iako ne volim story-driven skriptovane igre, moram priznati da sam se nevidjeno proveo uz nwn keca. iako kad se analizira aspekt po aspekt, ispada da je igra skup stvari koje me nerviraju u frpovima:) ogranicenost akcije, ogranicenost prostora, delovanja, saputnika, skilova, ogranicenost pricom, skriptovanje, skriptovanje, skriptovanje, fajt, fajt i samo fajt, prica nula (mislim na razgovor) itd...medjutim, ta sarena laza je meni bila tako fino upakovana da sam je pojeo i teo jos, pa sam onda preso i ekspanzije:) kad se uzme u obzir da nesto i ne prelazim igre cesto (tipa jednu u dve-tri godine), onda se vidi da tu nesto nije u redu ili sa mnom ili sa nwnom:)
al eto, dvojka nije uspela da mi se priblizi ni na deset, ma ni na pet posto keca, ne znam zasto. nekako, ja sam se u kecu toliko srodio sa svojim avatarom, sa npcovima, sa followerom da je to bilo na granici patologije pretpostavljam da je kec mnogo epskiji, pateticniji (kad malo razmislim, mozda je ovo i presudno, covek se lako peca na te tripove) i agresivniji sto se tice nekog pokusaja okruzenja. svi su u fazonu de si dule i valjda posle stotog puta covek mahinalno bude u fazonu taj rad, evo mene, duleta:) ja sam se iskreno rastuzio kad sam startovao ekspanziju, importovo lika i uzeo istog kompanjona kog sam furao u oridjinalu i umesto de si dule care, dobio cao ja sam persa. mislim, bas sam se nekako, da kazem, naviko na igru.
a dvojku sam pokusavao i pokusavao i pokusavao i ne vredi:)