voće koje kupujemo je sa drugog kraja sveta, i treba mu metar dana da dodje do nas.
zato se to voće bere dok je zeleno, poprska se nekim sranjima (ne prska se otrovima od kojih nam otkazuju bubrezi, opušteno) i sazri u transportu.
nikada ne uspe da sazri do kraja, pa kad uzmeš sveže ubranu voćku i onu koja je ubrana pre mesec dana, naravno da se oseti jebena razlika.
ali daleko od toga da je voće koje je na našim tržnicama loše, pogotovo nije toliko loše da ga ne treba jesti. mislim, ovo nije pusta priča, matori mi je agronom, pa ono ...
svakako da je najbolje domaće voće iz babinog voćnjaka, ali ne znači da je sve ostalo otrov koji treba izbegavati.