Jump to content

Za drugare koji misle da ce da idu na brod


Recommended Posts

Па мрзи ме сад да потанко објашњавам цео трип, мислим, могу укратко, али је фазон што онда неће бити довољно дефинисан, па ће да улети петсто ликова са триповима типа ''ааа челичење'' и ''аааа осамостаљивање'' или ''аааа суочавање'' и тако то... Можда није требало онда ни да кажем да је то тај трип кад сад не образлажем, ал јебига. У сваком случају, ради се о преласку из дечака у човека, који се код већине (значи већине лол) људи никад не деси и умру са деведесет година без тога. А то је један јако битан аспект и трип је што човек може да буде отац петнаесторо деце који је све изградио својим рукама и ризиковао триста пута, а да нема тај кврц.

Код примитивних племена је то решено разним (реално опасним/болним/шокантним) тестовима или алиенизацијом. И они имају ''стопостотан учинак'' у том сазревању. Код нас се то свело на формалности типа лична карта или женидба или ''сам зарађујем'' и тако те форе, што није довољно у великој већини случајева. Ово је НАЈКРАЋЕ МОГУЋЕ и још увек недефинисано колико треба.

Ниси у праву за то да је боље то проћи ''без брода'', јер управо тај аспект је јако важан, тј. ''скок у непознато'' - то му дође нешто као стручни термин:) Ко што је Дантес бачен са литице, рецимо, то је моменат у књизи који симболизује, ето, ''одлазак на брод'' или ''нешто што би могло да се деси на броду''. Јако мали проценат људи је у стању да то одради (јер је то посао несвесног, а не свесног дела мозга) без бродова, дављења бизона рукама и сличних фазона. Е сад, брод јесте ''танан'' јер не може да се пореди са, не знам ''иди закољи јагуара оловком или цркни у џунгли - а пре тога смо те тукли и дрогирали две недеље'', али може код неког да истригерује ту полугу. Фора је што се то не тригерује без зајебаног шока, тако да ''добио сам петоро деце, уозбиљио сам се, направио фирму за продају чачкалица и постао европски могул чачкалица и научио сам да смувам сваку рибу на жваку'' обично не даје резултат. Значи, погрешио си у томе да је тај брод бежање и линија мањег отпора. Можда и јесте за твој свесни мозак, али за твој организам је то мало другачије. Тако да ја у принципу подржавам сваку такву акцију, нико није пропао ако је ''изгубио'' пет година, а камоли једну. Па макар и ништа не било од тог брода. А свакако да је сам аспект брода то што тај посао одваја од келнерисања у Пастису, лупам.

Хтео сам да кажем да је тај догађај нешто вредније од милијарду долара, рибе снова, деце која те воле или било чега на свету. И ако ти брод нуди 3% шансе за тригер, а ''неброд'' ти нуди 0.4%, онда сам у фазону да свакако на тај брод иде ко жели, иако је тај брод далеко од гаранције било чега, фала богу.

Иначе, тај сегмент психолошког сазревања је јако интересантан и оно што је занимљиво је да доста људи трипује да је то мамбо џамбо или да није неопходно (мислим није, али није неопходно ни да имаш обе ноге фазон) или да су ту неки други механизми у питању. Дима није био психолог, али је подсвесно написао роман који приказује екстремно научно прецизан психолошки развој. То је просто ''генетска инструкција'' коју свако некако ''конта'' и иде ка њој, али наравно да нико заправо не зна ни како ни зашто се то ради. И то ме је екстра занимало и баш сам прочитао бар десет књига на ту тему и погледао типа четрдесет сати семинара и трипова и баш је мајнд бловинг.

Ali ako odlazak na brod danas smatras skokom u nepoznato onda je svasta nesto mnogo veci skok u nepoznato.

Taj brod je manja neizvesnost od recimo vojske. Sve ti je obezbedjeno tvoje je samo da radis za razliku od vojske gde moras i da se izboris u coporu. Zapravo ne vidim nista nepoznato u odlasku na brod, pogotovo ako si iole putovao pre toga i znas nesto jezika i da nisi totalni duduk da se snadjes.

Enivej nije niko propao od izgubljenih godina ali niko nije ni rekao da ces propasti ako odes na brod nego se povela prica kako je to perspektivan posao bez inicijalnog truda (ulaganja u obrazovanje).

OPTIMISED FOR HUMAN OPTICAL NERVE

BEST VIEWED WITH A MONITOR

Link to comment
Share on other sites

moram reci da svaki posao gde ustekas za prvih pola godine 4000 dolara predstavlja sjajnu perspektivu.

radis na brodu 25 - 30 godine i 50 hiljada dolara steka, a zivot tek krece. fak jea

You may have gone to Cambridge, but I'm an honorary graduate of Starfleet Academy

Link to comment
Share on other sites

ne trolujem. kako mlad covek da usteka drugacije 500 ako radi za 200?

i nemoj molim te o perspektivi, samousavrsavanju i slicno, veliki deo populacije ne zeli ili nece da se obrazuje i napreduje, za njih je ovo san snova.

treba doci do toga da stekas tih 500 eura mesecno, a to je dug put pun prepreka

jos jedan plus je sto ce neko zapravo i otici na brod, videti na par sati nekoliko velikih luka, upoznati nekog kome vrh zabave nije da razmislja herta ili salke04 i da nosi duks sa ocilom i orlom, pa mozda i pozeli da uradi nesto od sebe.

dakle, za perspektivu koja se nudi ovde za veliku vecinu ljudi, brod je prozor u svet i spas i nada. ako nista drugo, bar ce imati golf 2, ako im je takav sklop, ovde ne bi imali ni juga.

edit : ne zeli ili ne moze da se obrazuje/usavrsava sta god

You may have gone to Cambridge, but I'm an honorary graduate of Starfleet Academy

Link to comment
Share on other sites

Ali ako odlazak na brod danas smatras skokom u nepoznato onda je svasta nesto mnogo veci skok u nepoznato.

Taj brod je manja neizvesnost od recimo vojske. Sve ti je obezbedjeno tvoje je samo da radis za razliku od vojske gde moras i da se izboris u coporu. Zapravo ne vidim nista nepoznato u odlasku na brod, pogotovo ako si iole putovao pre toga i znas nesto jezika i da nisi totalni duduk da se snadjes.

Enivej nije niko propao od izgubljenih godina ali niko nije ni rekao da ces propasti ako odes na brod nego se povela prica kako je to perspektivan posao bez inicijalnog truda (ulaganja u obrazovanje).

Па јесте много ствари потенцијалан тригер за тај скок у непознато, али причали смо о броду, па сам се ја ухватио за тај аспект брода, јер је он мени ту најупечатљивији. А сад јебига, уговор на пет година са легијом странаца је сигурно већи три за систем, али о томе ћемо на топику ''за другаре који оће у легију странаца'':)

Мени би брод био већи трип него војска и то вишеструко. Неком не би. Војска би ме из моје зоне конфора избацила много мање него брод, па макар на том броду сви били љубазни. А разни су левелови између ''знати'' и ''умети утилизирати'', то што си путовао и знаш енглески и ниси дудук не значи да ти тај брод не би био трип, исто ко што то што имаш језик не значи да ћеш готивно стартовати Џесику Албу кад је видиш у књижари.

Сам сетинг код брода генерише доста трипа. Ти си негде на броду у пизди материној, не можеш да, не знам, залупиш вратима и одеш у своју собу, то је израженије на броду него у војсци, ако ништа, само због локације сетинга. Онда опет, у тој војсци тебе интересује да је прођеш и постоји доста неангажујућих начина да то одрадиш, то је другачије од овога, овде се цимаш да будеш готиван (осим ако не пуцаш на каријеру у војсци, али то је опет нека специфична ситуација и не улази у ову причу).

Што се тиче перспективе и тих ствари, ја сам у групи која не види брод као нешто што би било дугорочно зајебавање, нити мислим да је толико сејф бет. Али из ових других разлога, сматрам га за добар трип. Наравно, ово у случају да неко оће да иде. У преводу, ако се неко размишља, мислим да не треба да размишља него да се шутне у дупе и да оде на тај брод. А после ће да види оће ли да иде пет пута или једном или ће да узме голфа или да уложи у кафић...

Исто ко што бих сваком ко се премишља да волонтира у Сомалији као доктор рекао одмах да иде иако неће видети кинте, а можда остане и без ноге тамо или нешто у том фазону.

Тако да сам ја причао о тој страни, нисам пинпоинтовао каријеристички део. Није ми се чинило ни да сте ви пинпоинтовали, јер сте причали генерално о ''што би ишо на брод'' трипу, а не о каријеристичкој хипотетици одласка на брод.

brate sto ti ne smuvas miu? realno 5 min da provede sa tobom bila bi ready za guraj-vadi. :)

Link to comment
Share on other sites

Ali ako odlazak na brod danas smatras skokom u nepoznato onda je svasta nesto mnogo veci skok u nepoznato.

ocigledno mnogo vise nego sto ti zamisljas, kada bih ja o ovome razmisljao iz fotelje mozda bih se i slozio sa tobom, posto sam otisao, i strefio me nikad ludji sok, tvrdim da nemas pojma, again.

www.500px.com/chegster26

Link to comment
Share on other sites

Mozda ja nisam licno otisao da radim na brodu ali znam nekoliko profesionalnih mornara, mahom mehanicara na teretnim brodovima. Iz njihovih zanimljivih prica sam shvatio da to nije nista nepoznato osim ako si ziveo u cauri do tog trenutka. Ti si fasciniran sa 110 nacija na jednom brodu, ja nisam jer volim da putujem i ceo zivot sam to radio plus mi je uvek bilo interesantno da analiziram razlike izmedju raznih nacija pa su mi takve stvari normalne. Ono sto moze da odstupa od neceg sto mi smatramo normalnim su odredjene zemlje i neki njihovi, nama cudni, obicaji tipa vijetnam, tajland i slicne gde u nekim delovima ljudi piju psece mleko, jedu przene bube i slicno ali to veze nema sa necim nepoznatim u vezi sa samim radom na brodu od cega bi kao trebao da se ima strah. Ako vas je strah drugih nacija i kultura, jbg ja to ne razumem pa mi objasnjavajte do sutra. Sa druge strane ako vas je strah od broda, sto mogu da shvatim, ja isti nemam i zelja mi je i jedan od ciljeva da u nekom trenutku kupim jedrilicu od makar 15m i da sa njom obilazim prvo sredozemno more pa kasnije okeane.

Edited by mohican

OPTIMISED FOR HUMAN OPTICAL NERVE

BEST VIEWED WITH A MONITOR

Link to comment
Share on other sites

Mozda ja nisam licno otisao da radim na brodu ali znam nekoliko profesionalnih mornara, mahom mehanicara na teretnim brodovima. Iz njihovih zanimljivih prica sam shvatio da to nije nista nepoznato osim ako si ziveo u cauri do tog trenutka. Ti si fasciniran sa 110 nacija na jednom brodu, ja nisam jer volim da putujem i ceo zivot sam to radio plus mi je uvek bilo interesantno da analiziram razlike izmedju raznih nacija pa su mi takve stvari normalne. Ono sto moze da odstupa od neceg sto mi smatramo normalnim su odredjene zemlje i neki njihovi, nama cudni, obicaji tipa vijetnam, tajland i slicne gde u nekim delovima ljudi piju psece mleko, jedu przene bube i slicno ali to veze nema sa necim nepoznatim u vezi sa samim radom na brodu od cega bi kao trebao da se ima strah. Ako vas je strah drugih nacija i kultura, jbg ja to ne razumem pa mi objasnjavajte do sutra. Sa druge strane ako vas je strah od broda, sto mogu da shvatim, ja isti nemam i zelja mi je i jedan od ciljeva da u nekom trenutku kupim jedrilicu od makar 15m i da sa njom obilazim prvo sredozemno more pa kasnije okeane.

Ја лично нисам мислио на те трипове. Кад кажем ''сетинг'' мислим на неку психолошку специфичност, не на мундане ствари као што су културолошке разлике или то што се брод љуља на таласима или шта год тог типа. Рецимо, ја одем сад у војску, сместе ме у Краљево, нешто се узјогуним и кажем хрмпф и отерам их у пичку материну и стопирам за Београд и одем гајби код маме и тате. Па сад, нек ме туже, траже, хапсе, бију, то је све небитно ''за осећај у подсвести''. Ако отерам неког у пичку материну насред брода, шта да радим, да пливам до Европе фазон?:) Наравно, измаршираће те са брода у првој луци, нико неће да те баци у плаву гробницу ајкулама итд, дајем фигуративне примере, али капираш шта оћу да кажем.

Такође, свако има неки свој сет скилова/афинитета и сходно томе му различите акције индукују различите трипове. Постоји нешто што је архетип, али постоје и разне варијанте које у различитој мери шокирају организам. Па би тако мене најуспешније избацио из зоне конфора са нечим новим нечим дивљим, па макар то било и екстра позитивно и готивно. Зато је мени брод лов на лава, а рецимо, гомила објективно зајебанијих варијанти ми нису лов на лава (лупам, контам да бих опуштеније прошао кроз пожар на гајби, банкрот и спавање на железничкој станици на минус десет уз стално бежање од пијаних скинса годину дана док не станем на ноге) :) Хиперболишем, али буџим поенту, јелте. Та акција би наравно у мени индуковала велики стрес, фала богу, али не би индуковала довољно ''зајебан планџ'' да бих се изепифанисао.

Међутим, опет се враћам на суштину, а то је да опет постоје фундаментални трипови који код сваког боље индукују трип. Замислимо лика који је скроз другачији од мене. Њему не би била фрка да оде на брод, али рецимо била би му фрка да отвори атеље - не знам, фрка му је да да паре у нешто што има релативно велику вероватноћу да прсне скроз, фрка му је да га неко гледа док слика, фрка му је да ради паблик спикинг и паблик перформанс, фрка му је да предаје људима, фрка му је да дисциплинује, није толико сигуран у сопствену готивност у струци итд.

Дакле, њему није никаква фрка да оде на брод, зезање, путовање, лудило, напорно је ал боже мој. А зајебано му је кад помисли на атеље, постане анксиозан итд. Чак и њему таквом, ОПЕТ је већа шанса да ''процвета'' одласком на брод него отварањем атељеа. Зашто? Просто, фазон је у архетиповима, брод, како год га неко доживљавао свесно, је непобитно много сличнији психофизички сетинг ономе ''марш у џунглу и не враћај се без јагуара'' од најстреснијег отварања атељеа икад у космосу, прожетог не знам ни ја каквим тешкоћама, анегдотама, проблемима, догађајима и људима. Самим својим карактеристикама (иако не и интензитетом) чак и морнару Јоци тај брод индукује архетипске реакције на неком фундаменталном нивоу. Можда не довољно јаке, јелте, пошто је њему све то пичкин дим, али то је нека друга прича.

brate sto ti ne smuvas miu? realno 5 min da provede sa tobom bila bi ready za guraj-vadi. :)

Link to comment
Share on other sites

Pa kapiram ja sta ti hoces da kazes ali zato sam bas i stavio "Ali ako odlazak na brod danas smatras skokom u nepoznato" ovo danas jer bi to sto pricas imalo mnogo vise smisla u 16om veku. Danas bi te seli na avion i vratili kuci, ili ako ne bi oni to uradili mozes sam itd itd.

Druga stvar, to je u mnogome tvoj trip. Ja opet moram da podjem od sebe jer sebe najbolje znam i meni bi odlazak na brod bio najmanji problem. Tu mozda ti procenti koje si verujem ofrlje pomenuo dolaze do izrazaja i sad verovatno je taj odnos tacan za ne radjenje nicega naspram odlazenja na brod ali se ovde rasprava povela oko toga da se treba pokrenuti za nesto drugo, teze od broda.

OPTIMISED FOR HUMAN OPTICAL NERVE

BEST VIEWED WITH A MONITOR

Link to comment
Share on other sites

jebote, zamisio sam scenu, 15 godina od sada.

Plovi veliki kruzer, posada u panici priblizava se nepoznata jedrilica, da li su to pirati???

Jedrilica staje, iz kabine proviri mohi, vikne im "glupi ste" i zapali.

Ili jos bolje!

Kupi mohi jedrilicu za 15 godina, i zove neku do jaja cupi :"ajde sa mnom na brod"

I ova ga naduva jer je bez ambicija!

A jos bolje, da me pozove na krstarenje!

You may have gone to Cambridge, but I'm an honorary graduate of Starfleet Academy

Link to comment
Share on other sites

Pa kapiram ja sta ti hoces da kazes ali zato sam bas i stavio "Ali ako odlazak na brod danas smatras skokom u nepoznato" ovo danas jer bi to sto pricas imalo mnogo vise smisla u 16om veku. Danas bi te seli na avion i vratili kuci, ili ako ne bi oni to uradili mozes sam itd itd.

У шеснаестом веку би био много већи трип, наравно. Што не значи да данас није, у односу на живот данас. Оно, неко те из собе де пикаш вов и фејс увати за уво и стави на брод где те дрка неки стренџер и ти фазони. Тог лика из шеснаестог века су дркали и гајби или је џепарио по улицама или ко зна шта друго и уопште његов скок није био много већи од твог.

Е сад, јесте фазон у томе што је данас СВЕ скалирано на доле што се тога тиче и постоји консензус око тога. Зато смо и овако сјебани. Нама су разум, морал, етика, техника и сличне ствари отишли много даље од нас самих, јер би заправо најбоље било да уместо личне карте, за осамнаести добијеш неки квест у ком можеш да згинеш, па ако не згинеш екстра, а ако згинеш, ''боље да згинеш него да останеш такав''. Али то је просто неизводљиво у данашњем морално-социјалном моделу.

Сад бих ја тебе питао зашто си ти пошао од себе да објасниш неком ко није ти како неће добити од брода ништа осим технике услуживања? Јесте, топик је генерално о перспективи и томе да ли је брод изгубљено време, али када сам ја улетео са коментаром, ти и Чегстер сте причали управо о овоме о чему ја причам, зато сам и коментарисао. Он је причао о ''путовању и искуству'', на шта си ти био у фазону ''лол шта, како боље да служиш пиће'' и онда сам ја искоментарисао.

brate sto ti ne smuvas miu? realno 5 min da provede sa tobom bila bi ready za guraj-vadi. :)

Link to comment
Share on other sites

previse kenjate

na brodu sam imao 75 eura dnevno, klopu, smestaj i put do tamo. radili smo oko 9 sati dnevno. dakle, sasvim ok uporedjujuci sa uslovima u Srbiji

da, sigurno je bolje imati dobar posao u ITu u Srbiji, i meni je do jaja sto vi momci cepate i sto vam se isplacuje trud koji ste ulozili, zaista.

ali sam ja licno ovde jednostavno propao. iskreno. najvise zbog svoje lenjosti

ne lozim se na brod da bih kupio auto kojim bih se kurcio, nego da bih obezbedio dovoljno para za normalan zivot, bez stresa i sekiracije. ovo mi je neka sansa da to uradim

i da, zelim da sebi kupim paraglajder, na to se lozim. sa platom i zivotom u Srbiji to je nemoguce....a i da letim po nekim dojajnim planinama dok sam ziv, to isto jako zelim

sto se tice nekog napretka u vezi posla i podizanja licnih sposobnosti za vreme boravka na brodu, jako niste u pravu da to ne postoji

kao prvo, na brodu postoji zilion razlicitih zanimanja koja se rade i na kopnu...prvenstveno u hotelskoj struci

rodjena sestra je radila 5 godina na Carnivalu, nesto kao recepcioner.(guest services) prosla je oko 30 razlicitih kurseva, za to dobila sertifikate. radila je sa americkom srednjom klasom, drill posle koga je sve ostalo decija igra. tu i tamo je uspela da napreduje na poziciji, iako nije bila prezadovoljna time(sigurno bi joj bilo lakse da je bila iz Juzne Afrike npr)Chegster je vec pominjao plivanje sa delfinima, plaze and shit, pa da to preskocim...

iz licnih razloga se vratila u Srbiju i sada se muci da nadje posao ovde....a zasto ne moze? zato sto npr lik na razgovoru za posao, koji je jelte veliki hotelijer, govori Tarzan engleski i kada je trebala da pokaze koliko zna engleski, nije je sve skontao, pa je morala da mu prevodi na srpski...a taj lik je neki kurac u hotelu(btw Park u NSu, i dobro sto nije dobila posao, jer ga drzi bata Kan Kan, kontroverzni bizmismen) ima tu jos gomila sitnih detalja, uglavnom, vrhunski su retardi

ljudi hoce da pobegnu od takvih mediokriteta u svojim bransama, zato i idu na brod gde je sve mnogo profesionalnije i ovi koji se vrate postanu zverine za vecinu ovih lokalnih pacera, bas zbog tih ranih navika i vestina koje tamo steknu

ne rade svi u ITu u kome stvarno samo suvi kvalitet prolazi i gde cete vi ovde uvek imati posla i dobru kintu jer sabijate. a vi ste se uhvatili toga kao da samo to postoji na brodu i 10 strana o tome pricate

skontajte da postoje i jos neka zanimanja

poz

Link to comment
Share on other sites

apropo drugih zanimanja:

- Ortak kog znam iz osnovne, zavrsio prava gde naravno nema ni traga poslu, krenuo sa ničim više od polovnog Canon 40D i dosta strpljenja pre 2 godine, cimao se sa stock fotografijom, ulagao malo po malo u opremu, sad u potkrovlju ima sobicu od koje je napravio pravi mali studio i zaradjuje dovoljno da izdrzava sebe i devojku, da ode na more, da dalje širi biznis

- Drugarica iz dosade uzele da šije neke hipster torbe / djindjuve / ogrlice, sada je pocela da ih prodaje online i kaze da se posao bas zahuhtava, od toga placa sebi studije u Bgd

- Još jedan ortak iz Niša u kome naravno nema posla ni za lek i teška je depresija kako god okreneš, uzeo sa još jednim likom da pravi terene, figurice i ostale zajebancije za pen&paper RPG, one Warhammer vojske i slično. Prodaju to isključivo amerima i zarađuju fazon 500-1000 usd mesečno (nije neka para, al polako šire ponudu i imaju sve više klijenata)

- par kolega koji su shvatili da programiranje nije za njih i okrenuli se grafičkom dizajnu / 3D modelingu i rade kao freelanceri na sve strane ...

Al ti ljudi su u manjini i stvarno retko ko u ovoj zemlji ikada krene malo ozbiljnije da razmišlja u pravcu "jebote, daj da pokrenem neki svoj biznis". U situaciji u kojoj se nalazimo donekle ih i razumem, al mi je opet to sve mnogo tužno...

Link to comment
Share on other sites

upravo, ljudi su se snasli i zaradjuju za zivot, sto je pohvalno

cemu onda toliki hejt prema poslovima na brodu

nije hejt, nego truper hoće da kaže da je tužno što mladi vide izlaz u brodu, umesto da šljakaju sami, usavršavaju se i sl, barem sam ga ja tako skapirao

ja sam isto tog mišljenja, treba stalno raditi na sebi, a pare će doći, pre ili kasnije, ako si kvalitetan u tome što radiš

03:34 ( MiGsa ) da budem iskren

03:35 ( MiGsa ) nagledao sam se ovde vishe kurcheva nego pichki

 

22:05 (Ivan_tm) Ozbiljno, tvoj i Cokin sam upamtio odmah

 

13:43 ( darko ) ja sam puco iz njegove vazdushare

 

[16:42:19] Miša says: pojavio mi se patrijarh pavle u ppl u may know

 

[21:00] <vudu> jebacemo svi

Link to comment
Share on other sites

vec sam rekao da na brodu 90% zanimanja imaju neku perspektivu i povezanost za neki dobar posao kasnije na kopnu

brod je samo jedan hotel na vodi, nista vise

edit: a napomenuo sam i da se ljudi koji se bave hotelijerstvom mnogo bolje mogu usavrsiti tamo nego u Srbiji. ogromna je razlika, jer se dosta lose radi kod nas po hotelima

Edited by leisure
Link to comment
Share on other sites

Rasprava vam je manje više takva da nema koncenzusa, jer je prosto sve stvar u karakteru. Nego na život gleda u perspektivi, neko je lenj i želi brze pare pa će da opljačka banku, nekom je izazov da napreduje u svojoj struci, neko živi od danas do sutra, neko hoće stalne promene, pa često menja poslove, nekom je san kućica na kraj sela, a nekom jahta i vila... Ako je nekom gotivno da ode na brod, zaradi pare, putuje, doživi sve u svemu jedno ipak totalno drugačije iskustvo, to je kul. Kul je i ako neko uloži novac u svoj biznis (mada ne vidim vezu izmedju ova dva, zašto neko ko je radio na brodu ne može da napravi svoj biznis kasnije). Ja recimo taj brod ne vidim toliko kao ne znam kakav izvor para, već pre svega kao jedno zanimljivo iskustvo gde ću usput i da zaradim koju kintu, baš kao što je slučaj recimo i sa onim work and travel programom.

У једној старој књизи читао сам чудну причу; а враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона, а нимало слободе; држали се говори и писале књиге о привреди, а нико ништа није сејао; цела земља претрпана моралним поукама, а морала није било; у свакој кући пун таван логика, али памети није било; на сваком кораку говорило се о штедњи, а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб. 
Радоје Домановић - "Страдија" 1902. -

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...