Otišao u banku nešto da otvorim dodatni račun, ovaj moj "account" me uputi na nekog ćatu koji to otvara, sednem kod njega, on kao, evo sad ću da vam spremim papire, sprema, štampa, daje mi da popunim.
Ulazi neka koleginica, polu-klinka, iz nekog sela 🙂 2/10, pita lika - e jel možeš ove menice sad da uradiš treba žena da dođe, ali nije iz Beograda, pa da znam šta da joj kažem itd. Ovaj kao, ne znam dal' mogu sad, mogu ujutru jer ima 15 menica pa dok ne dođu klijenti itd, ona kao "važi, javiću joj ja da onda ne dolazi danas, nego sutra".
Odlazi, vraća se posle 2 minuta onako polu nadrkana - "javila sam joj, I SAMO DA ZNAŠ ZA SLEDEĆI PUT, KAD KLIJENT IMA DA POPUNI NEŠTO ONDA MU DAŠ PAPIRE PA ON POPUNJAVA ISPRED DA BI DRUGI KLIJENTI MOGLI DA UĐU".
Ja ono, iznervirao sam se u ime ovog lika bukvalno, došlo mi da joj kažem "sestro ko je tebe učio šta da komuniciraš sa kolegama i da li da to radiš pred klijentima" ali rekoh "treba mi pomoć da popunim ovo, šta ide ovde" i nastavim da pričam sa likom, rekoh kad je otišla - brate, svaka tebi čast u banci sa ženama :))