Ovo je jedan od onih tekstova koji su pomogli da me povrate sa europskog puta iluzija i sarenih laza. Svasta nesto sam ja diskutovao i pricao sa prijateljima, godinama i godinama, ali ovi i slicni tekstovi su svojevremeno bitno uticali na promenu perspektive, to jest, vracanja u normalu.
Svedocenja kanadskog generala Luisa Mekenzija, bivseg kanadskog ambasadora u Jugoslaviji, Dzejmsa Biseta, uticajnog grko-jevrejskog lobiste u SAD Dzejmsa Dzatrasa, o Juliji Gorin da ne govorim, Roberta Spensera i njegovog jihadwatch sajta, Dajane Dzonston, Edvarda Hermana, Majkla Parentija, Misela Chosudovskog ili kako se vec izgovara, francuski general Pjer Mari Galoa, Dzon Lohland i mnogi drugi koji se tu i tamo pojave i po zapadnim medijima, ali posebno na RT-u od kad ova postoji, otvaraju oci vise od domacih autoriteta. Razlog moze biti zato sto nam je zbog urusenog samopouzdanja potrebno da cujemo potvrdu da nismo ludi, od nekoga sa strane.