Ovoj generaciji tih koje covek prosto ne moze da podnese je celoga zivota davano po komunistickom principu, retko koji je nesto posteno radio, da kaze covek "e to je ostalo iza njega". Sve bivse cate, ex vojni kadar (ti su ubedljivo najgori) penzionisan kao najvise kapetan itd. I tome, posto je prestalo da "privredjuje", celoga zivota mastajuci kako ce mu biti lepo da nista ne radi, ide na pijacu za pola kila krompira i dva luka dogodi se sloba. Paradoks. "Ja sam celoga zivota radio, a sad nemam hleba ulja i mleka da kupim". I onda se u kasnim godinama kod tih ludaka formira sindrom reda i cekanja u istom. Jebote, onaj dinkic ih goni da uzimaju kartice i da dizu pare sa bakomata (koliko to dugo moze da traje), oni jok. Red, red je super. A posto su komunisticki proizvod, poseduju i neverovatnu kolicinu arogancije i nadobudnosti koja se najbolje moze videti u spominjanom gsp-u. Neverovatno. Ja im uopste ne ustajem. Ako ne moze da stoji te dve stanice (uvek, uvek su dve stanice) neka sedi kuci. A fantasticno je sto ce retko koji odbiti da sedne ta tri minuta koliko prosecnom autobusu treba za tri stanice relaciju.
Cast izuzecima.