da, da, to mi je jasno, mi svi ovde pametni predstavljamo tipa jedan posto ljudi ili verovatno i manje, ali ja nekako po inerciji kad pricam, pricam o 'nama' lol:)
ali ipak, svejedno, smatram da je senzacionalizam zasro film, ne znam u kojoj meri, ali nekako mi takva tematika ne ide uz beni hil muziku, da se tako izrazim:) npr, ja kad sam gledao opstanak na rtsu, znao sam koliko zivi krokodil, koliko naraste, sta i kako jede, koliko traje inkubacija, a sve bez napora i opet je bila zanimljiva emisija. a kad odgledam one sto se bacakaju na krokodile, ja posle toga nista ne znam, ko da sam gledao expendables. to mi malo smeta kod filma.
recimo, 9/11 je stvarno lako proverljiv, ima milion i klipova i intervjua sa strucnjacima i jednostavno cinjenica koje govore o tome. veliki deo toga je prisutan u filmu (ako se dobro secam), ali na previse, ne znam, slab nacin. deremo se, deremo, a opet nista. covek koji iz nekog razloga ne zeli to da skonta ili ga jednostavno ne interesuje, samo ce da ugasi tv i da ode da kunta.
jel moze armatura da izgori onako? ne moze? okej, daj milion tripova sa tim, intervjuisi dvadeset profesora fizike i hemije i tri nobelovca, ne moraju uopste da pricaju o 9/11, samo cinjenice. jel bilo aviona u pentagonu? nije? pa majku mu, razleti se okolo, izgnjavi taj podatak do kraja. na takve stvari mislim. ovako mi deluje kao "taptaptaptap tap U JEBOTE STA SMO SVE REKLI, A, RECI" i onda ti kazes 'da, jebote sto je gotiwa film swe pohwale' i odes sa tripom 'jo sto sam gledo dobar film'. dokumentarac o takvim stvarima treba da bude nesto drugo od dobrog filma i sto se tice intenziteta, a i sto se tice samog koncepta.
mislim, my 2 cents