Red bi bio pomenuti i drugog ženskog člana Gvozdenog Puka, koji se izdvaja ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je došla u tuđu zemlju da se bori pod tuđom zastavom.
Flora Sandes (22 Januar 1876–1955) je bila volonter britanskog Crvenog Krsta koja je postala prva žena oficir u srpskoj vojsci, kao i jedina Britanka koja je zvanično služila kao vojnik u Velikom Ratu (postojalo je još žena koje su učestvovale, ali su morale da se preruše u muškarce, i listom su izbacivane kad bi bile otkrivene)
1914. je sa jedinicom Crvenog Krsta došla u pomoć Srbiji u kojoj je harala humanitarna kriza. Do 1915. je stacionirana u Kragujevcu, kada vojska kreće u povlačenje preko Albanije. Tokom povlačenja biva odvojena od svog odreda i priključuje se Gvozdenom Puku radi bezbednosti. Od oficira dobija pušku "da koristi dokle god je sa njima". Brzo se ušemila i postaje oficir srpske vojske, dostignuvši čin kaplara. 1916. je kod Bitolja teško ranjena u borbi prsa u prsa, i biva povučena sa fronta zbog invaliditeta. Kraj rata je dočekala kao načelnik bolnice. Posle rata ostaje u aktivnom sastavu do 1922.
Dobitnik je Karađorđeve Zvezde sa mačevima (nažalost nisam iskopao kog reda), tada najvišeg odlikovanja u srpskoj vojsci.
1927. se udaje za generala ruske Bele Armije, sa kojim je živela u Beogradu do Drugog Svetskog Rata. Oboje su završili u Gestapo zatvoru, u kom muž umire od bolesti. Flora biva oslobođena i vraća se u rodni Safolk, gde 1955. umire.
Flora Sanders je ostavila i pisani trag 1916. objavivši autobiografiju Engleska žena narednik u srpskoj vojsci sa ciljem skupljanja sredstava za srpsku vojsku. Sa istim ciljem je osnovala i fond zajedno sa Evelinom Haverfild, još jednom hrabrom ženom koja nas je zadužila (ali o njoj drugi put).