stvar je u tome sto u srbiji vlada neki los trip sto utice na stanje uma. posle svih sranja sto smo pregurali jednostavno je ne moguce ignorisati sve to. plus sto su ratni profiteri i mafijasi pouzimali svo sto valja i sto osim pekare ne mozes nista drugo da otvoris, ono... hocu samo da kazem da je jako tesko otresti tu letargiju i depresiju dok si u srbiji. dok u inostranstvu imas priliku da zivis punim plucima. non stop nesto radis, razmisljas, muvas se, planiras, ide zivot cetvorostruko brzim tempom nego u srbiji bez tih uzasnih tegova na mozgu. eto u cemu je razlika. bar po meni. sad ce retki srecnici koji su uspeli da izmuvaju solidan samostalan zivot u srbiji reci kako puno kenjam al jbg budite malo iskreni pa cete videti da sam upravu, bar delimicno ;)
mada stoji to da ako odes preko ima da te lupa nostalgija ali jako, protiv toga nema leka nego da ne odes previse daleko, pa da mozes kad ti se digne da se vratis u srbiju na burek i jogurt.
i naravno, nema smisla ici sam, jer dom je tamo gde su prijatelji i porodica.