Jump to content

Pričajte!


Recommended Posts

Nije strasno, i nek bude poslednje :)

Meni se od ove vrucine jos dodatno raspiruje apetit

Valjda od znojenja.

A oko napacenih decaka, ah, 100 puta bolje biti napaceni decak (u glavu) nego zla zena. To se bar vidi u ovim silnim spanskim serijama.

You may have gone to Cambridge, but I'm an honorary graduate of Starfleet Academy

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 1.9k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

pertu jedi supicu iz kesice, kao to je najbolje po ovoj vrucini, najbrze se vracaju minerali izgubljeni znojenjem... :)

ja apetit dobijem na moru obicno, tacnije u bugarkoj. Tamo sam se za 12 dana ugojila 3 kg, imala sam 51.

Zelja svakog muskarca je da NE jede supu iz kesice :D

You may have gone to Cambridge, but I'm an honorary graduate of Starfleet Academy

Link to comment
Share on other sites

dragane, jel te ovo odvalio neki kamion ili dzip? vidim da je centar udarca dosta visoko.

kawasaki motor :) ulubljenje je vece nego shto se vidi na slici, ali nadam se da ce murija proceniti da je on retard i da ce mi popravku platiti njegovo osiguranje..

Link to comment
Share on other sites

igore ne serendaj, supa iz kesice je u osnovi isto sto i cup noodles ;oP

imenjache zomg jes' ti dobro i jel' se retardirani davaoc organa propisno skrshio?

on a side note meni je danas bio "debeli dan" bio kod ortaka chija keva voli da kuva...zomg lazanja pa torta pa kolachi...a sve to sa klimom....shvicarska ;o))

Link to comment
Share on other sites

Meni se taj 407 nešto ne dopada :( Ne kažem da možda nije dobar auto, ali mi nekako deluje kao da su krenuli da ga prave od napred, i onda kad su stigli pred zadnji deo pogledali na sat, videli da je pet do 17h i kao - a u kurac idem kući na večeru, daj strpaj neke farove i nešto šta tu još treba da ide, i nekako naguraj samo da stoji i ajmo!

draganče sudar - pusti, barem su ti radkapne ostale čitave!!!12

Topic - Danas raspad, ceo dan sam bio nešto fizički aktivan, pa sam sad sav umoran. A ovde je još +1 u odnosu na beograd u satima! :)

Link to comment
Share on other sites

Ali evo pozitive danas... izasao novi Hari Poter... skinuo sam ga, i sad cu da ga procitam....

Harry > Gandalf

omg, pesma i ja se u necemu slazemo!

ja nasla isto preko neta (kole, :*), medjutim, tata mi danas kupio knjigu. dushica :))

woho.gif

kakav gotiva smajli :)

btw, sanjala sam moi nocas :))

For what I’ve done

I start again

And whatever pain may come

Today this ends

I’m forgiving what I’ve done

Link to comment
Share on other sites

omg, pesma i ja se u necemu slazemo!

ja nasla isto preko neta (kole, :*), medjutim, tata mi danas kupio knjigu. dushica :))

kakav gotiva smajli :)

btw, sanjala sam moi nocas :))

Idemooo. :)

Koji umor bogte... veceras smo kao trebali da idemo u centar Kusadasija, ali brate minli.. ne mozemo da se pomerimo. Sa cemo da blejimo ovde uz "rivijeru" ;)

facebook.com/speed.rs

Link to comment
Share on other sites

Aha, a bices i nuklearni fizicar a muz ce ti biti sin romana abramovicha i penelope kruz

taj rad. pu bre marinice, kakva si ti to domatjica ;D

on topic

koja avantura na lidu danas. kupili shlaufe da se spushtamo do lida od venecije. nikad jachi trip. spushtash se po sred dunava jedno 20 minuta, pa onda napravite invaziju na plazhu sa sve sharenim velikim shlaufima oko struka a ljudi vas gledaju u chudu... i na sve to, ne platjash prelaz do lida. shlauf je 200 dinara, shto znachi da se isplatio za 3-4 takva prelaska!

ali to je tek uvod. dodjemo mi na plazhu, ali djavo ne da mira. sad imamo shlaufe, smor nam da blejimo sa tonom ljudi na lidu. setimo se da ima jedna mala plazha sa kristalno chistim belim peskom, na drugoj strani VRO, na strani koja gleda na kalish. i naravno, deca kakva smo, opet navuchemo shlaufe i pravac puchina!

pushtamo tako da nas nosi dunav na drugu stranu ostrva, povremeno dajemo pravac i uzhivamo u zhivotu shto bi se reklo. kad otprilike na pola puta, chujemo da se dere neko. obrni-okreni, snimimo josh 3 tachkice na puchini iza nas. 3 drugara krenula za nama dvojicom. naravno, zaboravio da spomenem da je bio josh jedan lik samo pored mene. reshili oni da nas stignu pa se deru da usporimo. shto mi i uradismo. malo se odrzhavali u mestu plivajutji uzvodno i voila, formirali party od 5 ljudi. tako pojachani, ustremimo se ka tom drugom shpicu ostrva puni elana i dobre volje.

medjutim, uvek to medjutim... nabasamo na neki mulj i opasnu travurinu. hodash po onome (ne mozhe se plivati jer je mnogo plitko) a tako je gadan osetjaj da ja nemam skila za opisati ga. i sve mislish dal tje da naidje neka pijavica ili kakva druga rechna neman. no dogegamo se nekako do mesta gde je trebalo da bude plazha. kad ono prashuma! ni p od plazhe, shiblje raste direktno iz vode.

mislimo se tako par minuta. gde i kako, i shta nas je nateralo na tu ludost. a ponajvishe, kako nazad. shetamo kroz vodu uz obalu tako, i trazhimo neki najmanji procep u tom shiprazhju da se provuchemo i stanemo na suvo tlo. najdemo ga ubrzo i krenemo da se probijamo kroz prashumu. golim rukama (josh gore, svako po naduvani shlauf nosi). ni traga od bilo kakve staze ili puteljka, samo trava, shiblje, drvetje, granje, koprive, i sve to iznova i iznova. i ta trava nije trava nego razno rastinje koje je na momenta i prelazilo moju visinu. a mi k'o i svi srbi, glavno olichenje nam je sloga, pa se rashtrkali na 3 strane nas 5. svi najbolje znaju put. jedan je krenuo putem kojim se redje krochi, i ushao u dubinu ostrva, nadajutji se civilizaciji. ja sam vodio ostalu trojicu na stabilnom putu, nekih 20-30 metara od vode. stim shto je put bio tezhak, posut trnjem shto bi se reklo, samo bukvalno. pa kad smo pregazili par desetina metara 2 metra visokog "niskog rastinja", i kad smo proshli kroz nekoliko delova nachichkanih mladim vrbama i drugog maloumnog rastinja koje je formiralo skoro nepremostivu barijeru, drugari me napuste i otidu svojim putem. prichali su da tje lakshe stitji ako krenu vodenim putem... uzvodno. dok sam se u sebi divio njihovoj imbecilnosti, chuo sam kako uskachu u vodu.

zar treba troshiti rechi na to da sam ja izdrzhao na svom pravcu? 1 probijanje kroz zavesu od granja, 2 prolaska kroz visoko "nisko rastinje", 2 preskochena debla, i 1 uspinjanje uz drvo da bi se preskochila prepreka, i eto ga. put kakav se samo pozheleti mozhe. dobro sad, nije bash magistrala, vishe je pola koraka shiroka staza. stim shto sam bio darezhljiv sa pojmom "staza". trebalo se i tu probijati i lomiti granje, i razmishljati o daljem pravcu. ali u odnosu na park iz doba jure koji je prethodio, ovo je bila shetnja parkom. ubrzo sam pocheo nailaziti na prve obrise civilizacije. chamce privezane uz obalu, ostatke nekakvih roshtilja i raznih orgija... pa chak i pokoji vremeshni par koji se tu zatekao na pecanju. za njima su ishli neshto mladji ljudi, zabaljajutji se igrajutji karte ili shah. mestimichno je dopirala i muzika iz radio prijemnika okolnih kampera. da, kampera, naidjoh i na njih. shta vishe, poshto me je cela ta zhivopisna ekipa ljudi posmatrala kako sam u vodi na shlaufu putovao nizvodno, a sa nekima sam i razmenio pozdrav ili dva, sada su me josh chudnije gledali dok sam izlazio iz gustisha kao kakav robinson. sav izgreban, ali sa spokojnim izrazom pravednika na licu. dobio sam i 2 tjevapa u krishki hleba i sa parchetom paprike od nekih finih ljudi. a nije da mi nije falila koja kalorija za sagorevanje vishe.

tako svezhe opskrbljen i sa orelom samozadovoljstva sam izashao iz kamperskog dela, i ushetao pravo na plazhu. ishao sam samom obalom dok su mi stopala zapljuskivali talasi milog dunava koji je shvatao svu ozbiljnost mog iskustva. ishao sam tako obalom, ravno do drugog kraja plazhe gde se, malo dalje od same vode, nalazio nash bazni kamp. posle rutinskog klimanja glave u znak pozdrava okupljenim chlanovima prvobitne druzhine, koja se nije odvazhila na put u samom pochetku, zauzeo sam svoje mesto medju njima na svom peshkiru. samo to vishe nije bio isti vule, to je bio vule, kralj dzungle.

nekih 25 minuta docnije, pocheli su da pristizhu jedan po jedan i ostali chlanovi ekspedicije. nisu mi nishta rekli. u vazduhu se osetjao pretjutni izraz poshtvanja. ostatak dana smo proveli mirno, ne prichajutji o onom shto se upravo desilo. stvari koje su se desile u toj dzungli, i stvari koje smo videli... mozhda je bolje da ostanu tajna.

p.s. preskochite penal za gej hejt

p.p.s. ne pishem post tolko dugo bash, nego sam ishao i u shetnju i imao jedan stresan razgovor preko telefona i tako :]

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.



×
×
  • Create New...