upravo ovo, što ja nikako nisam uspeo da objasnim ljudima kada sam otišao, i kada sam se vratio, ako svoj odlazak opravdavate pljuvanjem po Srbiji da biste bili sigurni da je odluka 100% dobra, onda sigurno niste objektivni. Gledam deo svojih prijatelja i poznanika koji su otišli, koji svakodnevno pljuju Srbiju po raznim vestima na portalima kad je u pitanju nešto loše, i opravdavaju time svoje odluke. Najbolji primer je ovo oko ovog izmišljenog poreza za gastose, gde su se vajni gastosi podigli da kažu kako se nikad neće vratiti i kako će pocepati pasoš i šta već ne, a vest nije ni bila tačna. Ali su defacto poverovali odmah u najgori scenario, iako se nešto nikada ni slično nije desilo i da za sada, svaki porez koji je ovde naplaćen, ima utemeljenje u zakonu koji je daleko stariji od naprednjaka i Vučića (da se vratimo na taj famozni priliv novca iz inostranstva)
Ja razumem da su ljudi kivni, nezadovoljni, da je loše, jeste, objektivno je loše, ali ne znam kako neko to poveže odmah sa nemogućim scenarijima i napravi od toga realnost, to mi nije jasno. Isto kao i stalno vraćanje da će ovde opet biti nekog rata, sankcija, nemaštine levela 90ih, bede, i uvek priče da smo mi to zaslužili i da se to desilo jer smo mi nešto zgrešili, a ne zbog toga što je jednostavno tako bilo odlučeno van svakakve naše moći, i da bi 99-e bio svejedno bombardovan nebitno koliko si skinuo gaće i primio ga. Verovatno zato danas i imamo ovako polarizovano društvo, gde je na jednom kraju Vučić i ekipa, a na drugom drugosrbijanski talog i kvazi opozicija, koji zajedno kroz svoje medije i instrumente još više prave podelu. Jer ta podela odgovara i jednima i drugima, jer kad bi se narod složio i odbacio ove krajeve, najebali bi i jedni i drugi