Elem, vukli ste me za jezik, sad cu malo da vas smaram:).
Da se odmah razumemo, ja ne tvrdim da je besmtrnost moguca, samo iznosim neke zanimljive cinjenice na temu starenja i smrti celija.
Kao sto je Zerbah pomenuo u onom topicu, svaka celija ima ogranicen vek trajanja.To je jos odavno primeceno, kada su odgajane kulture celija bez obzira koji su im uslovi bili na raspolaganju, one nisu mogle da se dele neograniceno.Vecina ih je umirala posle 50-ak deoba.Ali nisu sve celije bile takve.Negde sredinom proslog veka izdvojena je kultura celija iz karcinoma grlica materice zene po imenu Henrieta Lacks.Celije iz te kulture(HeLa) se sada nalaze po svim mikrobioloskim laboratorijama sirom sveta.Drugom recju one su prosle kroz hiljade i hiljade deoba i jos uvek se dele.Ocigledano je da te celije imaju nesto sto normalne celije nemaju.Kasnije je otkriveno da je u pitanju jedan enzim po imenu telomeraza.Koja je njegova funkcija?Pri deobi celije dolazi do umnozavanja njenog genetskog materijala.Znaci svaki hromozom se replikuje.Da ne ulazim sad u detalje, pri toj replikaciji gube se krajevi telomera i svaki hromozom je sa svakom deobom malo kraci.Posle nekog broja deoba(50-80) hromozom ce se toliko skratiti da celija vise nece moci da se deli i umrece.E upravo enzim telomeraza je odgovoran za sprecavanje skracivanja hromozoma pri deobi celije.Pokazano je da mnogi tumori imaju ovaj enzim, a neki poseduju i mehanizme za produzavanje telomera.Sve to vodi besmrtnosti ovih celija.Takodje prekursorske stem celije imaju ovaj enzim, ali ga gube pri diferencijaciji u odredjen tip celija.
Postoje i mnogi drugi mehanizmi regulacije celijske deobe i celijske smrti i svi oni mogu da budu ukljuceni u nastanak besmrtnih celija.Naravno ovo su samo pojedinacne celije ili tkiva, a ne ceo organizam.Ipak poslednjih desetak godina se mnogo radi na ispitivanju enzima telomeraza i programirane celijske smrti tako da tu verovatno ima necega.