Jezik se nesrazmerno odnosi prema polovima. Postoje imenice koje označavaju pripadnika muškog pola i nosioca zanimanja muškog pola, a koriste se za označavanje ženskog pola: rukovodilac, nosilac, prevodilac, stručnjak, pedagog; ali: advokat/advokatica; ministar/ministarka (što se može tumačiti i kao ‚‚ministrova žena'' i kao ‚‚žena ministar''. Za ovo drugo se predlaže oblik ‚‚ministresa''). Oblici profesor/profesorka, nastavnik/nastavnica, učitelj/učiteljica, prihvatljivi su, ali postoji nijanse koje unose razliku u značenje i shvatanje ovih imenica - ako se kaže ‚‚Ona je profesor.'', to nosi uzvišenije značenje nego ‚‚Ona je profesorka.'' = ona obavlja posao profesora. Ženski naziv profesije često ima niže hijerarhijsko značenje nego muški (a uostalom, oblici ženskog roda se i jesu razvili dodavanjem nastavaka za ženski rod na imeničke osnove muškog roda), npr., ‚‚Ona je doktor nauka'' i ‚‚‚Ona je doktorka.''