Bez želje da preduboko ulazim u psihlogiju, ali shvatio sam da su ljudi generalno prosto takvi u manjoj ili većoj meri, u smislu da kad nešto "zaintamo" (sad će Lakiju da bude ovo zanimljiv izraz) - prečesto upit za savet ili preporuku nije zaista upit za savet i preporuku, već želja da dobijemo validaciju kako smo vau do jaja pametnu i informisanu odluku doneli i kako smo carevi i jaki zbog toga.
To sam ja milion puta video kad me neko pita, recimo, da li je neki ASUS laptop dobar za kupiti, i ja mu kažem nije, i onda u daljem razgovoru shvatim da nije došao da mene pita valja li to, već da dobije moju validacuju kako je fenomenlano prepovoljno i prekvalitetnu stvar našao, kakav je on džek i kralj, i da je moje mišljenje i iskustvo sa popravljanjem i preprodajom laptopva x godina tu skroz irelevantno, osim ako se ne poklapa sa njegovim zaključkom. Šta god tom čoveku rekao, ja znam i vidim mu u očima da će on kupiti tog Asusa, ili ga je čak već i kupio/poručio/kapariso :D i jedini način objektivan je da ga pustim da to kupi, da mu se raspadne plastika, crkne tastatura i baterija, da sam vidi da mu je tu zalemljen CPU kome je 100% load na YT 480p, i onda kad ga baci, onda će me poslušati i kupiti što mu ja kažem ili ponudim :)
Nešto slično sam i ja izveo ovom kupovinom eliptik trenažera, i naravno da je pecnula istina tom prilikom da sam debeo i lenj da ozbiljno preuredim život, navike i ishranu PRVO. MIslim da sam ne jednom mnogo gluplje odluke napravi pri kupovini automobila polovnih, posebno za pretposlednji auto, Pežo 307, jebote, bukvalno mi je majstor rekao "ja ovo ne bih kupovao", ali sam ja u svojoj glavi opravdao kupovinu sa "plin je, veliki rezervoar, u bosni plin i benzin džabe, biće viška, samo time će isplatiti da se sredi što mu ne valja, a ovako je lep i jeftin" i kupio sranje :(
Prosto ljudi su generalno takvi, to nam je u prirodi, samo je pitanje koliko se kod koga ekstremno ispolji :D