Pa vidish brate ovako, shvatio sam da mi ne treba riba da bih bio zadovoljan (ni alkohol, ni vutra, ni pljuge... dobro pljuge josh neko vreme). S obzirom na neka moja iskustva od ranije bolje je da se malo isqliram. Zdravo je chelichiti se...
Zivim trenutno da opremim ovu moju gajbezu shto lepshe, zivim za svoj mir, zivim da imam shto bolji posao, da mogu da letujem, zimujem i sve one snove shto sam pocheo da zaboravljam da imam da ostvarim (dobro ne sve, teshko da tju otitji u svemir). Zivim da qpim dobar motor (kad mi isplate ove jebene pare na Politici) pa da onda lepo sednem na njega i kazem: "danas idem do ortakinje u Podgoricu", ili sl.
U nekom trenutku u zivotu shvatish da to blejanje non stop sa ortacima ne vodi nichemu. Pored toga ljudi su zavisni i neke stvari ne mogu da skapiraju. A shvatih i da sam celog zivota sebe kochio zheletji uporno da me prihvate.
Da ti najiskrenije kazem, samo budala se ne menja... A uvek se treba menjati na bolje. Daleko od toga da ne bih voleo da imam zensku s kojom bih mogao sve to da podelim. Ali nisam josh sreo takvu osobu. Ako je nikad ne sretnem, jbga... Ali to nije razlog da ne budem sretjan.
Mozda zvuchim ko da sam ne znam shta postao, kao vidi ga ovaj, ali mislim da je ovo dobro za mene. Shto je najvaznije, nisam to uradio zbog drugih...