ево и овде :)
Milijuni mladih upravo u nogometašima vide svoje idole i uzore.
– To je katastrofalno. Ali kao što sam rekao, to je pedagoški značajno za sam sustav zasnovan na natjecanju i borbi svih protiv svih. To su sugestije koje direktno utječu na mlade mozgove, daleko više nego klasični oblici pedagogije. To je medijska industrija i marketing koji su »teški« milijarde eura i jedno dijete nema nikakve šanse u toj nepravednoj borbi. Međutim, imajući u vidu da ogromna većina nogometaša dolazi iz siromašnih i marginaliziranih slojeva to znači da se mora stvoriti iluzija da svatko od njih kroz sport ima jednaku šansu, da se svatko može popeti do vrha. Tako je danas sportski san, ustvari jedna vrsta američkog sna, koji su oba lažni, jer na jednog profesionalnog sportaša dolazi 12 tisuća njih koji ne uspiju. Nikoga nije briga kako završavaju ti drugi, koji su dali sve što su imali da bi uspjeli. Čujem i dan danas, i to obrazovane ljude, kako stalno ponavljaju da sportaš mora paziti na ponašanje, jer je on uzor. Oni su ili podlegli ideologiji industrije sporta koja se trudi da sportu da tu auru nevinosti ili jednostavno imaju još uvek staromodnu i naivnu sliku o sportu. Ne znam kako drugačije objasniti to promoviranje u idola nekog tko je u duhovnom i tjelesnom smislu toliko ograničen, nezreo, bez ikakve svijesti o svom mjestu u vrijednosnom poretku društva.
http://www.novilist.hr/Kultura/Ivan-Ergic-Katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima