Meni je sve to bezveze (ne bih išao u ekstrem da kažem da mrzim to što rade) iz razloga što poslove generalno delim na:
1. One koji stvaraju nešto korisno (korisno u bilo kom smislu da doprinose kvalitetu života sa proizvodom za koji postoji potreba koja nije potpuno ili delimično veštački stvorena marketingom * , ili oplemenjuju naše slobodno vreme, dakle muzičari, pisci, pa i slikari :D )
2. Ostale ("parazitske") koji eksplojtuju bočne efekte (poz Pejo o/ ) stavke 1, bilo iz neizmerne pohlepe ("ja sam srpski gazda i nije mi dosta milion evra nego mi iz nekog razloga treba sto miliona, daj da razjebem ionako razjebano tržište kome moja roba prosto ne treba al boli me kurac") ili zato što su prosto nesposobni za poslove iz kategorije 1 ("ja sam jelena karleuša, jedva sam završila srednju i bila sam debela prasica, neću da radim u prodavnici, daj da lečim komplekse")
Tako da koliko god se trudio, ne mogu (i ne želim) da gajim poštovanje prema ljudima koji rade stvari pod stavkom 2. Ok, zemlja je u kurcu, nezaposlenost, valja nešto jesti i odraniti decu, ali jedno je neke stvari prihvatam zbog situacije, a drugo je kad se neki Sale ljuti što ga ne poštujemo zbog njegovih bljuvotina koje piše delimično zato što treba jesti, a delimično zato što je možda nesposoban za nešto konkretno (stavka 1).
* inb4 "ne trebaju nam kompjuteri i internet, živelo se i bez kompjutera i samo sa fiksnim telefonima", da ali kompjuteri ipak doprinose kvalitetu života, a naročito indirektno ako se posmatraju kao nešto što može drastično da pojača efikasnost industrije, proizvodnje bilo čega, nepreglednih administrativnih poslova itd.