Postoji mnogo ljudi koji su mrtvi ozbiljni ubeđeni da su pravi vernici, a rade svašta suprotno toj imaginarnoj definiciji pravog vernika (a to nije deset zapovesti).
Pera sa detelinare ako svaki dan trči po pet kilometara i digne sto kila deset puta, on jeste pravi sportista pa makar uveče popušio livadu. Vernik se ne može tako crno-belo definisati jer je vera prvenstveno u glavi, čak i u percepciji etike i morala, postoje likovi koji imaju paralelne mindsetove, jedan koji ga tera da se ponaša kao vernik jer se jako zenta prčenja u dupe od strane šejtana, drugi koji je njegov nejtiv majndset i po kome je on u suštini može biti i zla osoba, i prebacuje između tih majndsetova po potrebi i situaciji, ali ništa od toga ne shvata tako jer mu je pogled na dobro i zlo, moralno i nemoralno pomeren, već misli da je pravi pravcati vernik (milijardu primera svake noći pred Božić), tako da ti je paralela sranje. Sportistu dovedeš na teren i ako ripi posle pretrčanih 50 metara, nije sportista i slagao te je. Kuvara dovedeš pred šporet i ako nume da isprži ni jaje, slagao te je. Gde ćeš vernika da dovedeš i na koji će tačno način da ti dokaže i demonstrira da je vernik?
Poenta ovog trtljanja, ne razumem zašto tebe nervira što nekog nervira povraćanje od izjave "pravi vernik"? Čovek rejdžuje s razlogom, pravi i lažni vernici su daleko ozbiljnija stvar od pravih i lažnih kuvara i sportista, za ljude koji tripuju da su sportisti i kuvari (na primer, eto uhvatismo se njih) ćeš samo reći "lol vidi ovu budalu" i tu se završava tvoje doticanje njihovih života i postojanja, a od upiranja da neko dokaže da je pravi vernik su nam se razna velika sranja izdogađala.