Doš'o iz sela, saranismo babu kako dolikuje. Jebiga, tako je moralo biti, život joj se bio pretvorio u totalni govnotron. Sa druge strane, opet sam ja nosio krst, još malo pa ću da udarim oglas "nosim krst na sahranama, višegodišnje iskustvo, stopostotna iskrenost". Jebene sahrane, valjda ću koji put otići i na neku svadbu ili makar useljenje.
Na ibarskoj magistrali standardno veselo. Rođak koji nas je dovezao ne priznaje brzine ispod 90 km/h i pretiče kolone preko pune linije, umalo ne izginusmo u par navrata. Mada nisu ni ovi drugi cvećke, naletesmo na tipa koji u ovčarsko-kablarskoj klisuri okreće kola u prvoj preko pune linije u nepreglednoj krivini. Da je umesto nas bio neki kamion, od njega bi ostalo samo govno na putu. Likove koji smatraju da kiša i mrak nisu dovoljan razlog za uključivanje farova i udbaše koji sa rotacijom piče po sred puta i guraju druga kola u jarak ne treba ni spominjati.
Mada opet, prešli smo preko 200 km za dva ipo sata, nije ni to loše.
U ostalim vestima, reče mi taj isti rođak koji radi u Telekomu da oni imaju oko 1300 baznih stanica mobilne telefonije, i da svaka u proseku pravi hiljadu evra dnevno. Čoveče, to je biznis.
edit: Ah da, sreo sam i neku long tajm nou si rodbinu iz Novog Sada. Kad čujem žensko sa onim novosadskim uzlaznim akcentom na kraju reči, skroz se rastopim :)