Jump to content

Najavljen referendum


Referendum o buducnosti  

131 members have voted

  1. 1. EU ili Kosmet?

    • EU
      31
    • Kosovo i Metohija
      75
    • Necu glasati
      25


Recommended Posts

Mislim da je ovo najbesmisleniji referendum ikad. Ne bih ni izasao na glasanje jer ne vidim koja je svrha istog. Sa jedne strane eu koja nece prestati da dodaje uslove koje moramo ispuniti za ulazak a sa druge strane Kosovo, koje sigurno necemo dobiti nikakvim pregovorima niti nenasilnim merama. A sumnjam da ikoga zabole sta narod ovde misli, mozda se time neko ogradjuje i daje legitimitet svojoj politici, ko zna, ali da nema svrhe, nema.

  • Upvote (+1) 1

~~

Link to comment
Share on other sites

Ali ne razumem i da sada nakon 12 godina neko moze i dalje imati iluzije o EU, udruzenju koje precutno dozvoljava trgovinu organima, zeli da nas rastoči po svemu sudeći. Ja koji jesam bio za "svetli eu put" pre 12 godina, sada definitivno vidim da je to bila iluzija.

Logika kao i većini koja tako gleda na EU ti nije na mestu. Takvu paralelu o ''iluzijama'' mogu reći za moju sopstevnu zemlju (ne sa trgovinom organima, ali sa mnogim drugim sranjima) , pa se naravno nikad neću odreći nje. Ja sam za EU kao ideju, kao jedini način da se premoste antagnozimi i problemi među evropskim državama i narodnima ili se vraćamo na dobru staru ''war...war never changes'' evropsku perspektivu, a vi recite u kojoj bi da žive vaša deca i unuci?

Naravno, nisam slepo i bezuslovno za tu opciju, i zbog toga nigde ni ne treba da žurimo.

12 година гледамо како нам се ЕУ удаљава све брже што се више упињемо да испунимо све услове којих је све више и више из дана у дан.

даље, кажеш да се КиМ не треба "олако" одрећи, да ли то значи да има начина да се одрекнемо, а да не буде олако. друго, зашто мислиш да је одрицање од ЕУ на "вјек вјекова" ако одбијемо да уђемо у ЕУ без КиМ. треће, да ли постоји решење за ову твоју загонетку? мени се чини да су ствари јасне: или-или. и коначно, четврто, који историјски прогрес? Европа иде ка јако неизвесном и мрачном периоду, то само слепац не види.

To za 12 godina udaljavanja su krivi naši političari jer smo stekli takvu sliku, na svakim izborima bilo je ''u eu do kraja mandata, keve mi'' obećanja, umesto da se na vreme kažu realne procene.

KiM se ne treba odeću u smislu da ga pustimo niz vodu, taj problem treba rešavati bar još koju deceniju i videti šta je najbolje za sve zainteresovane strane, jer mi nismo jedini tu , ima ih još brdo sa svojim interesom. A ili ili pitanje ne postoji, jer ti je valjda više nego jasno da mi nećemo dobiti Kosovo tek tako odricanjem od EU.

Proces ujedinjenja Evrope sam već objasnio gore Igoru.

Edited by Савовски

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

koja je ideja EU osim da bude bescarinska i da olaksa brži tranzit i lakše poslovanje za najbogatije članice (ugrubo gledano)?

Generalno i u EU i svetu se mirnije i perspektvnije živelo pre EU.

Ali to je i normalno da se posle perioda razaranja gradi i da sledi period prosperiteta (posle WWII)

Tako da ako detaljno i dubinski razmotrimo war, war never changes, na žalost videćemo, kao što neki pametan reče, da je istorija čovečanstva jedan dugotrajni rat, povremeno prekidan periodima mira.

Na stranu to što EU ne želi srbiju u svom društvu. Ne kao pnopravnog člana.

Naravno, disclaimer, smatram nas (kao narod) odgovrnijim za našu lošu situaiju nego što smatram da je EU za to kriva.

You may have gone to Cambridge, but I'm an honorary graduate of Starfleet Academy

Link to comment
Share on other sites

Rami, kada jednog trenutka u procesu priključenja EU zvaničan uslov Brisela bude ovo o čemu pričaju novine ovih dana, onda se svim gradjanima treba omogućiti jasan i dokumetovan uvid u nekom zvaničnom obilku (dakle ne novinarske priče i čavrljanje političara) šta sve EU očekuje od Srbije da bi se prešlo na sledeći korak, a zatim da se nakon višemesečne javne debate organizuje referendum sa pitanjem ''Da li ste za nastavak pregovora sa EU po datim uslovima'' s tim da se svakom glasaču uputi zajedno sa pozivom na glasanje i papir sa konkretnim zahtevima EU.

Nakon što bi svaki gradjanin proučio zahteve, video gledišta političara, ekonomista, intelektualaca i ostalih u višemesečnoj debati, mogao bi na miru da izadje na biralište i iznese svoj stav, na kome bi i ja prvi bio za trenutni prekid pregovora ukoliko bude bilo ultimatuma i uslovljanja koja nisu u interesu zemlje, odnosno zahteva koji nisu proizašli iz dogovora svih zainteresovanih strana.

Debeli ti je lepo rekao za taj "zvanican" uslov. Ako tebi jos nije jasno sta jeste stav najmocnijih drzava EU i sta ce biti zvanican zahtev pre nego kasnije, tim bolje za Nemce. Inace ja nemam nista protiv da mi simuliramo nekakav proces integracija, sve dok oni ne pocnu sa ovakvim balonima i poluzvanicnim zahtevima. Kada se sa tim pocne, imas opciju ili da ignorises da se to desava, sto je znak njima da nastave tako dok te ne skuvaju skroz. Ili da pocnes ti njima da reagujes na te balone, nece te ubiti ako im kazes da Srbija pod tim uslovima nema sta da pregovara. Dakle ponavljam, ako im samo kazes tako nesto, da vide reakciju na svoju probu i da u odnosu na tu reakciju planiraju dalju politiku, ili formu za svoju politiku.

Samo je problem što ovde i dalje vlada uvreženo mišljenje o eu kao o obećanoj zemlji, evropskim vrednostima, porodici naroda, skakaćemo srećni i veseli po livadi dok nam djeve prinose medovinu, tako da ovo ramijevo deluje kao full govno, jer drastično odstupa od uvrežene konstrukcije koja se, složićemo se, ovde servira 12 godina, uz minimalnu ili nikakvu kritiku

To je to, hvala!

Sprdnja je praviti političku platformu na osnovu koje se osnuje vladajuća struktura, ta politika krene da se sprovodi, a čim se zapne o ozbiljniju prepreku odgovornost se prebacuje na narod.

I šta sad? Narod kaže hoćemo u EU - biznis po starom. Narod kaže hoćemo na Kosovo - posao će i dalje ići po starom samo što će da se digne tenzija u odnosima sa zapadnim strukturama. Jedina neoboriva činjenica je da novca nema, i novac za preživljavanje ove vlade mora doći spolja. Rusi nisu spremni da daju pare bez debelih koncesija, Kinezi imaju još manje interesa za nas. Ostaju evropski i MMF novac bez koga neće izdržati ceo mandat, što se već vidi u polumerama koje se sprovode.

Generalno se slazem oko tog prebacivanja odgovornosti, ali mozda ne u ovom slucaju. Zaista je situacija takva da ova vlada nema legitimitet da presece na bilo koju stranu dilemu EU ili Srbija, posto se kandidovala na politici i EU i Srbija. Pritom se radi o dugorocnom, strateskom opredeljenju i usmerenju drzave, sto zbog svojih potencijalnih posledica prosto zahteva paraf gradjana. Da bi uopste imala sansu za uspeh, bilo na jendu ili drugu stranu, ta politika bi morala da uvuce gradjane u krevet, jer je bez njihove saglasnosti i spremnosti i nije moguce sprovesti. Na prvoj prepreci bi neko iskoristio to sto gradjane niko nije pitao i ubedio ih da oni za to nisu glasali, da ih niko nista nije pitao, kurac palac.

Kljuc problematike, u slucaju ovakvog referenduma, je forma pitanja. Niko nece pitati "jel hocete u EU ili da vratimo Kosmet?", nego bih pre ocekivao nesto u fazonu "Da li zelite nastavak integracija u EU pod ovim i ovim uslovima, da ili ne?". Sto je u sustini legitimno pitanje.

Ja najveci problem vidim u tome sto pitanje dela teritorije ne bi smelo da ide na referendum uopste. Plus to sto smo generalno sludjen narod, opranog mozga i pod strahovitim pritiscima svih vrsta, da se prosto bojim da nismo u stanju da donosimo odgovorne odluke. Plus sto ne sumnjam da bi u slucaju referenduma zapad iskoristio sve svoje adute da nas u poslednjem trenutku ubedi (sa n "argumenata", za svakog poneka racionalizacija) u EU, to jest, da napustimo sopstvene interese i predamo se. Plus sto ne zelim da se o takvim stvarima odlucuje na referendumima, sve dok na jednom ne izaberemo ono sto oni hoce. Plus sto zamisljam da bi se kod nas sve partije, sem SRS i DSS koje su vec lejbelovane kao ultrakleronacifasisticke (sto bi mediji lako doveli u asocijativnu vezu sa izborom za koji se zalazu te dve partije - "biras Kosmet, znaci biras ultrakleronacifasizam"), bilo za EU opciju. Mozda bi SNS ostao neutralan, krijuci se dok se ne donese odluka. I tako svasta nesto, ima tu dosta problema zapravo.

Ali ja sam postavio pitanje da vidim sta bi izabrali forumasi, ako bi do tog referenduma doslo, sto je daleko od nemoguceg.

Link to comment
Share on other sites

Sto se mene tice, morali bi i oni da se pitaju, ofkors. Jedini nacin da se oni ne pitaju je da EU stisne nasu drzavu i da joj poseban set uslova (koji bi namestali ishod u njihovu korist) pod kojima bi referendum morao da se izvede, slicno kao u CG sto je bilo.

Sto se tice tvog ranijeg da Kosmet nemamo niti da cemo ga vratiti, ne moram ni da isticem koliko se ne slazem. To sto ga trenutno vecim delom ne kontrolisemo, ne znaci da nemamo tapiju na njega u fijoci, u katastru i u sudskoj arhivi. To sto tebi kao laiku izgleda kao da ga podjednako nemas, sa tapijom ili bez, je pre problem nepoznavanja medjunarodno-pravnih, istorijskih, drzavotvornih mehanizama. Veruj mi da nije svejedno to sto imamo tapiju i da nas jedino zbog toga i dalje smaraju sa tim da moramo da priznamo, to jest, da im je predamo.

Edited by Ramirez
Link to comment
Share on other sites

Uf, prvo pa musko. Polako Anto, sto bi se reklo... Prva greska koju pravimo je to nestrpljenje. "Ako ovog trenutka ne mozemo da vratimo Kosmet, onda to sve nema smisla". Pa nije bas tako. Ako sad i ne mozemo da iskoristimo tu tapiju, onda u najmanju ruku moramo da cinimo sve da popravimo nasu poziciju, da ispunimo dovoljno preduslova da bismo mogli da je koristimo, tapiju, jelte. U tom smislu je i samo nepristajanje na cepanje tapije zapravo napor ucinjen ka tome da je jednog dana iskoristis.

A ono sto tebe zanima je "kako" vratiti Kosmet u hiljadu slika. Da sam ja vlast, ne bi pristao ni na jedan dogovor sa Siptarima koji je stetan po nase interese kao drzave Srbije sa tapijom na Kosmet, ali i kao srpskih gradjana na Kosmetu. Istovremeno bih cinio sve na jacanju ukupne ekonomske situacije, sa naglaskom na drasticno smanjenje nezaposlenosti i drasticno povecanje proizvodnih kapaciteta, a sa tim i izvoza. Naglasak ekonomskog razvoja bi bio stavljen na poljoprivredu, prehranbenu industriju uopste, energetiku, telekomunikacije, obrazovanje, razvoj tehnoloskih centara i primena novih tehnologija, namensku industriju. Deo suficita bih ulozio u nabavku adekvatne PVO zastite, ne radi spremanja za rat vec radi podizanja cene rata bilo kome ko o njemu misli, ergo, kupovine vremena i prostora za dalje delanje. Razvijao bih najprisnije odnose sa Rusijom (diplomatske, jelte, sto ne znaci da bih od Srbije napravio Rusiju, kako to druga Srbija voli da kaze) u cilju jacanja strateskih odnosa i uzajamnog poverenja. Preko RUisje, i mimo nje, iskoristio bih poziciju Srbije i njen odnos sa dobrim delom evropskih drzava, njeno nasledje iz pokreta nesvrstanih, da u celom svetu napravim nevidjenu mrezu diplomatskih kontakata i preko njih dobrih odnosa sa sto vecim brojem zemalja u svetu. Preko tih odnosa bih trazio trzista za nasu robu i usluge, potencijalne vojne saveznike, ali i diplomatske saveznike koji bi stavljali tezinu na svaki potez ili rec Srbije. Sa africkim drzavama, koje u neku ruku predstavljaju buducnost privrednog i razvojnog fokusa u svetu, bih imao najbolje moguce odnose, nastupajuci kao drzava koja i dalje ima ambasadu u centru svake od njihovih prestonica, koja je redovno i najveca ili najlepsa zgrada tamo, kao drzava koja ih je skoro sve prva priznala posto su proglasavali nezavisnost od kolonijalnih sila, kao drzava koja, u odnosu na njihovo iskustvo, nije kao nijedna druga drzava u Evropi, zbog naseg specificnog istorijskog iskustva. I tako dalje i tako blize, potencijali za saradnju i jacanje nase ukupne pozicije, koja je preduslov za ozbiljniji rad na povratku punog suvereniteta na Kosmet, su ogromni.

Imam ja i razne zamisli kako bi sam povratak suvereniteta mogao da izgleda, to jest, kojim potezima bismo ga vracali posto smo ispunili sve ove preduslove o kojima sam pricao. Ali otom potom, a mozes i sebi da pustis malo masti na volju. Verovatno cemo uraditi onako kako zamisljas, kako svi mi zamisljamo da je to jedino i moguce.

  • Upvote (+1) 2
Link to comment
Share on other sites

Objasni mi ti Rami kao ćemo sa Šiptarima i njihovim neželjenjem da žive u Srbiji? Hoćemo i njih na lečenje da šaljemo jer su oboleli, kao što bi neki pedere? Da ih proteramo? Tumor se ili leči (proterati šiptare), ili se otklanja tkivo sa tumorom (odbaciti teritoriju sa Šiptarima), sa tumorom se ne može živeti a da on kasnije ne zahvati ceo organizam i ubije te.

Kao što eufanatici gaje iluzije o EU, tako i neki gaje iluzije da će Šiptari da promene mišljenje i da požele da budu lojalni gradjani Srbije ako se ponudi nešto dobro njima, lol, nema toga, to je teška opsena i zavaravanje, da im ponudimo životni standard Norveške njih bi boleo kurac jer je njihova želja na emotivnom, a ne materijalnom levelu.

Edited by Савовски

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

Objasni mi ti Rami kao ćemo sa Šiptarima i njihovim neželjenjem da žive u Srbiji?

постављајући питање дао си и одговор, а да можда ниси ни свестан.

;)

neki gaje iluzije da će Šiptari da promene mišljenje i da požele da budu lojalni gradjani Srbije

који су то неки? ја не знам ни једног.

njihova želja na emotivnom, a ne materijalnom levelu.

а тек моја... на НЕБЕСКОМ левелу.

MORTALIS HOMO AURA PER KHARONE SERVA

Style over subsistence

Crown of Light. Keeper of The Yoda Chamber. I&I, Righteous Army of One.

Link to comment
Share on other sites

постављајући питање дао си и одговор, а да можда ниси ни свестан.

Ja sam totalno za, ukoliko to preostane jedino moguće rešenje, ali to sa sobom nosi rat do istrebljenja i decenije pripremanja i čekanja povoljnog trenutka. Srbija je trenutno, i biće još tugo, leš na samrti, nesposoban da sam sebe izdržava, a kamoli da finansira jedan tako obiman rat i operaciju tih razmera na KiM. Srbija je ekonomski, infrastrukutralno, kulturno i moralno unazadjena zemlja, i to su prve stvari koje se trebaju rešavati, u dubokim smo govnima.

Savići su poreklom iz sredačke župe, u široj okolini Prizrena, tek je generacija mog dede bila prva koja se 60tih trbuhom za kruhom razletela po ostatku zemlje, ali još uvek dole imam zemlju i jednog dana želim tamo da odem.

Edited by Савовски

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

Nemojte se zavaravati, Siptarima je Kosovo kuca i oni druge nemaju. Ako predlazete Turski nacin onda nemam reci.

а Србима Косово није храм?

Ja sam totalno za, ali to sa sobom nosi rat do istrebljenja i decenije pripremanja i čekanja povoljnog trenutka.

Savići su poreklom iz sredačke župe, u široj okolini Prizrena, tek je generacija mog dede bila prva koja se 60tih trbuhom za kruhom razletela po ostatku zemlje, ali još uvek dole imam zemlju i jednog dana želim tamo da odem.

[jupi]

па и да су деценије, а нису, шта је то... нико нам не брани да се спремамо и јачамо...

проблем са ЕУ је што хоће да нас развеју у прах, коме то до данас, после 20 година није јасно, можда му никад и не буде јасно.

MORTALIS HOMO AURA PER KHARONE SERVA

Style over subsistence

Crown of Light. Keeper of The Yoda Chamber. I&I, Righteous Army of One.

Link to comment
Share on other sites

Шиптарима је КиМ окупирана српска и кућа и храм. Кућа им је негде око Каспијског језера, а у преводу на нашки - далеко им лепа кућа. А сваког госта три дана доста, тако да ће они фино лепо да се ускоро пакују.

Savići su poreklom iz sredačke župe, u široj okolini Prizrena, tek je generacija mog dede bila prva koja se 60tih trbuhom za kruhom razletela po ostatku zemlje, ali još uvek dole imam zemlju i jednog dana želim tamo da odem.

Онамо, 'намо... са развалина

дворова царских врагу ћу рећ':

"С огњишта милог бјежи ми, куго,

зајам ти морам враћати већ'!"

Link to comment
Share on other sites

Siptari koji imaju dokumenta drzave Srbije, ili mozda koji imaju dokaz da su ih nekada imali, ce moci da ostanu. Oni koji ta dokumenta nemaju, niti su ih ikada imali, ce biti preseljeni u Albaniju. Cehoslovacka je uradila mnogo tezu stvar, izbacila je sve sudetske Nemce koji su sve samo ne ilegalni imigranti tamo bili, i uradila je to po pravu i pravdi. Mi u najmanju ruku mozemo sebi da dopustimo razmisljanje o takvim resenjima.

Na KiM ima manje od 1.300.000 Siptara, i to je prilicno konzervativna procena. Ubrzo posle povratka organa sile drzave Srbije tamo, ne bi ih bilo ni 800.000. Velika vecina bi izbegla sama, sklanjajuci se od rata, bezeci od ocekivane osvete (bez obzira dal mi stvarno dolazili po osvetu ili je oni samo budu ocekivali projektujuci sebe na svog neprijatleja), ili prosto bivajuci nagovorena da se skloni da bi se kao za vreme rata '99. napravila slika etnickog ciscenja za zapadne medije. Kad jednom predju granicu, nema nazad vise. To jest, ima, ali postepeno, kako nama bude odgovaralo, uz razne poteskoce i prepreke za povratnike Albance.

Posto je nas cilj da gradimo neku odrzivu buducnost u nasoj kuci i susedstvu, tu nikako ne bi prestao plan. Sledeca etapa bi se odnosila na smirivanje tenzija, obnovu, pomirenje i na saradnju gde god je to moguce i obostrano korisno.

Tu bih se osvrnuo na dva kljuca te etape. Prvi se odnosi na odnose sa Albanijom i sredjivanja izbeglicke situacije tamo, a drugi na integraciju domacih Siptara u srpksu drzavu i drustvo.

Prvi bi se mogao fokusirati na siroku diplomatsku multilateralu, uz pomoc velikih sila i na zapadu i na istoku. Uz njega bi morao da ide i sirok spektar konkretnih mera drzave Srbije koje bi relaksirale odnose. Garant teritorijalnog integriteta Albanije recimo, obimna pomoc u gradjevinskom i humanitarnom materijalu, da se tim ljudima tamo obezbede minimalni uslovi, ulaganje u prisustvo meke sile drzave Srbije u Albaniji, kroz kulturu, obrazovanje, medije, privredu, itd. Posebni potencijal za relaksaciju bi predstavljali eventualni lojalni Siptari sa Kosmeta koji bi bili zaposleni ispred srpske strane i ukljuceni u zastupanje interese Srbije u odnosima sa Albanijom.

Drugi bi se u pocetku oslanjao cisto na zadobijanje poverenja lokalnih Siptara. To pre svega znaci minimum provokacija ili nekakvih bezakonitih osveta usmerenih prema njima. Amnestija za sve sitne krivice. Povratak drzavne administracije i institucija koje bi imale nalog da u najkracem roku revitalizuju javne sluzbe u porkajini, radi osetnog olaksavanja i unapredjenja zivota ljudi koji tamo zive. Obezbedjivanje poslova za sve u pokrajini, pa i za Siptare u delovima gde su klasterovani. Od samog pocetka insistiranje na obaveznom osnovnom skolovanju siptarske dece u drzavnim skolama, ko izbegava ide u tvorza ili gubi drzavljanstvo fazon. Pokretanje novina i medija na siptarskom, sa agendom promovisanje interesa i pogleda koji odgovaraju republici Srbije, 1/1. Na raznim primerima crtati populaciji, kroz pozitivne i negativne primere, sta je pozeljno a sta nije. Itd. Poenta je da se situaciji dovede u normalu, ne nuzno i da se Siptari ubede da nose Srbiju u srcu. Dakle, placanje poreza, postovanje zakona, minimalno potrebna inkluzija i ucestvovanje u drzavnim institucijama i slicno. A to za koga ce oni glasati na izborima, i da li ce uopste koristiti svoje biracko pravo, je najmanji problem.

Preduslov za ovo sve bi bila potpuna kontrola nad celokupnom drzavnom granicom prema Albaniji i Makedoniji. Sto je i te kako moguce uz primenu modernih tehnickih sredstava.

Drugim recima, mi sa nasim jako teskim iskustvom, imamo tu prednost u odnosu na vecinu drugih naroda i drzava u svetu. Ono sto te ne ubije, ucini te jacim fazon. Mi, posto smo prosli kroz ovih dvadeset godina, znamo tacno slabe i jake tacke naroda koji pukne u ratu, drzave sa velikim brojem izbeglica. Znamo kako su nas pokusali da ubede neprijatelji i gde su pogresili, to jest, gde su imali uspeha. Itd, sve to je izuzetno vredno iskustvo koje bismo iskoristili i pri resavanju albanskog pitanja na Balkanu. Da bude odrzivo jelte, ne da nam se za deset godina vrate uz pomoc ne znam koje sile i drzave.

Link to comment
Share on other sites

[jupi]

па и да су деценије, а нису, шта је то... нико нам не брани да се спремамо и јачамо...

Meni su koreni duplo ugroženi od Šiptara, sa kevine strane su iz Kičeva, a Šiptari opasno galame i po Makedoniji, pogotovo na zapadu zemlje u šta i Kičevo spada. Pre dvadeset godina bilo ih je ispod 10% u Kičevu, danas čine trećinu.

Drugi bi se u pocetku oslanjao cisto na zadobijanje poverenja lokalnih Siptara. To pre svega znaci minimum provokacija ili nekakvih bezakonitih osveta usmerenih prema njima. Amnestija za sve sitne krivice. Povratak drzavne administracije i institucija koje bi imale nalog da u najkracem roku revitalizuju javne sluzbe u porkajini, radi osetnog olaksavanja i unapredjenja zivota ljudi koji tamo zive. Obezbedjivanje poslova za sve u pokrajini, pa i za Siptare u delovima gde su klasterovani. Od samog pocetka insistiranje na obaveznom osnovnom skolovanju siptarske dece u drzavnim skolama, ko izbegava ide u tvorza ili gubi drzavljanstvo fazon. Pokretanje novina i medija na siptarskom, sa agendom promovisanje interesa i pogleda koji odgovaraju republici Srbije, 1/1. Na raznim primerima crtati populaciji, kroz pozitivne i negativne primere, sta je pozeljno a sta nije. Itd. Poenta je da se situaciji dovede u normalu, ne nuzno i da se Siptari ubede da nose Srbiju u srcu. Dakle, placanje poreza, postovanje zakona, minimalno potrebna inkluzija i ucestvovanje u drzavnim institucijama i slicno. A to za koga ce oni glasati na izborima, i da li ce uopste koristiti svoje biracko pravo, je najmanji problem.

Mi smo nesposobni da tako nešto uradimo. Kada smo i imali istorijsku mogućnost da sredimo situaciju u ''južnoj Srbiji '' (KiM+Mkd) naši su se činovnici, oficiri i obični vojnici potrudili da maksimalno useru motku i urežu duboku mržnju i odbojnost prema srpskoj državi, ne samo njihovim odnosom prema Šiptarima, već i prema makedonskim Slovenima koje smo smatrali našima. Jer šta drugo danas očekivati danas od rulje mentaliteta jednog hulibratorija i iskompleksiranosti jednog komunalnog policajca sa ovog trenutno aktuelnog snimka iz 95ice.

Edited by Савовски

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

Drugari ne branim ja Siptare, samo sam skeptican da se to tako lako moze desiti.

Rami, i da ostane 800.000 Siptara, to je opet 800.000 Siptara, to je 30-40 Siptara u skupstini, ako ne i vise racunajuci na letargicnost prosecnog srpskog glasaca, naspram siptarskih fanatika. Drugo, oni nikad ne bi zeleli da prihvate srpsku vlast i verujem da bi se opirali kao sto se opiru pobunjenici u Siriji i verujem da bi imali pomoc kao sto ti pobunjenici imaju.

Drale, bavis se zamenom teza, a zameras tako nesto sugovornicima. Ako je Srbima Kosovo hram, ne znaci da (po Ramijevog proceni) 800.000 Siptara Kosovo nije kuca.

A treca i najvaznija stvar je da ce SAD, Nemacka i Francuska jos dugo upravljati svetskom i Evropskom politikom.

Link to comment
Share on other sites

Ja ne znam sto se vi tako slatko lozite, Kosovo i Metohija su davno izgubljeni to vise nikada nece biti nase, bolje da se okrenete gorucim problemima ( na primer gladologija koja nas je zadesila i nezaposlenost ).

Vi ko ovi nasi Radikali Kosovo pa Kosovo, svaki dan cujem po sto puta Kosovo daj bre koga vise boli kurac za Kosovo, ljudi nemaju leba da jedu gledaju kako ce da se prehrane vi ovde Kosovo pa Kosovo, daj bre osvestite se vise vi ko bojagi patriote i Srbende.

  • Upvote (+1) 1
  • Downvote (-1) 1
Link to comment
Share on other sites

Mi smo nesposobni da tako nešto uradimo. Kada smo i imali istorisjku mogućnost da sredimo situaciju u ''južnoj Srbiji '' (KiM+Mkd) naši su se činovnici, oficiri i obični vojnici potrudili da maksimalno zaseru motku i urežu duboku mržnu i odbojnost prema srpskoj državi, ne samo u odnosu prema Šiptarima, već i prema makedosnkim Slovenima koje smatramo našima. Jer šta drugo očekivati od rulje mentaliteta jednog hulibartorija i iskomplekiranosti jednog komunalnog policajca sa ovog trenutno aktuelnog snimka iz 95ice.

Mi smo nesposobni me podseca na mi ne mozemo, da je nemoguce i slicne izgovore zbog kojih bi ja davao otkaze da sam drzava. Prvo, ne znam za tebe ali isto kao sto ne zelim da zivim u drzavi koja predaje ili prodaje Kosmet, ili bilo koji deo svoje teritorije, na kojoj pritom zive moji sugradjani, isto tako ne zelim da zivim u drzavi hilibratorija. To nije datost nekakva na koju ne mozemo uticati. Kad pricam o Kosmetu pricam o drzavi Srbiji in general i potrebi da se ona preuredi. A do sada sam provalio da postoji neka zakonitost izmedju toga da oni koji nisu spremni da se bore za Kosmet mahom nisu spremni ili ne veruju da je moguce promeniti skoro bilo koji negativni trend u nasoj drzavi. U tom smislu je pitanje Kosmeta i fokalno, simbolicno pitanje po kom se dele oni koji veruju i zele da menjaju svoju drzavu na bolje, i onihk oji u to ne veruju ili misle da je nemoguce.

Link to comment
Share on other sites

To je donkihotovska borba jer da bi se promenila država trebaju se promeniti ljudi iz temelja, a ti izgleda nisi svestan koliko je energije, strpljenja i volje potrebno za taj poduhvat.

Edited by Савовски

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...