to je, recimo, etiketiranje, i sad, ono, stvarno, trebalo bi da zavirimo u taj vajb. to je kao kad ono ja kažem Zverku da mu je žutica pojela mozak, a on se smeje i kaže da svi imamo žuticu. ili kad gladim pitona, pa se setim Džijevog 'leba, pa mi se mozak isprostituiše za ćamil samosažaljenja, jebemliga. a i da nije tako, jer je subjektivan osećaj ono tanak led, ali kad odemo u prodžu, pa tamo stoji red, ali ono, babe natrče na novu kasu, jer su snimile iskusno da se pomalja radnica koja će da rastereti koleginicu i onda imaš taj momenat introspekcije, nije zato što je up prodži, nego ono, definitivno ogledni prostor, i šta mi onda ostaje.
:*