Pricha je o drugom svetskom ratu.
Moji roditelji su zhiveli u mirnom mestu, ali onda je pocheo rat i morala smo da izbegnemo. U izganstvu mi se rodio mladji brat. Rat se proshirio na celu zemlju i krenula je mobilizacija. Moja majka je dobila pismo, da je postala udovica. Sahranili smo oca Majka ja i mladji brat na spomeniku komunistichkih heroja (jer nisu mogli da ga vrate) ali sa verom u boga. Nakon toga sam rodila dete sa mornarom koji je ili izgubljen u tom periodu ili je uspeo da se vrati kao pobednik (malo zbunjuje to shto je napisala 1945) Devojka je stvarno car. Live on stage, the sand animator wordlessly tells the story of the Nazi invasion of the Ukraine, with idyllic scenes transformed into war-ravaged landscapes, civilians fleeing, and a pretty girl aging before our eyes into a grieving old widow and, then, a tomb for an unknown soldier.
The clear metaphor is that life and all we dream and build is as ephemeral as sand being whisked across a tableau.
Mada ja mislim da je pre ovo moje...a i njima je konfuzan kraj :D