Jump to content

bolkonski

01102000
  • Posts

    9,688
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    9

Posts posted by bolkonski

  1. Odgledah ono Koletovo. Lik je prepričao film i to je sve ok, rekao je sve šta je na mestu. Međutim, kao i kod tebe i kod njega, a predpostavljam i Koleta postoje dva ključna razloga zašto vam je film carski, prvi je što vam je bio kul kada ste bili klinci (meni nije, odnosno, nisam bio posle toga u hajpu kako im je jebao keve, pošto dublji koncept nisam mogao da skapiram), drugi je da je za to vreme, bar što se tiče filma, bio nešto novo. Iz ove perspektive sada meni nikako nije kul, osim priče, kao što ste i ti i ovaj baja rekli, a i ja, koja je jednostavna, jasna i ne bavi se stvarima koje ne može da istera do kraja. Na kraju krajeva kada pogledaš film sam Robokap je potpuno nebitan u celoj priči, on je tu samo da začini, njegov odnos sa društvom je mnogo bolje urađen (ali u najbolju ruku osrednje) u ovom rimejku. Ako je to tako onda se postavlja pitanje da li se ložim na Robokapa jer ostao u mom sećanju kao klinca car ili je on realno car?

  2. Čili, sexie, ja sam rekao da je taj film za to vreme nov, umesto mračno i donekle realno sam rekao da je sajberpank, dakle, analizirali smo film isto, jedino što se tebi dopada a meni ne, i to je to, a zašto je to tako nije  važno, važno je da se mi kapiramo (ili ne!).

  3. Pogledaću ovo Koletovo, a ti nisi rekao ništa što ja nisam već rekao (osim za Velera koji je car), niti sam tražio poređenje sa novim filmom. Jedina je razlika što je tebi to kul, a meni nije, što ne znači da sam u pravu, nego eto, znači nešto! Javljam se kad pogledam Koletovo!

  4. @Kole (a možda i Alfi pošto tvoje pitanje nisam razumeo)

     

    Nije id iz dva razloga, prvo jer ne koristim Frojdovu terminologiju, nego Jungovu, drugo, zato što je ego veza između ida i super ega, odnosno ima od oba po malo (sad koristim Frojdovu terminologiju). Da pojasnim malo. Persona je Jungov pojam koji označava nas onakvim kakvim bismo hteli da nas drugi vide. U tom smislu se razlikuje od superega, jer superego predstavlja pritiske spolja/društva od kojih jedna od posledica može biti persona. Ali suština je u tome što je persona direktan proizvod ega i sa njime je najviše povezana, iako na stvaranje persone utiče spoljašnost. Id je nešto što je nemoguće kontrolisati i jedino šta možemo da uradimo je da uticaje ida ublažimo kroz sublimaciju. Ego je svojim velikim delom svestan sebe, odnosno ja sam svestan sebe i kad sednem u stolicu i razumišljam o sebi mogu da dođem do solidno tačne analize samog sebe.

     

    U kontekstu serije to se najbolje vidi kod Dona. Kada je sam on je sjeban jer je napravio niz stvari u životu za koje on smatra da su greška i koje ne može da prevaziđe i zato pije. Onda, kada ode u društvo, postaje Don-persona, jak, zajeban, kreativan, moćan, jebač, svi ga poštuju i svi mu se dive čak i kada napravi sranje. Pošto je svaki čovek u manjoj ili većoj meri takav, onda nam je lako da se sa njim identifikujemo čak i ako smatramo u mnogim situacija da je gnjida i ološ.

     

    Rodžer, o čijoj prošlosti ne znamo ni približno kao o Donovoj, je čovek koji je prihvatio svoju personu i sa njom se identifikovao. Da li je to dobro ili ne nije važno, ali on je najkonzistentniji lik u seriji. On se u svom privatnom i javnom životu ponaša isto, sabija retoriku, zna da proda, voli da proba nove stvari, inteligentan je, ima veliko životno iskustvo, ali je na prvu loptu i plitak pošto ne ulazi u mnogo razmišljanja. To ne znači da njemu nije žao ćerke i da je ne voli, on je njome razočaran. On čak i da vidi svoj neuspeh, njemu je to sekundardno jer je on imao iste, ako ne i gore uslove od nje i izborio se, zašto ona nije? Uostalom treba biti iskren, ako neko svali svu krivicu svog životnog neuspeha na nekog drugog onda tu nešto opasno nije u redu (govorim o uobičajenim životima). Pre bih rekao da je Rodžer digao ruke, nego što ga je njegova ćerka pogodila svojom, bar po meni, kretenskom pričom koja je imala samo jedan cilj a to je da povredi oca.

  5. Deo sa Semjuelom je upravo to šta si ti rekao, zamena za Verghovenove reklame, ali je urađena malo modernije i njom je završen film što je razlika u odnosu na original, možda ne ogromna, ali dovoljna. Voleo bih kada bi mi neko rekao zašto je originalni Robokap dobar film.

  6. Johanes Brams - treći do B-ova!

     

    I? Na koga vas podseća? Na Betovena? Nemoguće!!! Brams nam je prvi romantičar iako on pripada zrelom romantizmu zbog toga što pripada čuvenom 3B-u, Bah, Betoven, Brams. To znači dve stvari: 1) Da Mocart nije imao nijedno početno slovo B u mnogim od svojih imena; 2) Da je Brams romantik br. 1.

     

    Brams je imao interesantno detinjstvo za koje smatra da je od njega napravilo kompozitora kakvim je postao. Pošto su njegovi roditelji jako brzo shvatili njegov talenat za klavir, a nisu bili pri nekom novcu, logično je da su sina poslali da svira po bordelima. Mislim da je to najprirodniji mogući postupak - sin je talentovan => treba talentom da izdržava => zaposlite ga u bordelu! Nisu njegovi roditelji bili zli, recimo kao što su bili Mocartovi i Betovenovi, ali svejedno... Negde u svojoj četrnaestoj od jezivo teškog i napornog noćnog muziciranja, fizički je propao, bio je iscrpljen i užasno mršav. Roditelji su to, na našu sreću, videli i odlučili da je vreme da prekinu da ga iskorišćavaju. Brams se brzo povratio i čak su mu dali profesora da ga uči kompoziciji.

     

    Tako je Brams počeo. U međuvremenu je izrastao u vrhunskog pijanistu i napisao gorepomenutu sonatu i upoznao jednog momka, nadobudnog violinistu čijeg se imena ne sećam i njih dvojica su krenuli na turneju. Tadašnje turneje nisu bile kao danas. Kresneš dva klika na fejsu i tviteru i pljas, ljudi znaju za koncert. Tada si prvo morao da ujuruješ mesto gde ćeš da sviraš, da moliš i kumiš za salu i to je bio lakši deo. Onda je trebalo da promovišeš svoj koncert što se radilo plakatima i flajerima koje su oni lično rasturali. Kako ubediti ljude da dođu na koncerte anonimusa? Teško, ali pošto je koncerata bilo malo, ljudi su voleli da idu i slušaju jer je to bio jedini način da se čuje muzika u ozbiljnijoj formi. Išli oni tako po Nemačkoj (odakle su inače rodom!) i posle nekoliko meseci nabasaju na mladog a već čuvenog violinistu Žozefa Joakima.

     

    Zašto vam to sve pričam? Kao i danas i od kad postoji i prva društvena zajednica, i tada je preporuka otvarala vrata ka uspehu. Joakim je poznavao nikog drugog do Franca Lista koji je već neko vreme boravio u Nemačkoj (o Listu će biti reči kasnije), a list je, da sada ne prekidam priču o Bramsu bio u tom trenutku najpoznatiji pijanista na planeti i kad to kažem ne preterujem, možda je bio čak najpoznatija ličnost na planeti (naravno kad kažem planeta mislim na Evropu i Severnu Ameriku) i to takođe ne preterujem. Joakim ih je preporučio Listu i ovi su otišli do njega.

     

    Brams nije voleo Listovu muziku i smatrao je da je ona loša i degradirajuća, da je List svojim pokušajem modernizma (programska muzika o kojoj sam pričao) zapravo uništio muziku. Brams je celog svog života imao nisko mišljenje o Listu kao kompozitoru. O Listu kao čoveku isto nije imao visoko mišljenje, ali to ga nije potresalo. Međutim o Listu kao pijanisti je slušao legende i do tada ga nikada nije čuo. Uopšte o Listu je čuo samo legende i naravno verovao je u njih tako da se sledeća sitacija na suareu kod Lista desila. Kada ga je List pitao da odsvira svoju klavirsku sonatu, Brams ne samo da jse odsekao nego ništa nije rekao, ćutao je pred gorostasom kao zaliven. List je sačekao malo i kada je video da od mlađanog momka nema ništa, rekao: "Dobro, onda ću morati ja da sviram umesto tebe", na opšte zadovoljstvo svih prisutnih.

     

    Šta je to "sviranje s lista"? To znači da sednete za klavir (ili neki drugi instrument), stavite kompoziciju ispred sebe koju do tada nikada niste videli i svirate šta piše. Mislim da je potpuno jasno da je to nenormalno teško čak i za talentovanog i iskusnog izvođača. U stvari, to je toliko teško da je retko ko u istoriji muzike to mogao da radi. Znamo da je Mocart to mogao i znamo da je List to mogao od velikih kompozitora. Mislim da je to to. Ostali su morali bar jednom da pogledaju i da mnogo vežbaju. Ono šta je List radio da zabavi svoje prijatelje nije bilo samo jednostavno sviranje nepoznatog dela, nego malo da začini on bi obrnuo partituru za 180 stepeni, čisto da deluje što manje kao čovek a više kao bog. I ne samo to, dok je svirao pred svojim kružokom usput je i komentarisao ono šta svira, gde smatra da je odlično, gde je loše, gde treba da stoje ispravke i slično. Da, List je bio nadaren, neko bi rekao, čista genetika.

     

    List je uzeo Bramsove žvrljotine (obzirom da je delo bilo neobjavljeno na papiru je bio Bramsov rukopis sa sve ispravkama koje je verovatno samo on mogao da protumači) i počeo da svira. Brams je u jednom od svojih pisama kasnije rekao da niko nikad nije bolje svirao njegovu muziku od Lista (uključjući i Bramsa samog). Reći to za nekoga ko svira vašu kompoziciju znači samo jedno, da je taj mutant spreman za školu Čarlsa Egzavijera!!! Sve u svemu, List ga je pohvalio, rekao mu je da je car i da će ga preporučiti dalje kao i da će pomoći da se kompozicija objavi. Evo šta je List odsvirao:

     

     

    Onda je List krenuo da svira svoju kompoziciju a zli jezici kažu da je Brams zadremao. Ovo je List svirao:

     

     

    Da stvar bude smešnija ovo je Listova kompozicija koja je njegova verovatno najčuvenija i koja jedina nema programski naziv i koja je čak i u svojoj formi u potpunosti nova. Ali o Listu kasnije.

     

    Da li stvarno zadremao ili ne nije utvrđeno pouzdano, ali ono šta znamo o Bramsu je da je to zaista moglo da se desi. Inače, o Bramsu kao čoveku znamo možda najmanje od svih kompozitora ikad. Od novinara je bežao, intervjue nije davao, želeo je ostati amoniman i ogroman broj svojih pisama je spalio i ne samo onih koje je on dobio nego i onih koje je poslao. Brams je bio nadrkan. Nije on palio sam svoj život nego i svoje kompozicije. To znači i ovo -  sve što je Brams ikada napisao (šta nam je ostalo) je odlično, a veliki deo toga je sam vrh klasične muzike uopšte. To nije ni sa kim slučaj u istoriji muzike osim možda sa Mocartom i Bahom, svi ostali, čak i Betoven, su imali velike padove u kvalitetu svojih kompozicija.

     

    Dakle, Brams je bio drkoš, ali ne drkoš Betovenove klase, ne, ne, niko nikad nije bio toliko drkadžija. Brams je bio velikodušan i novac mu nije predstavljao ništa što ga čini jedinstvenim u svetu muzike i jednim od retkih ljudi koji su ikada hodali po zemlji. Bio je užasno skroman i voleo je da saseče nogavice desetak santimetara iznad njihove originalne dužine. Uz bradu koju je počeo da fura od kasnih tridesetih pa do kraja života možemo da kažemo sa velikom sigurnošću da je bio prvi hipster ikada!!! Inače Johanes je bio mladac krhke građe, lep ko devojčica i bez dlake na licu, što je na njega uticalo dosta negativno. Brada je krenula da mu raste jako kasno i sada možete na netu uglavnom te fotografije da vidite i po njima je poznat, kao čovek sa ogromnom bradom. Čak je i svoj dečački glas namerno ogrubeo. Kažu još da je bio nemoguć u raspravama, uvek je kontrirao! (na forumu nezamislivo) čak i ako se slaže (nečuveno!) išao do kraja da razbesni sagovornika (nemoguće!) i zbog toga se sa mnogima posvađao. Nikako nije voleo aristokratiju, ali voleo obične i siromašnje ljude i u kraju u kome je živeo svi su ga znali kao dobrog, smirenog, blagorodnog i čoveka široke ruke. Desilo se jednom prilikom da je kuća u neposrednoj blizini počela da gori, to je bila zapravo stolarska radnja. On je istrčao iz svog stana i počeo da gasi požar sa ostalim ljudima. Na pitanje prijatelja - da li si sklonio svoje rukopise, Brams je odgovorio - rukopisi su manje važni od života ljudi. Taj njegov prijatelj je sklonio tada još neobjavljenu četvrtu simfoniju jer je postojala realna opasnost da se požar proširi i na Bramsov stan (iako nije). Brams je, pošto je požar ugašen, dao stolaru novac da obnovi radnju. Osim toga, izdržavao je prvo svoje roditelje, pa onda i brata i svoju maćehu. Prvi je kompozitor koji je svoje bogatstvo (relativno bogatstvo) stekao samo na osnovu svojih bojavljenih dela, odnosno nije imao mecenu, što mu je omogućavalo da radi kad hoće i koliko hoće i šta hoće.

     

    Vratimo se tamo gde smo stali, posle događaja kod Lista, njegov mali bend se raspao i on je pomoć tražio od Joakima koji ga je velikodušno poslao Šumanovima (Robertu i Klari). Šuman ga je primio, stavio za klavir i rekao mu da svira sve šta ima (opusi od 1-5). Onda kada je završio, Šuman je ustao i pozvao svoju ženu Klaru i zamolio Bramsa još jednom da odsvira (više od sat vremena kvalitetne muzike). Šuman je odlepio za Bramsom (a kasnije i stvarno o čemu će biti reči kad dođemo na tu rijeku) i objavio članak u kome je najavio Bramsa kao genija i novog Betovena.

     

    Zašto nije dobro biti proglašen novim Betovenom? Postoje dva suštinska razloga. Prvi je što niko ne voli da se poredi ni sa kim a kamoli sa Betovenom. Drugo, Betoven je samo jedan, izdići sebe iznad je nemoguće i to svaki kompozitor zna, jedina šansa je biti dovoljno dobar da nadimak "novi Betoven" ne ostane zauvek. Brams je uspeo u tome, ali mu je trebalo mnogo, mnogo vremena. Nastavak sledi!!!

  7. Robocop (1987) / (2014)

     

    Odgledah, što bi mladi rekli, back to back, body to body, i imam šta da kažem! Prvo, Verhovenov Robokap je, da ublažim, ok film gledano iz današnje perspektive. Tipičan je SF film osamedesetih sa tipičnim glavnim zapletom (da korporacija drži pod kontrolom policiju a samim tim i kriminal) i tipičnim raspletom (Robo pobeđuje gde u ključnom momentu ima pomoć čoveka). Ta dva elementa se u novom Robou nisu promenila, osim što je u novom, u skladu s vremenom, smanjena bitnost kriminala, a pojačana bitnost korporacije u smislu da korporacija sada prkosi direktno državi.

     

    Nemam pojma zašto je originalni Robokap bio toliki hit, pretpostavljam jer je taj sajberpank tada bio nov naročito na filmu. Po meni, originalni Robokap je dobar u smislu što je priča jednostavna i sam Robokap nije bitan. U stvari u oba filma glavni lik je sekundaran u odnosu na opštu priču i zbog toga je ovaj novi bezveze jer je ova priča odavno ispričana. Dobar je segment sa Semjuelom jer je suštinski satiričan iako ima bezveznih preterivanja (kao kada on psuje), ali ni on nije nov samo je lepo prikazan.

     

    Dakle, blago sam razočaran s oba filma, prvim jer je treš (i to ne treš na neki seksi način), drugim jer je nedovoljno nov, znači bespotreban.

  8. On nema veze sa Donom kad je bio mlad. Rodžer je bio bogat kad je bio mlad, bio je plejboj, bio je u ratu i uz nevericu mnogih nastavio je da zarađuje u advertajzingu koji je tad tek počinjao. On je ostao isti, nije se promenio. Njega je boleo kurac za ćerku, ali ne u smislu da je nije voleo, nego jednostavno, to nije njegova stvar, ona ima svoju majku i to je to. Kao i on kad je bio mlad, ni njega otac sigurno nije gledao. Takvo je bilo vreme, a takvo je i u seriji, žene su kod kuće, muževi rade. Ono šta mu je ćerka rekla je dokaz njene slabosti, nemogućnosti da reši svoje probleme, odnosno da preuzme kontrolu nad sobom, što je jasno činom "bekstva" iz civilizacije. Ona tamo nije srećna, ona je srećna tamo kao što je narkoman srećan kada se upravo upucao u venu. Njeni roditelji je nisu provalili, pravili su je onakvom kakvom su njih pravili a ona je prsla. Brak nije rešio stvari, jer, iako je došao moderniji muškarac, neko ko će da je voli, da brine stalno o njoj i detetu, ona to nije htela od njega, jer je ona dete, a ne žena, nego je htela od svojih roditelja. Tako da je Rodžer digao ruke, ne kao keva, koja ne može da prevaziđe nepoštovanje ćerke, nego kada je video zašto je ona zaista tu. Ta komuna će trajati određeno vreme i ona će se vratiti osim ako tamo ne umre i ćaos.

  9. Mislim da je najbolje u seriji odnos između ega i persone svakog lika i zato je Rodžer najbolji lik, jer je jedini u skladu (u njegovom slučaju sa svojom personom) i zato je on lik sa kim se niko ne identifikuje. Svi se identifikuju sa Donom, ne samo zato što je najbolje napisan lik, nego zato što je njegov unutrašnji konflikt najjači i zato što svako može da se identifikuje sa tim na ovaj ili onaj način.

  10. Šta ja znam, ne bih tek tako otpisao Pul, mislim da bi bilo nerealno od strane igrača i trenera i ostalih da smatraju da je ovo Pulov neuspeh i da im sada padne moral, mislim da treba i da će biti samo obrnuto. Čini mi se da je Rodžers trener koji tako razmišlja. Istina je da će sledeća sezona biti zajebana, ali se već šuška da Murinjo ide, a osim toga sigurno će u Pul biti grunute enormne pare za pojačanja, tako da očekujem mnogo bolju sledeću sezonu od ove, ne samo za Pul nego uopšte.

  11. Ne znam koji je njegov razlog, ali iako je meni taj film odličan pre svega zbog muzike, Mocart je, kao ličnost, u potpunosti promašen i to, najverovatnije, da bi se svideo publici. Ako se bilo ko zamisli nad onim kako je Mocart prikazan u filmu mora da se zapita - kako je moguće da ovakav moron izbaci iz sebe najdivniju muziku koju je čovek ikada stvorio? Jedan Rus ne može da prenebregne činjenice višedimenzionalnosti svakog čoveka a kamoli jedinstvenog genija.

  12. Brate ne znam kako je/si uspeo da bude/š pod utiskom posle HGa, pa tu ne da nema sexienessa nego ga nema ni u naznakama što je dobro jer ne treba u okviru filma ni da ga bude. Ona je odlična glumica i sigurno će biti još bolja, jer očigledno ima dobrog agenta, a da li će biti sexie br. 1, možda i hoće, ali to ništa ne znači, jer Drale pokušava da drugima nametne svoj ukus što je potpuni besmisao!

×
×
  • Create New...