Jump to content

bolkonski

01102000
  • Posts

    9,688
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    9

Posts posted by bolkonski

  1. Čekam da vidim da li će neko da se javi, nema zainteresovanih, isto kao i na onoj nauci! Ovde bar Vuds, tako da za tebe Vudi, samo za tebe, ide drugi deo o Betovenu.

     

    Betoven - srednji period nastavak

     

    Zašto je treća simfonija tako važna iako to možda niste skapirali posle hiljaditog slušanja? Pre svega jedna opšta napomena. Danas kada posle 200 godina slušamo Betovena najverovatnije nas ništa neće iznenaditi. To nije bio slučaj sa slušaocima tog vremena. Za njih je Betoven bio šokantan u svakom pogledu. Klasicizam je bio period koji je trebalo da oslobodi duh od jedne muzičke ideologije a ispostavilo se da je sam bio verovatno najrigidniji od svih muzičkih tekovina. Koga interesuje nešto više na temu smene važećih ideologija neka čitne Maksa Vebera.

     

    Betoven je trećom simfonijom praktično svojeručno napravio muzički pravac u istoriji poznatiji kao Romantizam. Uveo je heroja u muziku, uveo je lični doživljaj i raskrstio sa hladnoćom i nepromenljivošću Klasicizma! Heroj je razume se on sam, Betoven i u svim njegovim delima u kojima postoji violončelo to je on. Šta znači heroj? To pitanje prevazilazi okvire ovih mojih izlaganja. Mogu da vam preporučim sedam predavanja Džozefa Kembela (Joseph Campbell and the Power of Myth (PBS 1988 Bill Moyers)). Najkraće moguće rečeno heroj je neko ko u svojim avanturama prolazi kroz razne faze razvoja svoje ličnosti da bi na kraju triumfalno iz njih izašao kao pobednik i nova, bolja osoba. To je Betoven, to je romantizam, odgovor na prethodni sirovi racio klasicizma. Što se ličnog doživaljaja tiče to ne znači da svoj lični doživaljaj kompozitori pre Betovena nisu unosili u svoje kompozicije, svakako jesu, ali ovo je drugi nivo, ovde nema suzdržavanja i težnje ka idealu ili ulepšavanju stvarnosti. Ovde izbijaju emocije onakve kakve su u realnom životu, možda onakve kakve ni ne smemo pred drugima da ispoljimo. Betoven vas može dići (!) u nebesa i spustiti u najniže dubine pakla, jer za njega krugovi ne postoje!

     

    Srednji period je najproduktivniji period Betovenov. Sabio je što biste vi mladi rekli. Suštinski on traje do 1812. iako se računa do 1815. Međutim, on će upasti u treću po redu krizu u svom životu posle 1812. i neće iz nje izaći sve do 1820. Ono šta je uradio do 1815. je, kako je to glupo reći za Betovena čoveka koji je isto što i muzika (!), je još jedan dokaz apsurda ljudskog postojanja. On je u tim godina proizveo najgoru muziku za svog života i zaradio više nego što je zaradio kada se uzme sve ostalo zajedno! Ali da se vratimo na muziku.

     

    Kada je publika na premijeri pete simfonije čula TA NA NA NA, TA NA NA NA, nije bila samo u šoku od jezivo teškog muzičkog programa te večeri (sve sam Betoven), nije bila oduzeta od zime u sali, oni nisu mogli da shvate da je tih nekoliko nota cela tema simfonije i kako neko uopšte može da započne presvetlo delo simfonije jednom takvom agresivnošću i brutalnošću. Ovu temu svi sigurno znate, to vam je u genetskom kodu i verovatno da vas ništa ne može iznenaditi, ali tada, ohoho, tada je to bila druga priča. Osim toga verovatno nikada pre i kasnije nije postojao kompozitor koji je: a) komponovao ovako jednostavne na "oko" trivijalne teme, b) od ovakve teme mogao da stvori ono šta je Betoven stvorio. Mnogi su mu zamerali na tome kako ga mrzi da pravi pršteće/lirske teme, ali kada budete dovoljno slušali Betovena postaće vam jasno da lenjost nije njegov manir, već da je jednostavnost teme njegov stil! Kako ono kažu, istina je prosta (ili tako nešto).

     

    Betoven je često komponovao jednu za drugom ili istovremeno dve kompozicije koje su dijametralno suprotne jedna drugoj pre svega po osećanjima koja iz njih izviru. Tako možete da uporedite na primer petu i šestu simfoniju. Takođe, sva njegova dela u određenim periodima su povezana jedna sa drugim, tako se simfonije (kao temelj njegovog vaskrsenja) provlače kroz sve ostalo a pre svega kroz klavirske sonate i gudačke kvartete.

     

    Peta simfonija

     

    Violinski koncert

    http://youtu.be/B1QMwqDlDLA

     

    Kažu jedan od top tri violinska koncerta svih vremena (uz Bramsov i Mendelsonov) i istovremeno jedan od najtežih. Obratite pažnju na izvođača, Džošua Bel, sjajan izvođač, a srčujte net za njegov eksperiment koji je napravio u Washington DC metrou.

     

    Mesečeva sonata

     

    Slušajte ovo stalno, nemojte da mislite da zato što je prvi stav na svim kompulacijama klasične muzike da je to previše popularno za vas. Hipsteri su sise.

     

    Siguran sam da se nikada niste zapitali šta znači reč "amater". Danas ta reč u žargonu znači isto što i laik ili neznalica a suštinski je suprotnost pojmu profesionalac, to jest onaj koji radi nešto što mu ne donosi novac. "Amater" znači "ljubitelj nečeg" i do Betovena nije postojao profesionalni asambl. Već sam to pominjao, ali da kažem još jednom, plemstvo je u svom planu i programu imalo učenje instrumenata i iako se retko kad rađao neki vrhunski izvođač oni su, pošto su imali novca, zapošljavali ljude za svoje lične potrebe da sviraju. Ti ljudi su isto bili amateri. Muzika do Betovena nije bila preterano zahtevna. Predanost izvođenju kakvu danas poznajemo tada nije postojala. Razume se da su postojali vanredni izvođači kao što su Mocart i Betoven (među kompozitorima, ali i samo izvođači), ali su oni uglavnom bili solisti za klavir i violinu. Bendovi nisu postojali u pravom smislu te reči, a kamoli orkestri.

     

    E pa dragi moji, kada je Betoven došao do svog omiljenog violiniste sa kojim je sarađivao kada su izvođenja nejgovih novih kvarteta bila u pitanju (taj asambl je naravno okupio Razumovski po kome su prva tri kvarteta srednjeg perioda i dobili imena) sa svojia nova tri kvarteta, violinista (kome ne mogu da se setim imena) je mislio da se Betoven šali pošto je na prvi pogled kompozicija delovala trivijalno (iz perspektive onog vremena). Onda je počeo da svira i shvatio da se Betoven ipak nije šalio. A kako? Tako što je bilo mnogo teško. Kada je to rekao Betovenu, ovaj mu je odgovorio: "Misliš ti da mene zabole kurac za tvoj bedni skil kada meni muza govori šta da bacim na papir?!?". Da, to je bio Betoven 101, drkoš, moron, društveni idiot, čovek ispred svog vremena, genije, heroj i verovatno polu-bog. Od tog trenutka Razumovski kvartet postaje prvi (ili jedan od prvih) profesionalnih kvarteta ikada koji se upravo proslavio izvođenjem Betovenovih kvarteta. Ljudi obišli ceo svet. Malo li je za bivše amatere!!!

     

    Betoven je osim svih gore navedenih stvari uticao na to da se svim instrumentima u orkestru posveti dužno poštovanje. To niko pre njega nije uradio tako obimno i značajno. Pitajte na primer timpaniste i kontrabasiste zbog čega uopšte znamo da postoje. Da li uopšte znate da vam je orkestar dobar onoliko koliko je dobar timpanista? Mislite o tome. Takođe, neke od tehnika sviranja, kao što je picikato, Betoven je izveo u prvi plan, dao im značaj koje do tada nikad nisu imali. Eh, eh.

     

    Gudački kvartet Op.59, No.3 "Razumovski"

     

     

    Pre nego što pređemo na Pozni period, mislim da je realno zapitati se sledeće - da li je Betoven vrhunac klasične muzike? Kako stvari stoje, deluje da je od Betovena krenuo pad, ali uvek moramo da budemo optimisti i nadamo se da će se roditi neko takav ponovo, neko ko će produžiti životni vek proizvoda.

  2. The Grand Budapest Hotel

    http://www.imdb.com/title/tt2278388/?ref_=nv_sr_1

     

    Ves Anderson, moj omiljeni režiser. Čudan film. Ima nekih novih momenata za sve fanove Andersona. Najviše me podseća na njegov animirani film Fantastic Mr Fox, ali ima tu momenata, od kojih je jedan najvažniji (ne bih da kažem jer iako nije spojler za film, jeste za fanove), a tiče se same radnje, odnosno scenarija. Ne znam šta još da kažem, i dalje mi je Moonrise Kingdom njegov najbolji film, ali ovaj je svakako najinteresantniji u smislu promene.

  3. Na kraju postane šema, uopšte nema potrebe da se razmišlja. Ono šta je rekao Peja je kako treba, ali suština je u tome da poslednji red (skorz donji ako igrate odozgo na dole) uvek bude fiksiran, što može da se ostvari lako za levo-desno (u mom primeru) a teže gore-dole. To gore-dole se ostvaruje tako što (ne u početku, ali vrlo brzo) treba da na sva četiri nivoa imate brojeve i to je to. Onda praktično samo popunjavate tako što pretposlednji red je popunjen sa 3 broja, treći red sa dva i poslednji sa jednim. Naravno da će se desiti da sve bude popunjeno, ali ako se ovog držite straha nema. Od 1024 do 2028 je čista mehanika, nema veze sa brojevima, samo popunjavanje prostora.

     

    poena sam imao (logičnije mi je da je što manje to bolje, ali uzgleda nije tako):

    20904

  4. Megin ćale (nije moja ideja, samo prenosim).

     

    A što se tiče toga da Marti ne primeti, isti ti je odgovor kao i na to što Rust nije primetio ožiljke. Mi gledamo iz perspektive gledaoca, je l', koji zna neuporedivo više nego lik u seriji i ne samo to, mi gledamo seriju koja je krimi, a lik u seriji je realnost. Zašto bi Marti uopšte posumnjao. Ta scena sa ćerkom je karakteristična za decu koja se upoznaju sa seksom, nešto što je moglo da prođe neopaženo. Osim toga, Marti je u toj situaciji roditelj, a ne policajac. I na kraju, bilo bi neverovatno da posumnja da se bilo šta dešava oko ljudi koji su mu najbliži.

×
×
  • Create New...