Jump to content

bolkonski

01102000
  • Posts

    9,688
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    9

Posts posted by bolkonski

  1. Kojote, ajde lepo reci šta te muči, nemoj da ideš kao kiša oko Kragujevca, nego lepo reci šta ti misliš o ovoj zajebanoj priči oko vakcinacije. Nemoj da se kriješ iza svog velikog i slasnog medveđeg tela, pokaži nam svoju dubinu misli!!!

  2. Nema šta čovek da komentariše, jedino da ponovi šta je rekao. Kada se iznose ovakve zajebane optužbe, jedino šta racionalno može da se kaže je - daj mi reference. Pošto njih nema, nema mesta diskusiji.

  3. OMG, odgledao sam prvu, ovo je PRENAPETO! Mekonahi ima bolju ulogu od Harlija i srazmerno više sabija (ima tu i malo rime). Muzika sjajna, dijalozi sjajni. Ko je gledao (mada su to ljudi već rekli) The Wire, oduševiće se izborom ostalih glumaca. Nisam ljubitelj retrospekcije, ali je sjajno urađena. Serija je napetija zbog dva glavna glumca i njihovog odnosa nego zbog samog slučaja. Ma vrhunski. Za sada!

  4. Betoven

     

     

    Auh! Ko je sad pa taj Betoven? Znate ono kada ste bili klinci (ili još uvek jeste), pa kao ko je najbolji gitarista, i onda kako vreme odmiče i vi stičete iskustvo i znanje, shvatate kako je to pitanje besmisleno, jer ne postoji najbolji gitarista ili najbolji rok bend ikad, jednostavno tolike su razlike među vrhunskim izvođačima ili kompozitorima da je besmisleno pričati o tome. Čak je veoma teško reći tako nešto i za određeno vremensko razdoblje, na primer, ako se vratimo klasici, ko je najbolji kompozitor baroka, ili klasicizma, pa ako bismo se i na zemlju ograničili opet je besmisleno. Ali kada biste morali da birate, ko bi to bio?

     

    Betoven je, bez trunke razmišljanja i neophodnosti izbora, najveći kompozitor klasične muzike svih vremena! Eto, rekao sam, pa nek mi se sudi!

     

    Betoven je vrlo brzo postao poznat po svojoj virtuoznosti na klaviru. Kao niko do tada on je praktično lomio klavir, uništavao je taj krhki instrument. U Beču su organizovana takmičenja među pijanistima. Betoven ih je sve oduvao i već sa dvadeset dve godine palio i žario Bečom. Ljudi su valjda voleli taj njegov rokerski duh, šta li.

     

    Vratimo se prvo u njegovo detinjstvo. Njegov otac je bio zao čovek i prosto ne želim da pričam o tome, ko želi ima dosta toga na netu. Ono šta je važno je da je Betovenov otac uspeo brzo da shvati da ga je sin prevazišao u svemu i da ovaj nema čemu više da ga nauči i to je bilo najbolje što je otac za malog Betovena uradio, poslao ga kod čoveka koji će mu pokazati Baha. Od tada u Betovenovom životu postoje Bah, Mocart i Hajdn. Realno, sasvim dovoljno. To su bili njegovi bogovi, što znači da moraju biti i naši!!!

     

    Da bi se kao kompozitor probio morao je da uradi nešto kolosalno i onda je odlučio da napiše, eto, ni manje ni više nego šest gudačkih kvarteta. Dva od ta tri su bila veliki omaži Mocartovim i Hajdnovim kvartetima. Od samog početka, iako to na prvi pogled/slušanje nije jasno, Betoven je već menjao tradiciju, ubacivao u kompozicije ono šta do tada nije rađeno i uopšte inovirao kompoziciju neprestano. Ipak je on bio i mudar, nije smeo da bude preterano avangardan, morao je da zaradi za hleb, tako da je prvih šest kvarteta napisano u stilu klasicizma. Da li?

     

    Klasična, Hajdnova, forma kvarteta je u četiri stava. Prvi stav je u formi sonate, drugi je lagan, treći je neka okretna igra (najčešće Manuet ili Trio), i poslednji stav je isto u formi ronda ili sonata ronda. Pominjao sam sonatu, ove ostale forme nisam. Suština svih formi je kako se u njima razvija glavna tema ili odnos glavnih tema, kako se taj odnos razvija, kako kulminira i kako se završava. Dakle, te forme su na neki način kao priče, muzičke priče! Slušalac je navikao na te forme intuitivno, zna šta da očekuje. E sad, kako se muzika razvijala, svaki novi pravac je za sobom donosio inovacije koje nisu prijale tadašnjem uvu (kao što je i dan danas slučaj). Betoven ih (slušaoce) tokom svog života bacao u frasove, iritirao, nisu ga razumeli, mrzeli su ga, ali su ga uvek, na kraju obožavali. Betoven je u svojem šestom kvartetu odmah ubacio još jedan stav, između trećeg i četvrtog, potpuno ličan, depresivan i opterećujuć, pod nazivom La Melanconia. String Quartet No. 6 in B-flat major Op. 18 iz 1800. godine.

     

     

    A ako hoćete odmah melanholiju kresnite donji link:

     

    http://youtu.be/2h7jnUhmlhs?t=15m36s

     

     

    Betoven se odmah probio! Bio je hit, svi su ga želeli, svi su ga voleli. Odmah je stekao mecene koje niko do tada nikad nije imao (a bogme ni posle), ljude koji su prepoznali genija, zasipali ga novcem i davali mu potpuno određene ruke u komponovanju. Betoven je to iskoristio maksimalno i kako bi vi danas mladi voleli da kažete pišao svima u oči!

     

    E sad, malo lične težine (imao ih je on mnogo i u te detalje neću ulaziti, ali je ovaj detalj mnogo važan). Betoven je vrlo rano, negde u dvadeset šestoj godini, primetio da nešto nije u redu sa njegovim sluhom. 1815. godine on, Betoven, je postao i zvanično apsolutno gluv. Ne znam da li neko može da zamisli da nema čulo sluha, ali da onaj ko živi od komponovanja, čuj živi od, on je komponovanje, izgubi sluh, siguran sam da je to nemoguće zamisliti. Jezivo. Ovo kažem jer će ubrzo posle svog prvog uspeha, Betoven upasti u depresiju. 1802. se uzima kao kraj Betovenove rane faze komponovanja.

     

     

    Svet u kome Betoven živi

     

    Betoven živi u vremenu u čijim direktnim posledicama mi danas živimo. Da li je dovoljno da kažem Francuska revolucija? Početak industrijske revolucije? Kako li to utiče sve na mladog čoveka? Ne znam, verovatno sto puta jače nego na nas internet. Pre svega Francuska revolucija je dovela do fundamentalnih promena u društvu. Izdiže se građanska klasa, plemstvo je u opadanju. To je na ličnom planu Betovenu mnogo značilo jer je on bio iz građanske porodice. Ljudi se osećaju slobodnije i imaju osećaj da mnogo toga zavisi lično od njih. Napoleon donosi zakone i drži takve govore da su svi ljudi zaneseni njim i onime šta on radi. Mladi Betoven je fasciniran. Kada Napoleon odluči da pregazi Evropu, njegova fascinacija više nije koncentrisana na jednog čoveka, ali je i dalje (i do kraja života) pod utiskom čoveka-heroja.

     

     

    Betoven, srednji period

     

    Ako je do ovog trenutka Betoven bio pod uticajem klasicizma (Mocarta i Hajdna), ovde dolazi do prekida. Naravno, nije to sad razlika kao između, ne znam, šlagera i tehno muzike, pošto neke klasicizam i dan danas ima svoj uticaj, jednostavno, Betovenu nije dovoljan klasicizam, on mora da izmisli nešto novo, nešto divlje. I šta će da uradi, ništa drugo do Eroike, svoje treće simfonije.

     

    Opus 55: Symphony No. 3 in E-flat major ("Eroica") (composed 1803/04, premièred 1805)

     

    (ovo je samo prvi stav, s desne strane, u youtube-u, imate ostale)

     

     

    Ovde ćemo da stanemo ove nedelje. Da, da, bol i patnja. Napraviću ovih dana listu iz ova dva perioda Betovenovog života, a do tada i ovo je baš dosta za slušanje. Samo dve kompozicije? Ne, nije samo!

  5. Šest puta i tri puta. Nisi mučio dete i ko god da ti to kaže nije normalan. Naravno da je zdrav jer je vakcima u potpunosti ista kao i ona besplatna, apsolutno nema nikakve razlike. Kap koju dobija je protiv dečije paralize inače, još jedan razlog više da se dete vakciniše za sve one koji su protiv vakcine.

  6. Upravo htedoh da ti kažem da pitaš ženu, jer se vakcina prima tri puta. Inače, da li je tebi stvarno žao što njega bockaju tri puta? Prvo, samo bodenje on ne oseti, boli sadržina, drugo, vakcine se daju jedna za drugom, i on nema pojma gde se nalazi. Ali, moja poetna nije bila da napadnem roditelje, pa čak ni neznanje, nego da na primeru pokažem koji je to nivo manipulacije. Manipuliše se čak i stvarima koje su dobre, a zamisli kako onima koje nisu.

×
×
  • Create New...