meni uvek bude veoma tesko u srcu kada vidim tako neke beskucnike, posebno stare zene, koje bauljaju po kantama ili spavaju po vlaznim uglovima, cak i u centru grada. par puta, kada sam se vracao sa npr nekom devojkom iz nekog fensi mesta, ka zelenjaku ili trgu gde bi smo cekali bus, vidjao bih kod Bezistana jednu zenu od recimo 60 godina minimum, koja je na sebi nosila nekih 10 plastichnih kesa sa starim hlebom, odecom...otprilike sve sto ima na ovom svetu joj je stalo u tih 10 kesa, koje je oko vrata besila, tako da joj se samo faca videla... Nekako mi to nije dostojno starosti jednog svesnog coveka, posebno zene...Kada god imam neki sitnish uvek dam. Slichan osecaj imam i kada vidim tako neke ljude koji kao prodaju nesto a ne znam ko to kupuje. Na primer ima jedan lik koji u Sremskoj ulici vec jedno pet ili sest godina prodaje drzache za naocare. Za sve to vreme nisam video ikoga da mu je prishao i uzeo i jedan. Isto tako na uglu sremske i terazija ima preko leta i proleca neka baka koja prodaje male bukete nekog cveca, koje je ocigledno nabrala na nekoj livadi...
A sa druge strane nemam neku empatiju prema radno sposobnim ciganima ili ostalim ljudima od 30, 40 godina koji prose. Cak i u nasoj zemlji moze da se nadje neki posao, barem oni fizicki. Kapiram da se oni smesno placaju ali zar ima ista losije od prosenja?