Elem da rezimiram iz iskustva, biće laički rečnik, ne baratam pravnim izrazima Tier 1 : recimo ja, tj moj sektor. Imamo 2 službena automobila na raspolaganju. Ne smemo ni da prdnemo bez putnog naloga, ni da pomislimo da ga koristimo u privatne svrhe. Svaki kilometar mora biti upisan u putne naloge i pokriven projektom. Gorivo se sipa iskljucivo na omw i nis i placa se karticama. Auto nakon 17 sati mora biti u firmi, osim ako se ne ide na udaljeni put. Tier 2 : neke kolege koje rade u predstavništvima stranih firmi. Imaju platu. Dodatak na platu je taj takozvani car allowance i oni za te pare kupe auto po svom izboru, od tih para ga i održavaju, sipaju gorivo, i sve pokrivaju. Praktično njihov auto. Tier 3 : Kolege u inostranim firmama. Kada se dodje na odredjenu poziciju, ta pozicija automatski otvara i mogućnost kupovine automobila. Kolega je obavešten mailom koliki mu je budžet za auto, kolega odlazi na stranicu "konfiguratora" i bira model i opremu za auto do dobijene sume. Ako uzme jeftinija auto, ne dobija neke pare nazad. Firma placa gorivo, sve troskove. Auto se može zameniti nakon 4 godine. Zanimljivost : kada se auto vraća firmi, gledaju se sve ogrebotine, oštećenja i slično i to se naplaćuje zaposlenima. Ukoliko je šteta totalna, ne naplaćuje se ništa. Kako kaže kolega rusi uglavnom demoliraju auto par dana pre isteka 4 godine i ne plate ništa. Zvuči mi kao glupost. Tier 4 : nepoznata zona u kojoj su manageri i top prodavci u mojoj firmi. Imaju službeni auto, i koriste ga kao privatni. Ne znam da li je po zakonu. Eto. Zanimljiva postade tema, pa se raspisah