Suvishe bukvalno shvatamo neke stvari.
Evo jedno pitanje, jel chitao neko Novi zavet?
Ja ga chitam, i tamo nije bash sve onako kako bi mi hteli, ili kako bi nam odgovaralo. Pogotovo za devojke, gde pishe da zena ne treba da pricha u crkvi, da zena treba da se pokori.
Nisam krshten ali hotju da se krstim, i to uskoro. Jednostavno pocheo sam da verujem. Nemojte sad odma da me pljujete i sve kako ide, mislim mozda nam je to i najvetji problem. 50 godina smo ziveli u komunizmu. Sad odjednom svi vernici, svi slave slave... Jednostavno moramo da nauchimo da prihvatamo neke stvari. Ne treba ni biti verski fanatik.
Nije to sve ni lako shvatiti. U knjizi pishe ovo shto sad vidimo i shvatamo je delimichno, a posle tje biti potpuno. Od nas se verovatno ni ne trazi da shvatimo, vetj da poslushamo.
Ima primera, prichao mi je drug, koji je bash vernik, ide u crkvu i sve to. Bio je neki chovek (ne znam kako se zvao) koji je ishao i ubijao, i ubijao i ubijao i na kolac i sve to. I pocheo je da veruje, pokajao se i posle je postao svetatz. Mislim to je sad toliko uproshtjeno da sam verovatno izgubio i poentu.
Desilo mi se sledetje: 90-tih odem u Studentski park da zavrshim shtone. I pored lerdija (na glavi mu pishe lerdi) stoje tip i riba (na glavi im pishe otjemo da pushimo). Ja pridjem, zavrshim, oni odma pridju, i kao jel mozemo, ja kao moze. Krene neka neobavezna spika, riba vergla, tip uglavnom tjuti. Ne znam kako, dotaknemo se teme religije i ja kazem nisam krshten, a ne bih se ni krstio ako ne verujem stvarno. Dzokavatz gori... Ova zapenila, kao, ja sam krshtena, i odem u crkvu, ali ne shvatam to tako, nego eto tek tako. Ja kao okej, ali ja ne bih tako. I ona tu popizdi i kaze decku idemo, okrene se i ode besna. Ja stanem, u zbunu. I shvatim da se verovatno postidela ali ovako reaguje jer ne zna drugachije.
Poenta je da bi ove zapovesti trebalo da budu putanja. Nije to za nekog tamo, vetj za nas same, da bi nama bilo bolje.
Inache jedini smo narod koji pishe broj sedam sa crtom preko. A sedma zapovest je ne chini preljube :)
Pitao ja tog drugara da li to znachi da ako nisi krshten ne mozesh da se spasish? On mi ispricha prichu da je bila neka zena, ne krshtena i kad je umrla nije nishta dobro uradila u zivotu, jedino je nekom prosjaku koji joj je doshao na vrata dala jedan luk (i to preko qrtza). I poshto na neki dan Bog poshalje andjela u pakao da prodje i ko se uhvati za krilo moze biti spashen. Poshalje andjela i ova zena se uhvati za luk, a zna nju se uhvate josh ljudi. I ona kaze pustite me, pashtjemo, pashtjemo i padnu. Kolika joj je vera bila tako je i proshla...
Uglavnom, treba to chitati pa tek onda komentarisati...