Nisam neki veliki igrach diabla ikada bio, najbolji lik mi je bio barbarian negde 38-39 nivo i nosio je helm koji je imao krilca (ne secam se tacnog naziva, iz nekog seta je bio) skakao sam pola metra od zemlje kad mi je ispao! Al moram priznati da me je stalna 'neotkrivenost' terena oko mene privlacila igri, i konstantnom trchanju vamo-tamo dok ne nadjem gde je prolaz u sledecu area-u, dok blenem u mapu koja mi je na sred ekrana. Jes 2D al pobedjivalo je. Blizzardu svaka igra koja je izashla (ili ce izaci u skorije vreme) vuche na neki cartoonish-style. Bem li ga zashto, valjda im je tako lakshe da predstave to sto su zamislili.
Generalno gledano svaka igra, iz mog iskustva, koja je uperena na neki pravac realnog prikaza likova u sredini punoj imaginarnih bica i pojava, nije proshla dobro po oceni igracha. Primer bi bio konan, kojeg su pravili 5 godina i detaljisali dodavali josh stvari josh sitnica i na kraju je toliko prenatrpano da se ne vidi jasno lik ni jednog playera/NPC-a sem ako nema neku sedu bradu ili divljachku frizuru po kojem bi se zapamtio. A chudovishta tipa skakavci, dzinovski paukovi, divovi, vukodlaci i sl. kao da su napravljeni od plastelina, i imaju pokrete godzille iz 1930 u svojim prvim filmovima.
Moje mishljenje na sta gadjaju sa ovim nastavkom diabla je neki prosek. Da svega ima u igri, gradovi su mirni, obale sunchane, pecine su mrachne, i sve je objashnjeno. Dok u diablu 1/2 - ne, sve je tamno vatra je na sve strane i apsolutno gde god da se nalazite ima morbidnih scena, spaljenih lesheva, iskachu zombiji iz patosa da vas siluju i sl. Ali kad se osvrnem u nazad na igre iz perioda predhodnih delova diabla, svaka je imala neki svoj groove, atmosferu u koju je igra bila uperena, i prisutna od pochetka do kraja.
Jbga, jako je teshko uraditi prelaz iz 2D u 3D i zadrzhati char, mada mogu retji da se u sluchaju d3 ni nije ishlo u tom pravcu.
Ko zna, mozda i odrade dark-theme zbog fan-whinea, radili su to pre, i isplatilo im se ;)