
  25. Super Bomberman R 2 je novi nastavak dugovečnog serijala koji kombinuje simpatične likove, eksplozivnu akciju i haotičnu zabavu za više igrača. Serijal postoji od 1983. godine i uvek je bio popularan izbor za Nintendo fanove, posebno na SNES i Game Boy konzolama. Igra se vrti oko postavljanja i detoniranja bombi kako bi se pobedili protivnici, bilo da su kontrolisani od strane računara ili vaših (ne)prijatelja. Bomberman R 2 nudi dosta modova, ali su većinski stari i dobro poznati fanovima serijala. Zapravo, neki od njih su bili dostupni besplatno u prethodnoj igri, Super Bomberman Online, koja je nedavno uklonjena iz online prodavnice. Sada morate platiti punu cenu da biste uživali u njima, što će verovatno odbiti veliki broj igrača. Jedan od modova koji vredi isprobati je Battle 64, gde se takmičite sa 63 druga igrača u masivnom Bomberman battle royale-u, gde poslednji preživeli pobeđuje. Ovaj mod je vrlo uzbudljiv i napet, i podseća me na prvu online Bomberman igru, Bomberman Blitz. Još jedan mod koji je zabavno igrati sa prijateljima je Grand Prix mode, gde formirate timove do tri igrača i takmičite se u različitim izazovima. Možete igrati osnovni bomber mode koji nudi klasični Bomberman gejmplej, ili crystals mode, gde morate sakupljati kristale da biste osvojili poene. Ovaj mod je sličan shine sprite modu u Mario Kart. Najnoviji i najunikatniji mod u Super Bomberman R 2 je Castle mode, gde jedan tim napada a drugi tim brani zamak. Napadači moraju sakupljati ključeve i otvarati sanduke, dok čuvari zamka moraju postavljati zamke i neprijatelje. Castle mod zvuči veoma zabavno i izazovno i na papiru bi trebalo da bude vrhunac igre, ali nažalost nije vrlo dobro dizajniran ili balansiran. Često je previše lak ili previše težak, u zavisnosti od tima i mape. Takođe nije toliko zabavno igrati kao odbrana pošto imate manje akcije i morate duže da čekate na svoj potez. S druge strane, ovo je jedan od retkih novih modova koji su iole zabavni, tako da se nećemo previše buniti. Igra takođe ima story mode, gde možete igrati solo ili co-op sa prijateljem, i level editor, gde možete kreirati i podeliti svoje sopstvene kreacije online. Igra takođe ima puno skinova i likova za otključavanje, gde su neki od njih zasnovani na drugim Konami franšizama kao što su Castlevania i Metal Gear Solid. Svaki lik ima svoje posebne sposobnosti i statistike, što može učiniti igru zanimljivijom. Takođe možete zaraditi novčiće igrajući Graded Match, koje potom možete koristiti za kupovinu novih likova, skinova, dodataka i još mnogo toga. Jedna od glavnih mana je ograničenje na online modove – možete igrati samo jedan ili dva moda po satu u Graded Match-u, u zavisnosti od rasporeda. To znači da ćete možda morati da čekate jako dugo ako želite da igrate svoj omiljeni mod. Prilično razočaravajuće. Super Bomberman R 2 je i dalje klasični Bomberman, i iako ima neke dobre ideje, takođe ima sijaset mana i ograničenja. Vredi isprobati multiplejer modove jer će vam biti zabavniji u društvu prijatelja, ali vas definitivno neće raspametiti. Povrh svega toga igra košta apsurdnih 50 dolara, za razliku od prethodnika koji je bio besplatan i koji je nudio većinu modova koje poseduje Super Bomberman R 2. Konami, srami se! Super Bomberman R 2 je dostupan za PC, PS4/5, Xbox One i Xbox Series X/S Autor: Milan Janković Igru ustupio: Keymailer Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu. Pretplatite se na Play! Newsletter * indicates required Email Address * The post ‘’Bomba’’ zabave i haosa, ali sa dosta mana: Super Bomberman R 2 recenzija appeared first on PLAY!. Pročitajte kompletan članak na PLAY! sajtu
×
×
  • Create New...