A, pretproshlog leta doshli ja i dyape_zmay u Bechitje, posle proputovanja po ekoloshkoj drzavi pomotju autobusa, shatora, shtapa i kanapa. I kao aj iznajmimo neku dvokrevetnu sobu. Odmah na stanici neki smarach kao otjete sobe. Aa, nikada netjete natji dvokrevetnu. Nisam bio na crnogorskom primorju 7 godina, dyape josh vishe, uglavnom onako ludi, kretjemo se, uslovno recheno Dedinjem. Ono fensi apartmani levo, desno. Tek na kraju ulice, jedna stara zgrada u moru novih, neka baba nam mashe iz dvorishta. Mi kao ajde. "Imam sobu za vas, jeftino 6 evra". Mi kao ql! "A otishle mi dve studentkinje iz Bosne, jednoj umro brat pa morala da ode".
Kako sam se isekao, od struka nanize. Tek dyape, ma ko zna, mozda baronishe eto tako da napravi prichu. Mozda, rekoh ja, malo se smirih i posle nisam mislio o tome do sada :)
Uglavnom, zapanjili biste se kada bi znali shta su sve spremni ljudi da slazu :)
Ono staro u shkoli a i ona scena iz "Tri palme za dve bitange i ribitzu" kad lik kaze "Evo da mi umre majka ako lazem". Sledetji kadar brkata zena u kuhinji, vata se za srce i pada