jebiga, masa odavde nije navikla na taj rad
u britaniji je djing popularan jer je bio djing pre dj superstarova
nama nija poznat taj nachin rada
naime, shto se mene tiche postoje dve vrste dj seta/mixa
1. recimo, neka pesma ima emociju. sad ti nadjesh josh 10 pesama koje nose tu emociju a razlichite su po intezitet/dubini/dinamici i poredjash ih tako da napravish jednu veliku lepu pesmu stim shto je intenzitet emocije koju nos ta pesma samom duzhinom i tvojim mudrim redjanjem apmlifiovan. ovo je po meni savrshenstvo i samo po sebi umetnost. tome tezhim, je li
2. gari uzme gomilu pesama koje tematski toliko i nisu povezane ali zna otprilike kakav koja uticaj ima na masu i pokushava na toj osnovi da pravi "prichu". nije umetnost vec zabavljachki skill ali samo po sebi je do jaja
mixeve koje mi u srbiji slushamo su uglavnom negde na sredini. da li zato shto gari nema osecaj za emocije u pesmama pa mesha ili zato shto konta da je kombinacija of the two neshto najbolje - ne znam
ali chinjenica je da to tako jeste
ono shto se meni najvishe svidja su te dve krajnosti
fatboy slim je 2. vrsta dj-a. jebote kako sam pizdeo kada su ljudi komentarisali tipa "shta mu znachi ona dzhenis dzhoplin kad je pustio?". jebo mater ljudi, ne mora stvar imati kick da bi bila lepa. svi smo je jebeno znali, opshte poznata pesma koju svi vole, kakve veze ima shto nema kick. poenta je kako se osecash....
e u tome je stvar. mister norman cook zna kako utichu pesme na ljude (ne samo elektronska muzika) tj kako bi trebalo da utiche na ljude. sad to shto je kod nas masa uglavnom zaostala....