Brate, prolaze 'de 'oćeš ... ne znam dal' sam pisao na forumu, ali sad u Kelnu kad smo bili, lik kupuje futrolu za Blackberry u zvaničnoj radnji mobilnog operatera i kao
lik: "koliko je?"
prodavac: "20 evra"
lik: "ok, ali pošto imam dva telefona, kolega i ja po jedan, koliko su dve?"
prodavac: "pa 40"
lik: "skupo, dajem 25" (ili 30, može luka ako vidi da me ispravi za tačan iznos, ali tako ekstremna je vrednost sigurno)
prodavac: "pa ne može 25 lol!"
lik: "ok ništa, poz"
kreće ka vratima
prodavac: "e, čekajte, čekajte"
vadi prodavac neku tabelu na papirima, nešto, gleda, gleda i kao
"ok, može 25!"
U sred Kelna u Nemačkoj u zvaničnoj radnji operatera mobilne telefonije! Nije neka "moj ortak ortaka brat" priča, bio ja tamo :)
Pa 'de onda da ne može kod nas, šta ti je?
Na kraju krajeva, znaš sigurno ili si načuo za fore sad kad kupuješ kola, odeš, pitaš koliko su, dobiješ cenu, daš neku svoju koja je par 'iljada evra niža i oni ti prodaju auto :) Možda ne odma', možda će "da ti jave" ali prosto toliko se stvari ne prodaju da zaista daju povoljno. Jednostavno, što ti kažeš "nismo u istanbulu" pa ljudi nisu navikli da se dogovaraju oko cene, ali manjak prodaje određuje pravila.
Evo sad se setih i još jednog svežeg slučaja iz ovih garderobnih radnji, riba hoće da kupi nešto, košta 25k, prodavac kao "to vam je 25k" ona kao "ok, zovite menadžera radnje da vidim za popust", dolazi lik, kao "dobar dan, dobar dan" i ona "ja hoću ovo da kupim ali dajem 20k" i on kao "uf, pa jao, uf, moram da proverim sa direktorom" i na kraju joj dade za te pare.