Ne radi se samo o lenjosti, koju ne poričem uopšte, već i o mentalnoj konstrukciji čoveka koji je ceo život rastao u specifičnoj sredini i sa specifičnim ljudima, i od tog mentalnog sklopa sada ne može da se odvoji niti da se izdigne iznad toga jer je (=sam) previše slab za to, bar trenutno. Nije to crna boja sa mora koja se skine posle mesec dana, to je jedna mladost gradjena i oblikovana dve decenije, ogromna mentalna snaga čoveku treba da se ta forma prvo razbije, a onda i oblikuje drugačije. Sa druge strane i najmanji pad u u tome vraća na početak. Kad sam i pokušao da se odvojim od te priče, uvek sam upadao u depresiju jer sam i previše u tom jagodinskom svetu, i to je specifično za gotovo sve jagodince koje znam da žele nešto više. Tu se , da se razumemo, ne radi samo o prostoj karijeri, nego i uopšte o vrednostima u životu, o načinu razmišljana, o interesovanjima, o ponašanju, o rezonovanju nečijih vrlina i mana...
Doolio, nema nas više, ali jedna moja strana bi se zadovoljila prostim i veselim jagodinskim životom profesora-pijanca, a druga želi nešto više od života jer joj je muka od načina na koji funkcioniše jagodinski ekosistem, u uvek jedna strana pati i tišti me, kada forsiram onu drugu.
I svestan sam ja svih vaših saveta, ja nikad ni ne odustajem, ali se nekako uvek vraćam na isto mesto. Nego, ne znam zašto na stripovima uopšte pričamo o kaputašima, eto jedina dobra stvar od toga je što mogu da vam preporučim da pročitate pomenutu knjigu, stvarno je odlična :)