Napisao sam "lečenja/kažnjavanja", baš da bih spomenuo obe stvari, jer neko i dalje misli da je batinanje=lečenje.
Ne radi se o wishful thinking i Lalalendu, već o tome šta uraditi da bi se unapredio život oko nas (van konteksta naše države i njenih "napora" za to). Da nije bilo ljudi koji bi u jednom trenutku rekli "e, čekaj, ajd da probamo nešto drugo", danas bi i dalje lomače i burgije bili legitimni načini lečenja. Najlakše je dići ruke i reći "sranje, šta ćeš, ne vredi ništa drugo".
Ovo je van pameti i bilo kakvog komentara.
Obrati pažnju na bodlovano (a i sve što sledi posle toga). Prvo sam kažeš da u ovoj zemlji ništa nije normalno i kako ništa ne funkcioniše, a onda meni prišivaš "nikad nećemo postati normalni" i "jebem ti Srbiju". To je to upadanje samom sebi u usta koje sam i ranije spominjao, ti to još uspeš da izvedeš u istom pasusu. I nemoj meni da kačiš to "jebem ti Srbiju" i "na lomaču sa mantijašima", ja to nikad nisam ni rekao ni pomislio. Sam si rekao šta misliš o Srbiji, a protiv Crkve nemam apsolutno ništa (iako si ti ubeđen u suprotno), imam protiv dementa iz iste koji se kriju iza mantija i kojima se po automatizmu sve prašta samo zato što su u istoj toj Crkvi, ili često stavlja u kalupe "ma to je montirano", "to je nekom u interesu da sad poteže", "to nije istina, dobar je čovek, ja ga znam" i slično.
Speaking about wishful thinking, kako ono beše, svaka priča ima dve strane. Deluje mi da ti u slučaju CR vidiš samo onu sjajniju.
...Centar je pružao nadu...
I, čisto jedno pitanje nevezano za celu pozadinu: Ti reče da je lopatanje ok? Jel ne misliš da je čoveka moguće ozbiljno obogaljiti lopatom ako "stručnjak" promaši tridesetak centimetara gore ili dole (čak i ako ne promaši)?