Poenta je što niko ovde nikoga ne ubeđuje da je jedna igra lošija ili bolja od druge i da je to pitanje navike - dota je samo igrom slučaja odabrana kao igra za poređenje.
Imaš situacije u kojima uključiš igru, kreneš da je cepaš, vidiš da je "to to" što se tiče osećaja o kojem paja priča i zadovoljan si. Onda imaš i neku drugu igru koju uključiš, probaš da je igraš, vidiš da nema tog osećaja i onda je više ne igraš. I naravno da je to sve individualno.
Meni napamet pada recimo Prototype:
Igra je bila "onako", ne mogu da kažem da je najveći hit, ali je taj osećaj bio sjajan i zato mi je bila gotivna.
btw, koliko je moj mozak iskonstruisao da je grafika u ovoj igri bolja nemate pojma. Sad gledam ovaj snimak i ne verujem na šta ovo liči :))
To na primer postojio i u Batmanu - kad vidiš koliko su gotivni fajtovi u betmenu samo bi se tukao.
Sa druge strane, imaš Assassin's Creed, posebno kec i dvojka ono je nikad grđe. Što opet ne znači da su nužno te igre loše, eno milijardi fanova kojima se to dopada, kod mene nikad nije "kliknulo".