Jump to content

Konacno...


Dule_smor

Recommended Posts

Ne znam kako mi je promakla ova vest, s obzirom da je proslogodisnja, verovatno zato sto sam u to vreme bio u vojsci:). Btw, namerno otvorih nov topik, iako je moglo da se ugura u neki od postojecih. Elem, po prvi put od kraja Drugog svetskog rata Japan je napravio svoj nosac aviona. Kao sto znate japanska vojska (koja se u stvari zove Japan Self-Defense Forces) je pod strogom kontrolom, a pogotovu mornarica kojoj je zabranjeno da pravi nosace aviona. Ali u pitanju nije klasicni nosac aviona, vec takozvani "helicopter destroyer". Ovaj brod je po velicini blizi vecem razaracu, ali ima pistu i moze da nosi helikoptere i avione sa vertikalnim poletanjem. Sledece godine bice stavljen u upotrebu jos jedan brod iste klase. Inace brodovi nose naziv Hyuga i Ise. Oni koji malo bolje poznaju istoriju znace da su se tako zvala dva bojna broda iz ww2, koji su pred kraj rata refitovani u nosace aviona. Inace Japan planira i jos veci "helicopter destroyer", odnosno nosac aviona, deplasmana 20.000 tona. Doslo je vreme da Nihon Kaigun ponovo rula, cekamo 7. decembar 2041.! :D Evo nekoliko slika i teksta o Hyugi.

800px-Helicopter_carrier_Hy%C5%ABga_%2816DDH%29.jpg

Japanese Aircraft Carriers Back In Business

March 20, 2009: Japan recently commissioned its first aircraft carrier since World War II. Sort of. The new, "helicopter-carrying destroyer", the Hyuga, is a 610 foot long, 18,000 ton warship that operates up to 11 (mostly SH-60) helicopters from a full length flight deck. Although called a destroyer, it very much looks like an aircraft carrier. While its primary function is anti-submarine warfare, the Hyuga will also give Japan its first real power projection capability since 1945. The Hyuga is the largest warship built in Japan since World War II. The Japanese constitution forbids it to have aircraft carriers, which is the main reason it is called a destroyer. That, and the desire to not make the neighbors anxious. East Asian nations still have bad memories about the last time Japan had lots of aircraft carriers. The Hyuga also has 16 Mk41 VLS (Vertical Launch System) cells for anti-aircraft and anti-ship missiles. There are also two 20mm Phalanx anti-missile cannon and two triple 12.75-inch torpedo mounts. There is a crew of 350 and a top speed of about 60 kilometers. Vertical takeoff jets like the Harrier and F-35B could also operate from the Hyuga. A second Hyuga is under construction and a third is planned.

The last Japanese warship to be called the Hyuga was a World War II battleship that entered service in 1918, and was converted to a hybrid battleship/aircraft carrier in 1943. The new Hyuga will be used for peacekeeping missions as well, and for that role its many helicopters will be most useful.

Class overview

Builders: IHI Marine United

Operators: Japan Maritime Self-Defense Force

Preceded by: Haruna class

Building: 1

Planned: 2

Active: 1

General characteristics

Type: Helicopter carrier

Displacement: 13,950 tons standard;

18,000 tons full load

Length: 197 m

Beam: 33 m

Draft: 7 m

Propulsion: COGAG, two shafts, 100,000 hp

Speed: 30+ knots (56 km/h)

Complement: 360 (Hyuga)

371 (18DDH)

Sensors and

processing systems: ATECS command system

FCS-3 fire control and air search radar

OPS-20 surface search radar

OQS-XX bow mounted sonar

Armament:

* 16 cells Mk 41 VLS

o 16 ESSM

o 12 ASROC

* 2 × 20 mm Phalanx CIWS

* 2 × triple 324 mm torpedo tubes

* 12.7mm MG

Aircraft carried: Up to 11. Usual air wing is 3 × SH-60K, 1 × MCH-101

Aviation facilities: Flight deck and enclosed hangar

316otfp.jpg

roks_dokdo_1.jpg

srpskivojnik-3.jpg

Link to comment
Share on other sites

да, видео сам ту вест још ономад...

Јапан ће владати Западном обалом, тако мора бити, с обзиром да је СРБИЈА ДО ТОКИЈА!!!

\o/

MORTALIS HOMO AURA PER KHARONE SERVA

Style over subsistence

Crown of Light. Keeper of The Yoda Chamber. I&I, Righteous Army of One.

Link to comment
Share on other sites

да, видео сам ту вест још ономад...

Јапан ће владати Западном обалом, тако мора бити, с обзиром да је СРБИЈА ДО ТОКИЈА!!!

\o/

pa zar nije već 'zapisato' da će deca u školama 2110 učiti: ww3 se vodio protiv USA a Japan je imao značajan doprinos u pobedi 'saveznika' [;)]

Link to comment
Share on other sites

ovo je nesto kao americki nosach helikoptera Ivo Jima

pa nesto kao tarawa ili iwo jima, ali ipak manji...ali ovaj novi nosac helikoptera i aviona sa vertikalnim poletanjem bi vec trebao da bude znatno ozbiljniji, preko 250m duzine (skoro kao yamato lol:D), 20.000 tona deplasmana, dvadesetak letelica, posada od oko 4000 ljudi (ukljucujuci tu i bataljon marinaca za brza amfibijska dejstva) i tako:)

srpskivojnik-3.jpg

Link to comment
Share on other sites

па боли их курац, сад кад су потписали мир са Црном Гором, могу лагано да крену да меркају Пацифик поново.

:)

MORTALIS HOMO AURA PER KHARONE SERVA

Style over subsistence

Crown of Light. Keeper of The Yoda Chamber. I&I, Righteous Army of One.

Link to comment
Share on other sites

Nikada Japan i Crna Gora nisu bili zvanicno u ratu pa nisu imali ni shta da potpisuju. Bio je svojevremeno clanak o tome u Politikinom Zabavniku koji je demistifikovao celu pricu.

We must all fear evil men. But there is another kind of evil which we must fear most and that is the indifference of good men !

Link to comment
Share on other sites

Ako se dobro secam price, Kralj Nikola je slao neke dobrovoljce rusima od kojih su se neki pokazali izuzetno dobro a jedan od njih je onaj cuveni koji je ubio Samuraja u 1v1 pre bitke [:)]. Mislim da se prezivao Gavrilovic, a josh jedna zanimljivost je da je on pradeda jednog mog komsije, dodushe iz susdne zgrade [:)].

We must all fear evil men. But there is another kind of evil which we must fear most and that is the indifference of good men !

Link to comment
Share on other sites

naime hyuga ce biti prvi brod u istoriji japanske mornarice na kome ce sluziti zene i to dva oficira i 15 mornara:)

Ma ovo je samo paravan...realnost je da se ovi brodovi koriste za prevoz Mecha,a te zene su ustvari male devojcice piloti :P

Is there a flower shop in the tahraji desert?

Link to comment
Share on other sites

Ako se dobro secam price, Kralj Nikola je slao neke dobrovoljce rusima od kojih su se neki pokazali izuzetno dobro a jedan od njih je onaj cuveni koji je ubio Samuraja u 1v1 pre bitke [:)]. Mislim da se prezivao Gavrilovic, a josh jedna zanimljivost je da je on pradeda jednog mog komsije, dodushe iz susdne zgrade [:)].

ma da, sad ce jos da ispadne da je tvoj pradeda roknuo samuraja!:D...btw, jel ta prica o 1v1 peglanju zaista istinita, ili je samo jos jedno crnogorsko hvalisanje, dajte neke dokaze!:)

Ma ovo je samo paravan...realnost je da se ovi brodovi koriste za prevoz Mecha,a te zene su ustvari male devojcice piloti :P

ahahaha, to je to:)))

srpskivojnik-3.jpg

Link to comment
Share on other sites

Što je Crnogorac računao da će u tom duelu, kada je u pitanju veština, po svim pravilima samurajske borbe izgubiti, pa pošto je postojao običaj da se pre borbe poklone oni koji učestvuju u duelu, u tom momentu dok se japanski samuraj poklanjao, Crnogorac je jednostavno izvadio svoj jatagan i odsekao mu glavu.

ahaha brate, nuff said:)

srpskivojnik-3.jpg

Link to comment
Share on other sites

To shto pishe na b92 sajtu je cista izmishljotina. Kapetan Aleksandar Lekso Saičić je bio castan covek i sam dvoboj je bio izuzetno fer a odigravao se inace na konjima, ako se dobro secam price iz Politikinog Zabavnika. Kapetan Saicic je uspeo da ubije Samuraja, cije ime nazalost ne znam, ali je pritom zadobio ozbiljnu ranu.

Sam dvoboj se zapravo odigrao pre bitke, a bio je tradicionalni nacin zapocinjanja bitaka od strane Japanske vojske. Kad su Japanci izazvali Ruse da poshalju najboljeg vojnika da se okusha u dvoboju pre pocetka bitke sa njihovim cuvenim megdandzijom Kapetan Saicic se odma dobrovoljno prijavio. Cilj Japanca je bio da pobedom u tom dvoboju obore moral protivnika. Ali izgleda nisu racunali na Crnogorce [:)].

Pronacicu taj Politikin Zabavnik i okaci da svi lepo vide tacno shta se dogodilo. Da se ne bi shirile ove baljezgarije sa B92 sajta.

Inace, Kapetan Aleksandar Lekso Saičić je umro relativno mlad. Spashavajuci nekakve slike i vredne predmete iz Cetinjskog dvora prilikom jednog pozara na kraju je skocio sa prvog (ili drugog) sprata pritom slomivshi obe noge i nedugo zatim je umro. Tragicna prica o jednom vrlo interesantno i casnom zivotu. Uzmite ove informacije za rezervom, dok ne budem mogao da prosledim pravu pricu direktno iz Politikinog Zabavnika.

We must all fear evil men. But there is another kind of evil which we must fear most and that is the indifference of good men !

Link to comment
Share on other sites

Srecom pronashao sam na internetu pravu pricu, onakvu kakve je se secam iz Politikinog Zabavnika. Mozete je celu procitati ovde http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_od_20vij_do_1_svj_rata/aleksandar_lekso_saicic_posjekao_japanskog_samuraja_dj_batricevic.html a ja cu preneti samo najzanimljivije delove:

Među rijetkim slavodobitnicima u rusko-japanskom ratu pominje se ime Aleksandra-Leksa Saičića, rođenog u Vinickoj, kraj Berana, 5. avgusta 1873. godine na ognjištu dostojnoga potomka Vuka Brajotića - čuvenog komandanta Vasa Saičića.

Ovaj budući vitez i legenda rusko-japanskog rata, osnovnu školu i gimnaziju učio je na Cetinju, kao pitomac knjaza Nikole. Gimnaziju je nastavio u Dubrovniku, odakle je prešao u Beograd, gdje je stupio u „Pješadijsku podoficirsku školu”, da, „kao sin junaka i junačke porodice, bude što prije vojnik i junak pod oružjem”.

Po završetku podoficirske škole, Lekso se vratio u domovinu, gdje je postavljen za ađutanta vasojevićke brigade, u kojoj službi je ostao tri godine.

U želji da se, kao vojnik, dalje usavršava, odlazi u Carigrad, gdje stupa u redove turske vojske, kao poručnik carske garde, u kojoj službi je ostao tri godine.

Povodom Leksovog napuštanja carske garde i odlaska iz Carigrada, u „Glasu Crnogorca” od 16. aprila 1911. godine, piše:

„Prateći razvoj ondašnjih političkih prilika na Dalekom istoku, mladi Aleksandar, kao bujan i razborit vojnik naslućivao je: da bi tamo lako mogao i rat buknuti, te zato ostavi službu u Turskoj i prijeđe u Mandzuriju, kamo je stupio u ruskoj vojsci sa činom poručnika, u kojoj je službi na skoro zastao i onaj krvavi i čuveni rat svjetske istorije - rat između Rusije i Japana. U tome kolosalnome ratu, za pune tri godine, naš hrabri Aleksandar, ponosno je letio u prve redove neustrašivih boraca, smjelo prosipajući svoju i neprijateljsku krv, ne zaklanjajući svoja čelična prsa i junačko čelo pred masom od pola miliona bajoneta, pred gradom kuršuma i granata. On se je uvijek nagonio onamo, gdje muška prsa goli bajoneti probadaju, gdje bojni hitci viteška čela lome, gdje ljudska krv potocima vri.

Tako je naš viteški kapetan Saičić znao na dostojnoj visini čuvati sjaj i ugled crnogorskog oružja na strani.

U tim krvavim i dugim borbama, Aleksandar je bio tri puta ranjen: prvi put pod Jun-džu-anom, dobio je ranu po glavi od neprijateljske sablje, drugi put pod Pej-an-čanjom u Koreji, ranjen je neprijateljskim kuršumom u desnu stranu, i treći put pod Labatajem, blizu znamenitoga grada Mugdena u Mandžuriji. Ali ga ni jedna od tih rana, od kojih neke bijahu i teške, ne odvoji od bojnoga polja - kapetan Saičić ne podleže ranama i ne traži bolnicu, već se i dalje borio i krvario onako, "kako to čini pravi junak i junaković - kako to dolikuje Crnogorcu”.

„1905. godine je došlo do rata između Rusije i Japana. Lekso je bio u ruskoj vojsci. Kad su se vojske našle u blizini, japanski komandant vojske zatražio je od ruskog komandanta da mu pošalje zatočnika, junaka, koji će izaći na megdan japanskom megdandziji. Ne izaći na megdan, značilo je u ono vrijeme priznati poraz. To je bilo u blizini Vladivostoka. Ruski komandant je saopštio vojsci da japanski komandant traži junaka od strane ruske vojske da mu izađe na megdan. Ko se osjeća sposobnim da izađe na megdan, neka se javi meni, rekao je komandant.

Među prvima se javio Lekso Saičić i zatražio dozvolu od ruskog komandanta da on izađe na megdan japanskom junaku. Lekso je bio malo mršav, pa se ruskom komandantu učinilo da nema izgleda na pobjedu. Pokušao je da ga odvrati od ove namjere jer, govorio mu je da je Japanac čuveni stari megdandžija, pa Lekso može i život izgubiti. Lekso mu je na to zatražio konja i dobru sablju i rekao da komandant ne brine za njega.

Kad je komandant vidio da je Lekso tvrdo riješio da izađe na megdan Japancu, dozvolio mu je. Naredio je da mu se izabere dobar konj i da mu se da dobra sablja. Kad je Lekso bio spreman da pođe, pozdravio je komandanta i zahvalio mu što mu je dozvolio da izađe na megdan. Komandant mu je zaželio srećan put i pobjedu na megdanu. Na Leksu je bio šinjel, pa mu je komandant rekao da skine šinjel jer mu može smetati u borbi. Lekso odgovori: „Kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nema ni ovce ni runa”. Pošao je veseo i raspoložen što mu se dala prilika da oproba svoju hrabrost i vještinu.

A evo i cuvenog megdana i njegovog toka:

Megdandžije su se sreli na približno jednakom rastojanju jedne i druge vojske. Vojske dvije velike carevine su sa najvećim interesovanjem posmatrale junake, koji će ispred njih u polju da dijele megdan.

Junaci su se približavali jedan drugome i oštro su se gledali. Munjevitom brzinom su se udarali sabljama. Odbijali su i dočekivali udarce, gledajući da jedan drugome prevari oči i skine protivnika na zemlju. Mahali su i odbijali udarce sabljama, po nekoliko puta. U borbi je japanski junak malo okrznuo Leksa na vrhu čela. Leksu krv poteče niz čelo. Japanac pogleda krv na čelu protivnika. U tom momentu Lekso munjevitom brzinom, samo njemu svojstvenom, mahnu sabljom i presječe japanskog junaka. Čim je on pao na zemlju, njegova bedevija je vrištući pobjegla u japansku vojsku.

Ovom pobjedom nanijet je teški moralni poraz japanskoj vojsci, u kojoj je nastalo razočarenje, a kod ruske vojske radost i veselje.

Polazeći sa megdana, Lekso je odao poštu poginulom japanskom vojniku. Kad se približio ruskoj vojsci, pala je komanda: MIRNO!

Vojna muzika je svirala vojnički marš. Komandant ruske vojske sa generalima, srio je pobjednika megdana. Lekso je pozdravio komandanta i raportirao mu da je izvršio zadatak. Komandant ga je otpozdravio i čestitao mu pobjedu, pa su to učinili i drugi generali. Tako je dočekan pobjednik na megdanu, uz najveće vojničke počasti”.

U bogatoj arhivskoj građi nalazi se, pored ostalog, i masa dragocjenih podataka o Aleksandru Leksu Saičiću, koje sam koristio.

Za vrijeme dvoboja između Leksa Saičića i japanskog samuraja (pripadnika vojničke kaste u feudalnom Japanu - primjedba autora), admiral ruske flote bio je Roženstvenko, jedan od najsposobnijih ruskih admirala, a admiral japanske flote bio je Togo. Njih dvojica su Aleksandru Leksu Saičiću čestitali na dobijenom megdanu. Tom prilikom su Rusi, za ovaj podvig, Aleksandra Leksa Saičića nazvali Murovcevom novoga vijeka. To je ujedno bilo i najveće priznanje za ispoljenu hrabrost, smjelost i odvažnost u jednom ratu.

Murovcev je u Rusiji bio legendarni junak, kao što su u dalekoj prošlosti bili: u francuskoj srednjovjekovnoj književnosti Roland, ili Miloš Obilić i Marko Kraljević, opjevani narodni junaci u našoj narodnoj poeziji.

I na kraju njegova pozrtvovana i tragicna smrt:

Oko 1910. godine na Cetinju se zapalio kraljev dvor. Vatra je zahvatila donji sprat. Niko od prisutnih nije se usudio da se popne na gornji sprat i spusti dragocjenosti, među kojima su posebnu vrijednost imali pokloni crnogorskom dvoru i kralju od državnika iz Evrope i svijeta. Lekso se našao tu, metnuo nešto na glavu i kao oluja kroz vatru se popeo na gornji sprat. Kad je vidio da se ne može vratiti niz stepenice, skočio je sa gornjeg sprata na zemlju. Prolikom pada na beton, teško je povrijedio oba bubrega”.

Sledece godine je umro od posledica istog pada. Josh jedna zanimljivost : Lekso je za života „radio i perom, te je proveo s ruskoga i izdao ovaj značajni akt: "PREDAJA PORT-ARTURA”. E tako, sad se zna ko je i shta je covek bio. Da ga ne skrnave ovi "novinari" sa B92.

Slava mu.

Ne bih da zvucim kao hejter, ali zasto mislis da je informacija iz Politikinog zabavnika tacnija od ove na sajtu b92. Da se razumemo, ja nemam pojma sta se desilo, a nadam se da je ova tvoja verzija tacna. Al valjalo bi da se raspita neko :).

Zashto to mislim? Mozda si ti pripadnik mladje generacije, ali Politikin Zabavnik je institucija vishe klase u odnosu na B92. To je jedan ozbiljan nedeljnik u cije informacije sumnjam skoro nikada upravo zbog 15 godina iskustva koje imam citajuci ga.

We must all fear evil men. But there is another kind of evil which we must fear most and that is the indifference of good men !

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...