uopste ne zelim da ulazim u pricu "Rusi nasa braca". ali, istina je da su i Rusija i Kina danas daleko uticajnije nego pre deset godina. podrska, makar i minimalna takvijh dveju sila, nam moze biti od ogromne koristi u planiranju i izvodjenju nase strategije.
sam zastupam misljenje da samo od Srbije zavisi buduci status KiM. ne mogu nam nametnuti resenje, a to ni sami ne zele. zele da nas ubede da ga dobrovoljno damo. zele da izgubimo zivce, nadu i volju. i na tome rade vec godinama.
vec sam pisao da postoje samo 2 nacina da KiM bude nezavisno. da Srbija to potpise ili da SB UN proglasi nezavisnost. u prvom slucaju dobijam uveravanja SVIH drzavnika da NECE potpisati tako nesto, a u drugom slucaju imamo najavljen kineski VETO u SB (napomenuo bih onima koji misle da je to prdenje u prazno da Kina nije Rusija i da se sa takvim stvarima kao sto je veto u SB ni jedna zemlj ne frlja olako).
treci nacin je da neke zemlje jednostrano priznaju nezavisnost. pitanje je da li bi to ucinila ijedna velika zemlja bez konsenzusa, ili bar nadmocne vecine u medjunarodnim okvirima.
kad kazem da od nas zavisi resenje mislim na kompromisno nenametnuto resenje. mnoge drzave se protive nametnutom resenju i njega gotovo sigurno nece biti.
moja taktika u pregovorima bi bila da igramo izuzetno ostro, ali ne i bezobrazno, tvrdo, ali ne i sumanuto. uvazavanje naseg stava bi se postiglo argumentacijom koja je 100% na nasoj strani. najtanji smo na terenu lobiranja, ali i to moze da se promeni sa par desetina ili stotina miliona $ koje bi valjalo uleteti na odredjena mesta. pa zar da kukamo kako nas teroristi razbise u lobiranju. njihova mafija ima obrt od 4 milijarde $, a nas DP je preko 27 milijardi...
kad se dodje do faze u pregovorima o konacnom statusu treba maksimalno zaostriti. sipci treba da izgube zivce pre nas, i onda su izgubili pregovore. i tu je sva mudrost. ko prvi trepne, pukao je. simple as that.