odem na ispit, i neizsvesno mi je da l ću uopšte da odgovaram, jer ima par pitanja na kojima sam tanak.
ubodem prilično laka pitanja koja znam (posledice ww2, peta republika).
odgovaram, bukvalno sve znam. sve druge su prekidali ili postavljali potpitanja ono što nisu rekli, mene pustili da pričam. na kraju me profesorka pita kad je promenjen ustav kojim je nastala peta republika, i ja promašim za jednu godinu.
i kao dobro, jebiga, omašio sam to, verovatno mi neće dati destku (falilo mi 4 boga od maksimuma na predispitnim), ali kapiram devetka je sigurna. matora mi da osmicu, i ja ispizdim. u sebi, naravno.
sad sam se kao smirio, pa mi je samo žao što mi nije dala devetku, pogotovo što sam prsao od učenja kojem ja danas napokon kraj posle mesec i po dana. jasno mi je da sam se izretardisao što sam uopšte nezadovoljan osmicom u onoj široj "ma nebitan ti je prosek" priči, ali me zanima jel to moj subjektivni osećaj da me je zajebala ili nisam jedini koji tako misli ?