Prva sezona je završena, osam epizoda. Serija je sjajna jer usisava i vrlo je brutalna. Ima odličnih obrta koji se dese neočekivano, ne zato što ne možete da ih predvidite (možda možete) nego zato što ima toliko mnogo sitnih obrta da potpuno zaboravite na neke, a onda se oni svi pretvore u jedan veliki obrt. Najveći problem serije je neujednačenost scenarija, ali pošto preovladavaju dobri delovi, onda se tome može progledati kroz prste.
Kelsi Gramer me je oduševio, mada je i ostatak ekipe vrhunski. Baš sam sa drugarom pričao o seriji Homeland i on kaže kako su sve pare spucali na tri-četiri glavna glumca, a ostale su skupili sa konca i konopca i onda se to objektivno oseća (iako je ta serija dosta lošija od ove). To se nije desilo u Boss-u. Muzika je fenomenalna, što sam već rekao, ali samo da ponovim. Režija mi se takođe dopala koja sa krupnim kadrovima doprinosi napetosti u dijalogu. U seriji je mnogo pažnje, baš mnogo, obraćeno na sitnice, od mimike, preko oblačenja do načina na koji se vode razgovori u odnosu na učesnike u razgovoru.