ok, ja sam govorio o prihvatanju svoje smrtnosti. prihvatanje smrtnosti voljenih je sledeci korak na putu da prihvatimo smrt uopste i da pocnemo da ZIVIMO. ljudski je brinuti nad decom, ali razmisljati o smrti je bespredmetno. o smrti valja razmisljati samo kod sozercanija (introspekcije) , u smislu cinjenice koja treba da ti stavi do znanja da si ipak samo prolazni crv...
samo hocu da kazem da je smrt najnormalnija stvar i da se kao takva treba prihvatiti. kao kisa, sneg ili zemljotres, neminovnost. mozda je meni lakse da prihvatim smrt jer verujem u Boga i vecni zivot, ali life has its little bonuses.
idi bre Krule, kakav Booster...
sta je tu samozivo? cinizam? surovost u samaranju sranja istinom? jeste drkadzijski, ali nije samozivo.
:*