Tačno.
Venecija je sklopila dogovor sa krstašima da za novčanu naknadu obezbedi transport 33.000 vojnika u maršu na nevernike. Ali istovremeno su gajili dobre odnose sa islamskim narodima na Bliskom Istoku gde su razvijali trgovačku mrežu. Tadašnji islamski vladar Al Adil je platio znatnu sumu Veneciji da ne ustupa svoje brodove krstašima za invaziju na Bliski Istok, ne znajući za tada već sklopljen dogovor sa krstašima.
Venecija je, kada je armija napokon krenula na istok, našla rešenje kako da ispoštuje oba dogovora i usput profitira. Dužd Enriko Dandolo, koji je uprkos slepilu i skromnom nastupanju bio veoma zajebana figura, je tražio od krstaša da se isplati cela dogovorena suma unapred, znajući da to nije moguće jer su krstaši računali da će pljačkom i osvajanjem naknadno isplatiti Veneciji novac. Dandolo je imao spremnu alternativu: U zamenu za otpis dugova vojska će napasti Zadar, koji se nedavno otrgao i prešao pod okrilje Ugara. Krstaši su pristankom izgubili znatan deo trupa jer je Zadar bio katolički grad. Kada je grad pao, Dandolo je krstaše još jednom nasankao - nagovorio ih je da grunu Konstantinopolj.
Posle zauzeća grada i postavljanja Latinske države pohod se raspada, i tek šačica vojnika stiže u Svetu Zemlju.
Tako je jednim potezom Dandolo održao oba obećanja, inkasirao veliki keš, ojačao poziciju Venecije u regionu, i trajno sjebao hrišćanski svet destabilizacijom Vizantije, koja je bila prva linija odbrane od Turaka.
Stinže sledeći!