Društvo, kakvi ste po pitanju razvoženja po kućama, kada jedini na primer imate auto u društvu od 5 ljudi koji idu kući?
Ja nekako nemam pojma, dok nisam imao kola nisam voleo da se namećem drugima osim ako znam da nisam usput ili me ne pitaju i vidim da im ne smeta, a isto tako sada kada idem kolima, nešto ne volim da budem dežurni taksi. Jel sam loš čovek zbog toga? :)
Da se razumemo, nemam ništa protiv razvoženja kada je neko usput ili relativno usput, kada je loše vreme, kada neko živi negde gde ne postoji prevoz ili je ono put po mraku sa manijacima i sve druge objektivne okolnosti. Možda je bolje da sam postavio stvari ovako - ne volim da se podrazumeva i očekuje da neko nekoga razvozi, u fazonu "ja kad bih imao/imala kola, sve bih razvozio/la". Čak i neki forumaši naši koji ne voze kola a imaju preko 30 godina a nemaju ni vozačku (ne upirem prstom iako svi znamo ko je :)) su na fazon - "meni je normalno da me neko vozi kući, pa ima kola, za to služe".
Gde je na kraju krajeva granica? Ako ja živim na Vračaru, nalazim se sa nekim u centru, jel ok da ga odvezem kući iako živi na kraju novog beograda? Ili je ok samo dok je negde sa ove strane reke. Ili recimo ta četvorica, provod je u centru, jedan je na donjem dorćolu, drugi na senjaku, treći na bogosloviji a četvrti na voždovcu, jel sad se kao očekuje od ovog petog da lagano sve razveze kući?
Mislim, kad se postavi tako, jadni mali pešaci a ti imaš kola, možda i jeste logično, ali je cimanje vozaču, smaranje, ajde na stranu benzin i troškovi.
Kako vi to hendlujete i koji vam je uopšte stav, možda i ja promenim svoj ako vam je svima to nešto najprirodnije :)