Ne gaji iluzije da će te neko zaposliti kao programera ako si počeo u tridesetoj. Ulaženje u štos i savlađavanje logike mora da se desi mnogo ranije (da bi naštimovao mozak i potom bilo koji problem mogao da prevedeš u programski flow, tj. algoritam). Do tridesete već moraš imati konkretnog iskustva. Naravno, školski primeri i tutorijali apsolutno nemaju veze sa IRL projektima na kojima postoji neko ko treba da smisli arhitekturu softvera (treba iskustvo), gde više ljudi treba da radi implementaciju a da ne usere posao kolegi ili nekom ko će to održavati (opet, iskustvo) i gde ne sme da se gubi vreme na tapkanje u mestu npr. zato što ljudi ne umeju da koriste version control sistem kako treba (iskustvo). Ovo ti kažem iz najbolje namere, da ne gubiš vreme na učenje gde će neko da te loži kako "naučiš programiranje (preko tutorijala) i onda fejsroluješ za hiljadu evra i ideš kući bezbrižan". Danas je sve daleko komplikovanije nego što je bilo npr. kad sam ja krenuo da studiram, a ni tad nije bilo zezanje. Previše novih tehnologija se pojavilo u međuvremenu (neke umrle, neke evoluirale), previše akumuliranog znanja koje treba imati, ja ne znam šta će da rade klinci za 10 godina koji budu hteli da uče a da ne rade za 300 evra, moraće celu srednju da odsede ispred kompjutera dok sve ne pohvataju.